Патриотско вече у српској кафани!

Patriotsko veče u srpskoj kafani!

21 jula 2015

Milan-Damjanac 3434534Piše: Milan Damjanac

Tradicionalno srpsko kukanje nad tužnom sudbinom postalo je je pravi nacionalni sport. Naravno, kada to nije megalomanija. To se vidi čak i na sportskim takmičenjima. Uspeh nije biti treći ili drugi. Uspeh je biti samo prvi. Ništa drugo ne priznajemo. Ako smo prvi, onda sledi samozadovoljno udaranje u grudi, ali se i to brzo zaboravi: svakog čuda tri dana dosta. A, kada to nismo, sledi teška depresija i apatija praćena nostalgično-idealističnim komentarima o zlom vremenu koje nas je snašlo i zlatnom u kome smo nekada živeli.

Odmah se podelimo na izdajnike i patriote. Pritom, izdajnike po pravilu ne tražimo među onima koji to jesu, već među onima sa naše strane koji misle nešto drugačije. Započinjemo sa traženjem krivaca za novonastalu situaciju. Međutim, zašto je baš taj izdajnik? Zatim započinju kafanske teorije sa pominjanjem porekla, imovinskog stanja, seksualnog opredeljenja i mogućih konekcija. To je prva faza. U drugoj fazi se razvijaju kritičke platforme. Utvrđeno je ko je kriv i zašto, a sad vredi ispratiti njihovu izdaju tumačenjem cele istorije porodice ili geografskog kraja. I tako dolazimo do Srba koji su iz jednog kraja koji je vekovno izdajnički, a drugi vekovno herojski. Na kraju, zaključak je da je za sve kriv narod koji se ne buni protiv okupacije koja je uspostavljena. A onda naruče novu turu piva.

NEKAD JE BILO… NEKAD
Kreće se sa citiranjem predaka i nostalgičnim prisećanjima kako je to nekada bilo i kako se nekada živelo. Onda neki zloslutnik upita: dobro, a i da se izborimo za slobodu, kako bismo uredili tu državu, kako bismo podigli natalitet, obnovili identitet i ekonomiju. Zar nije pametnije o tome da govorimo? Nije. O tome nema potrebe govoriti, kada je odgovor dobro poznat. Odgovor je da je nečija baba izrodila desetoro u „ono vreme“ kada se mnogo manje imalo, pa će sada biti još lakše. Na bilo kakav pokušaj zloslutnika da započne ovu temu na iole ozbiljniji način, sačekaju ga salve uvreda i odmahivanja rukom: „vi mladi biste sve nešto posebno“. Treba ukinuti sve ove moderne tehnologije, otuđile su ljude. I što moraju svi da se obrazuju? I zašto je Vuk menjao srpski pravopis? Izdajnik. Ustvari, to je pravopis Save Mrkalja. Još gore. Još ga je i ukrao. A tek ovi Srbi što menjaju Vukove lepe izraze, koje je još i Isidora Sekulić zapisivala. Čitaj Crven ban, sjajna knjiga. Nekada se rađalo po desetoro. Desetoro pušaka. Vojnika. Sve ispod toga je uvreda za srpstvo. To pokušavaju stalno da objasne svom sinu jedincu. A onda naruče novu turu piva.

kafana02A tek ove žene: to je sve do vaspitanja. Nisu njihovi roditelji bili tu da ih vaspitaju kako treba. Da su svi vaspitavali svoje kćerke kao oni, sve bi bilo bolje. Kada pitaš šta je sa njima: „ma našla nekog gotovana, ima dve kuće, ja joj rekoh, udaj se odmah, pazi da ga ne ispustiš“.

Sram bilo ove Srbe koji napuštaju otadžbinu u ovakvim trenucima. To baš pričam sinu, znaš, on je u Americi, radi, znaš kako je, nema posla, a hteo da se ženi. Niko neće više da živi na selu kao nekad. Doduše, pocrkaše seljaci od gladi, jeftinije uvozne namirnice. Ipak, treba se vratiti na selo. Ja neću, nisam navikao, znaš, navikao sam na grad, sve mi je blizu. A onda naruče novu turu piva.

Svi na vlasti su izdajnici, to treba rešavati oružanim putem. Ne mogu ja da idem, nisam ja džabe završavao fakultet, ja sam ovu zemlju zadužio, neka idu ovi mlađi. Ali ja ću da navijam preko interneta. Devedesetih je zemlja bila puna izdajnika, zato smo tako i prošli. Odziv u vojsku bio minimalan. Ono jeste da nisam ja išao, znaš, nije mi se ratovalo za Miloševića, tada je sve bilo puno kriminalaca, znaš… teško je to vreme bilo.

Treba uspostaviti redovne radne akcije kao nekada. Sećam se koliko se tada radilo, slavilo se jedinstvo naroda, jedinstvo države. Strašna je država to bila. Izdajnička. Sve je srpsko prodala. Ne dao bog da se komunizam vrati. Oduvek sam mrzeo komuniste i tu njihovu bespogovornu veru u državu i zatvaranje ljudi na osnovu jedne reči. Današnju Srbiju bi trebalo urediti po sistemu: jedna partija, jedan vladar, i ukinuti ovu glupost od demokratije. I izgraditi neke centre za prevaspitavanje ovih koji ne misle kao vlast. U vreme komunizma niko nije smeo da misli svojom glavom. Najveća prevara 21. veka je da postoje različita mišljenja. Postoji moje i moje. Nema tvog. To samo slabi narod na putu ka slobodi. A onda naruče novu turu piva.

‘AJMO, LJUDI!
A tek što mladi žive nekim čudnim životom: svi bi da se zajebavaju do 35-te, niko neće da se skući. Kao, nema posla, ne stižu, umorni su. Ej bre, pa ja sam u ono vreme radio u IMT, zarađivao odlično, od sedam do tri, doduše retko sam ostajao duže od dva sata, i stizao sam sve. Ne znam šta je ovim mladima, otkad to postoji posao na kome se efektivno radi više od tri sata? A i tada se radilo, zabluda je da nije. Baš se radilo. Mada u komunizmu, znaš kako je bilo, radio ne radio svira mi radio. Te generacije su pojele budućnost svoje dece. Još nisu imale više od dva deteta prosečno ako i toliko. Zato mi i nije jasno šta je sa mladima. Ja sam imao muke kao i oni pa se nekako živelo. Sećam se, platila mi firma drugi godišnji te godine, a ja u Crnoj Gori letujem, pa uživam, pa znam da se poradujem malim stvarima. A danas? Čim dođe leto, svi uveče spavaju, niko ne izlazi. Ne žive. Ovo je lagana, tiha smrt. Mogli smo ja i žena da imamo više od jednog deteta, ali firma dala onaj veći stan nekom Crnogorcu, umesto, bre, meni, da ne veruješ. Ovi mladi su materijalisti. Sve gledaju kroz pare i prohteve. Sve im je malo.

kafana01Vreme je da se pobunimo. Vreme je da vratimo duhovnost. Ali s kim da se buniš kada je takva omladina. Vreme je da ratujemo, treba naći vođu i organizaciju koja će to da povede. Nema je, niko neće da kaže da smo okupirani. Tada ljudi ne bi išli u kafane i na posao, nego bi radili na odbrani od okupatora. A onda naruče novu turu piva.

Onda opet nesrećnik kaže: a da bar zaštitimo identitet, ćirilicu, napravimo neki plan za mlade? Ma čemu to. Nema duhovnosti. Srbi su prodali hrišćanstvo. Prodali su tradicionalnu porodicu. Doveli su u pitanje temeljne hrišćanske vrednosti. Zaboravili šta su osnovne vrednosti i rad. Evo, ja po celi dan ležim kući i gledam TV. Ubijaju nas time. Više niko ne izlazi. Nisam više ni u godinama kada su se jurile ženske po Kališu dok je žena vaspitavala decu. Niko ni slavu ne slavi. Moj brat počeo da slavi prošle godine, slavio bih i ja, ali je besparica.

Svi su izdajnici. I vlast i opozicija, i omladina. Nema izlaza. Umro je narod i umrla država. Gotovo je.

‘Ajmo ljudi, fajront. Kafana se zatvara. Bolje da krenete dok još možete da hodate.

(Standard.rs)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *