AFERA U VOJSCI SRBIJE: Šutanovac radio mimo komisije

AFERA U VOJSCI SRBIJE: Šutanovac radio mimo komisije

10 октобра 2013

Dragan-Sutanovac-i-Miloje-Miletic-310x205U kom pravcu se razmotava afera oko sporne nabavke telekomunikacionih sredstava za potrebe vojske u vrednosti od oko 70 miliona dolara u 2007. i dalje je pod oznakom najstrože tajnosti. Iz istrage „curi“ slabo šta, mnogo je onih koji se plaše da se ne „ugruvaju“. Oko imena privođenih još vlada opšta konfuzija.

Razloga za „zvanični muk“ je više, a jedan od možda najjačih je što je u pitanju kupljena oprema velikih svetskih proizvođača iz moćnih država čiju tehničku superiornost u proizvodnji i projektovanju ovih uređaja niko ne dovodi u pitanje. Problem je što se ta oprema nije mogla „nasloniti“ na ono što poseduje Srbija.

Izvori „Novosti“ tvrde da su događaji iz tri poslednja meseca u 2007. i potezi koji su tada vučeni u Ministarstvu odbrane, u stvari glavni tok istrage.

Drugih „rukavaca“ ima i oni čekaju da dođu na red.

A red je izgledao ovako:

Odluku o pribavljanju „pokretnih stari za posebne namene“ doneo je ministar Šutanovac 4. oktobra na osnovu Plana Uprave za telekomunikacije i informatiku GŠ (u vojsci poznata kao J-6).

Uprava je „Plan“ donela bez Glavnog projekta kako će izgledati budući integrisani sistemi veze Vojske Srbije i takav plan se nije smeo naći na odobrenju, odnosno takav „Plan“ ministar nije smeo da potpiše.

Samo pet dana kasnije, 9. oktobra, Uprava za telekomunikacije i informatiku GŠ predstavlja Referat za nabavku i gotovih proizvoda (pov. br. 9303-4) u kom naglašava da ova sredstva nisu usvojena za naoružanje i da ih nemamo.

Znalci tvrde da je ovakav referat mogao biti napisan tek po sprovođenju i okončanju svih procedura za koje postoji Pravilnik o opremanju vojske.

Pravilnik nije ispoštovan!

Zahtev za dostavljanje ponuda za poverljive nabavke objavljen je zainteresovanima 29. odnosno 31. oktobra, a u delu koji govori o tehničkim uslovima koji se moraju ispuniti za radio-relejne i multipleksne uređaje daju se i kriterijumi za ocene tih tehničkih karakteristika vrednovani sa 40 bodova. Kako upozorava naš izvor, osnovna je nelogičnost u ovakvom dokumentu to što nije definisano koji su to kriterijumi naručioca.

Kako ocenjivati nešto bez jasnih kriterijuma? Da je ispoštvana procedura kakva je važila u VS, uređaji koji ne zadovoljavaju postavljene taktičko-tehničke zahteve ne bi mogli ni da se ponude od dobavljača. Informacija za dostavljanje ponuda poslata je sedmorici potencijalnih proizvođača u dva akta. Prvi je datiran 19. oktobra, drugi 1. novembra.

Uprava za snabdevanje, koja je trebalo dalje da obavi zadatak, tek 7. novembra je dobila „propisane kriterijume za ocenu tehničkih karakteristika, ali i dalje bez nedvosmisleno određenih pravila prema kojima bi se ocenjivali pojedinačni tehnički parametri uređaja.

Najveća „ludost“ kod ocenjivanja bila je što je parametru „pouzdanost“, koji je osnova svakog dela vojne opreme, data vrednost od jednog pondera i to je otvorilo mogućnost da se izabere nepouzdana oprema i zaključi ugovor sa takvim ponuđačem. Ponude od sedam ponuđača stigle su 14. novembra, Komisija ih je razmatrala 27. i na osnovu toga 29. novembra ministar odbrane je doneo odluku (pov. br. 1370-58) o nabavci.

Komisionim ugovorom br. 1563/07 „Jugohemiji ad“, zastupniku proizvođača radiorelejne opreme „Tadirana“ dodeljen je ugovor vredan 36.946.964,23 dolara.

Komisionim ugovorom br. 1565/07 „Jugoimportu SDPR“, koji je zastupao „Tales“ iz Francuske radi nabavke radio-uređaja VF i VFF opsega sa dodatnom opremom, daje se posao od 5.385.180,87 evra ili u dolarima 7.000.735,00

Jugoimport SDPR“ je dobio i ugovor 1572/07 radi nabavke komutacionih sistema, takođe od „Talesa“, u vrednosti 12.886.730,58 evra ili 16.752.749,00 dolara.

Preduzeće „Mega link“ iz Beograda, koje je zastupalo norvešku „Neru“ dobilo je ugovor projektovanja i isporuke stacionarne radiorelejne mreže od 6.950.000,00 evra ili 9.035.000,00 dolara.

Epilog: sistem koji je trebalo da bude pouzdan, žilav, otporan na ometanja, kompatibilan sa postojećim sistemima veze i sa NATO stadardima i, naravno, potpuno integrisan u jedinstveni sistem telekomunikacija Srbije, danas izgleda ovako: „Tales“ komutracioni sistemi rade nepouzdano. „Tadiran“ oprema se ne koristi i uglavnom je u podrumima. Jedino „Nera“ i „Iritel“ rade kako treba.

MINISTAR RADIO KONTRA KOMISIJE

NA osnovu čega je ministar Dragan Šutanovac doneo odluke kakve je doneo, velika je nepoznanica. Nakon objavljivanja rezultata tendera rukovodioci Komisije za nabavku i Projekta opremanja Vojske telekomunikacionom opremom i predsednik Komisije za nabavku opreme, izneli su svoj zapisnik i svoje ocene o „pogođenom poslu“ i to 20. 12. 2007, dakle na vreme, kada je i šteta mogla biti sprečena.

U Stavu 1. upozoravaju da radio-uređaji VF i VFF, kupljeni od „Talesa“, u procesu opitovanja delom nisu zadovoljili, odnosno da su dobili negativnu ocenu. Tamo gde su dobili prelaznu ocenu konstatovano je da rade nepouzdano, a pripadnici recimo Specijalne brigade koji su testirali ručni radio, naveli su da nije pogodan za terensku upotrebu.

U Stavu 2. istog izveštaja se konstatuje da ovakva ponuda „Jugoimporta SDPR“, odnosno „Talesa“ za radio-lot nije trebalo ni da se razmatra.

U Stavu 3. predsednik Komisije, pukovnik Milutin Kovačević iz Uprave za snabdevanje, potpukovnik Rajko Petrović i poručnik Bojan Ivković (pravnik) navode da su o svemu obavestili i upozorili na vreme i načelnika Uprave za telekomunikacije i pomoćnika ministra za materijalne resurse Iliju Pilipovića, koji je, slučajno ili ne, u Ministarstvo došao iz „Jugoimporta SDPR“, firme koja je i dobila posao.

U Stavu 4. izveštaja ovi ljudi otvoreno dovode u pitanje da li je neko izmanipulisao ministra Šutanovca kada je potpisao nabavke.

POBEDIO MNOGO GORI

Ista komisija u istom izveštaju na stranama 10 i 11 analizira nabavku koja je, takođe, išla preko „Jugoimporta SDPR“, taktičkih komutacionih centara od „Talesa“ od blizu 13 miliona evra i konstatuje nelogičnost da je „Tales“ na ocenjivanju dobio 67.05 pondera i da je bio rangiran kao drugi iza „Tadirana“ sa 84.79 pondera, koji je, prema tome, trebalo izabrati za isporučioca opreme. U sledećem stavu zapisnika piše da je kod ovih uređaja (taktičkih komutacionih cenatara) Uprava za telekomunikacije i informatiku (J-6) iznenada odustala 15. 11. 2007. od svojih taktičko tehničkih zahteva kakve je „Tales“ trebalo da zadovolji. Ovi ljudi su upozorili da su u ovom slučaju, kada je Uprava odustala od svojih zahteva, oni reagovali tako što su tražili da se odustane i od cele nabavke komutacionih uređaja. Međutim, nije se odustalo – dobio je „Tales“.

(Novosti)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u