A zašto hrvatsko-srpske odnose ne sagledavamo kroz odnose Nemaca i Jevreja

A zašto hrvatsko-srpske odnose ne sagledavamo kroz odnose Nemaca i Jevreja

16 aprila 2013

BokanPiše: Dragoslav Bokan

Januara 1943. godine, ratni pesnik Vladimir Nazor je napisao potresne stihove svoje „Majke pravoslavne“, u popaljenom srpskom selu kod Vrginmosta. Iako partizan, iako mason, iako nekadašnji katolik, iako ateista, iako Hrvat, ovaj veliki jugoslovenski književnik zastaje na svom vojničkom putu i zgrožen onim što je video piše ovu nezaboravnu pesmu na temu rečima prosto neopisivog stradanja Srba u Nezavisnoj državi Hrvatskoj. I tako načinje jednu veliku, za nas izvanredno važnu, a sve od tada pa do danas nepoželjnu temu.

Temu strašnog, neosuđenog, očigledno od mnogih oproštenog i prećutanog ustaškog genocida nad srpskim stanovništvom. Nad stotinama hiljada tada surovo pobijenih ljudi, žena, staraca, dece, čak i odojčadi. Izraelski memorijalni centar Jad Vašem govori o najmanje pola miliona srpskih i drugih žrtava stradalih u NDH od 1941. do 1945. – u samo jednom hrvatskom logoru: u „devetom krugu“ jasenovačkog pakla. Kada bismo samo zamislili sve ove pobijene ljude, ej LJUDE, morali bismo sebi da predstavimo nekakvu jezivu planinu – visoku stotine metara – a sastavljenu od muških, ženskih i dečjih tela! Nekoliko živih solitera velikih poput palate „Beograđanka“, posađenih jedan na drugi. Čitavu vavilonsku kulu neljudskog ustaškog iživljavanja nad Srbima, sastavljenu od bola i užasa, straha i nesreće, isečenog mesa i polomljenih kostiju, prekinutih života i nedovršenih snova.
I nema porodice poreklom iz krajiških delova nekadašnje Austrougarske koja u svom sećanju nema zapisana imena upravo tada stradalih rođaka i predaka. Nema nikoga među nama iz tih krajeva, ko u srcu i pamćenju ne nosi deo ove bolne, još uvek zabranjene i nepoželjne priče o stradanju koje kao da više nikoga i ne zanima. Jer više niko (ni tamo, ni ovde, ni nigde) i ne pominje Jasenovac, Jastrebarsko (jedini logor smrti na svetu pravljen isključivo za decu, srpsku i jevrejsku decu), Staru Gradišku i Gospić.

Kao kada bi preživeli Jevreji jednostavno zaboravili da su postojali Aušvic i Dahau, Mauthauzen i Buhenvald, Majdanek i Treblinku! Kao kada bi, iz ma kog razloga, rekli: „Ostavimo prošlost i stare rane, zaboravimo i oprostimo sve ono sa čim je teško suočiti se bez bola i ponovo proživljenih, opet prizvanih strahota“. Uz, recimo, ludački dodatak svemu: I nemojmo mešati nemački narod i njihovu državu sa ubistvima koje je počinila šaka poludelih ideoloških nacista“. Ili: „Ne postoji lepše mesto za letovanje od nemačke obale Baltika, pa zar da to sad propustimo i zaboravimo, a zbog onoga što se među nama dešavalo u prošlom veku“. Ili: „Ma dosta nam je toga da nam se na nos stalno nabija taj Dahau!“…

Možete li uopšte zamisliti tako nešto, a da na to odmah ne odreagujete opravdanim negodovanjem i zgražanjem, svesni da je tako nešto i apsurdno i nemoguće i nenormalno?
A tek da li možete zamisliti da ista ta nemačka država podigne optužbu za genocid – optužujući za njega svoje jedva (samo slučajno) preživele žrtve? Tražeći nekakvu „pravdu“ od, recimo, Jevreja u američkoj vojsci, i od britanskih i svih drugih ratnih pilota (a posle svega što se dogodilo) – za svoje stradale u savezničkim bombardovanjima?! Tražeći da se njihov spaljeni i do temelja uništeni grad Drezden pominje u izraelskim i svim američkim školama kao mesto velikog stradanja koje se „nikada ne sme zaboraviti“?!

A sve se to dešava u srpsko-hrvatskim odnosima, u njihovom amoralnom, upornom i stvarno neljudskom nepristajanju da ISKRENO PRIZNAJU I POKAJU SE ZA SVE POČINJENO U VREME NDH, SA ODGOVARAJUĆOM OSUDOM SVOJIH ZLOČINACA I SVIH ONIH KOJI NISU NIŠTA PREDUZELI DA SE OVAJ ZLOČIN SPREČI (A KASNIJE I ZABORAVI). To se sve događa već decenijama (sve do danas) pred našim očima, a uz manje-više ravnodušni pogled takozvane „međunarodne zajednice“, pa čak i nas samih. Dešava se sramota koju ćemo teško moći da ispravimo i speremo sa sebe – osim ako odmah i sasvim konkretno ne preduzmemo nešto po tom srpskom „pitanju svih pitanja“.

Ali, vratimo se, ipak, konkretnom povodu za ovo naše podsećanje na veliki zločin koji nam i dalje sramotno izmiče iz kolektivne narodne svesti. Vratimo se „Majci pravoslavnoj“ i njenoj nezalečivoj, zaboravljenoj tragediji, s one strane svega što uopšte možemo da zamislimo na temu ljudskog zla. Tu Vladimir Nazor piše o tragediji jedne srpske majke kojoj su ustaše pred njenim očima pobile čitavu porodicu, njenog muža i njihovo dvoje dece: malog Jovu i malenu Ružu. On tu stihovima opeva užasni bol ove žene koja je doživela ono što se, možda, može telom preživeti, ali ne i dušom. Pominje spaljenu kolevku njenog mališana i romantični đerđefić njene devojčice, poklanih i bačenih u duboku, „strašnu i prokletu“ jamu. Tu oni, prerezanih grkljana, leže pokraj svoje mrtve bake i nemo dozivaju majku, za njom plaču „i boje se, jer je rupa puna ljudi, vlažna, tavna“. Piše veliki pesnik o „pečatu šutnje“ koji je udaren na zanemela usta očajne majke, same na svetu sa svojim oreolom mučeništva, svojim sećanjima i svojom i našom tragedijom.
I ostavlja nam, svima – kao zavet – ove svoje reči upućenu majci našoj pravoslavnoj:
„Bol nemoj gušit svoju, bol ti preduboku!
Pusti neka tužba tvoja odjekuje širom zemlje!
I nek traje vekovima!“

(Pressonline.rs)

KOMENTARI



3 komentara

  1. Ilija says:

    Cini mi se da je autor malo "zalutao".Ocigledno ne zna gde zivi (mada ja znam da on to vrlo dobro zna ali nece to tako otvoreno da kaze).Zivi u Srbiji.Ovde je crno belo, so je slatka, voda je suva itd.Ko da pokrene pitanje suocavanja Hrvata (nisu ustase pocinile genocid nad Srbima kako kaze autor nego Hrvati kako je to lepo naglasio akademik Krestic) sa genocidom izvrsenim nad Srbima? Srbi (iz krnje matice Srbije) koji suncaju svoje zadnjice na hrvatskom primorju, Beogradjani koji patoloski snishode i ulaguju se Hrvatima kada ovi dolaze u prestonicu evropske Srbije?! Srbi koji masovno kupuju robu koja dolazi iz Hrvatske i kupuju po IDEA-i?! Srbi koji su u kulturoloskom smislu potpuno inferiorni u odnosu na Hrvate i svoju kulturu, jezik i tradiciju smatraju nistavnom u odnosu na emancipovane Hrvate?! Srbi koji uzivaju u hrvatskim telenovelama i sta ti ja znam cemu jos?! Pa molim vas Bokane odgledao sam dane i dane vasih emisija na TV-u cenim vas kao vrlo mudrog coveka i rodoljuba pa nemojte molim vas.Danasnje beskarakterne generacije Srba da se pokrenu i odvaze na tako nesto.Ma dajte.Pa mi smo duhovno razbijen i rastocen narod.Danas jednog prosecnog Beogradjanina uopste ne zanima sta se desava ispod Bubanj potoka niti pak jednog Kragujevcanina uopste interesuje sta se desava izvan grada Kragujevca.Danas je autosovinizam i patoloski defetizam, egoizam, nepostojanje nacionalne samosvesti i empatije prema bliznjem prema svom sunarodniku glavno obelezje srpskog naopakog i defektnog karaktera i sizoidnog mentalnog sklopa.Danas je Srbin Srbinu vuk.Pa evo recimo pitajte raseljene Srbe sa Kosmeta kako ih zovu njihovi vrli sunarodnici po ostatku Srbije.Zovu ih "Kosovarima" i "Siptarima" (ali zato prave Siptare zovu Albancima recimo tu su dakle politicki korektni sto je jedan takoreci vrlo indikativan kuriozitet vredan dublje psihijatrijske analize). "Vojvodjani" Srbe ispod Save i Dunava nipodastavaju sa "divlji opancari" a i jedni i drugi ne podnose "srpske izbeglice" iz tzv BiH i sa prostora RSK tj danasnje ND Hrvatske. Nemojte stoga Bokane dragi da se gubite u zabokrecini, u maglama i ponorima srpskog beskarakternog i u analima svetskog bescasca nezabelezenog ambivalentnog i duboko bolesnog odnosa prema svemu srpskom, nacionalnom i drzavnickom.Srbi su narod ubijen u pojam.Nemaju (ako su ga ikada i imali) smisla za drzavnicko, uopste gledano za vodjenje drzave.Zato ovde patriotske opcije nikada ne prolaze dobro na izborima.Pustite (mnogi posezu za tim vecitim argumentom) vi medijsku propagandu, blokadu medija, te ne daju dovoljno prostora Dverima, srpskim radikalima, DSS-ovcima i sta ti ja znam kome sve ne.To su samo veciti izgovori za besraman odnos beskarakternog srpskog naroda prema danasnjem (o istoriji da i ne govorimo) teskom stanju u kojem se nalazi velikim delom (pa mozda cak i iskljucivo) svojom krivicom.Taj je odnos na zalost urodjen.On se zavukao Srbima pod kozu on je poput nekog cipa u glavama Srba. Cenim na kraju da bi jedna poveca grupa, jedan panel, skup ili kongres ili pak bolje receno jedan multidisciplinaran naucno-istrazivacki tim stranih naucnika, psihologa i psihijatara, sociologa, filosofa, antropologa, istoricara, geografa, itd kada bi recimo kojim slucajem odlucio da dodje u danasnju Srbiju i sprovede neka istrazivanja ustedeo decenije naucno-istrazivackog rada po pitanju odnosa jedne skupine ljudi, jednog naciona, jednog naroda, prema svojoj naciji, tradiciji, predanjima, obicajima, jeziku, drzavi, kulturi itd.Verovatno bi ljudi dosli do zakljucka da Srbima spasa nema.Da ovo do dana danasnjeg jos nije vidjeno.O tome bi se pisali tomovi knjiga koji bi se istrazivali na fakultetima sirom kugle zemaljske u narednim decenijama i vekovima. Srdacan pozdrav za autora i svako mu dobro zelim.

  2. Ghost says:

    Nije potreban nikakav medjunarodni skup, dovoljno je procitati knjigu gospodina Arcibalda Rajsa!

  3. radovan says:

    Drago mi je sto ima mojih istomisljenika, ali smo u ogromnoj manjini.Sve sto ste rekli je apsolutna istina.Nas narod je zauzet samim sobom, Beograd je dovoljan samom sebi,Novi Sad zeli da bude prvi u selu, ne drugi u gradu, iako su vecina zitelja dosli "vozom bez vlacnog reda.Vecina starosedelackog stanovnistva je pobijena od nemaca, hrvata i madjara.Primer za to je Srem gde lezi 8000 ljudi pobijenih u nekoliko dana.Napomena da se to ne spominje niti obelezava ni u Srem. Mitrovici ,gde je grobnica, a kamoli drzava.U Srbiji covek pozeli da ima ista prava kao nacionalne manjine, jer kao takav lakse dobijes posao, penziju, socijalu...Kompleks od hrvata i da ne pominjem.Nesto bih rekao i o medijima.Strani vlasnici su kupili i njihove duse,pa retko mozes naci realnost. Svi se prave kao da se ove stvari, koje nam se zadnjih godina desavaju, dogadjaju negde u bangladesu pa se eto nas ne tice.Nasi su kao neutralni, pa cak idu na tudju vodenicu.Oni valjda nisu Srbi nego deca iz epruvete bez nacije, kosmopoliti komunisti, ili tako nesto.I evo da se necemu "radujemo".Biserka je resila zlocine u svom "Dvoristu",gde ionako svi resavaju od sad,do eu pa i svaka susa spola dodje da nam ocita bukvicu,pa nagradno poslata u Avganistan?!Zelim joj da tamo ostane, sve sa njenim "fondom..."Puno pozdrava.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *