АМЕРИКАНЦЕ ЧЕКА „РАТ“

AMERIKANCE ČEKA „RAT“

15 oktobra 2020

Autor: Dmitrij DROBNJICKI

BROJ registrovanih birača 2016. je u Sjedinjenim Državama bio 157,6 miliona, a 2018. godine – samo 153,1 milion.

Birački spiskovi se u SAD redovno ažuriraju, ali su daleko od ažurnih. Vrlo često se u spiskovima zadržavaju građani koji već duže žive u sasvim drugoj američkoj saveznoj državi ili su preminuli.



Spiskovi u većini država SAD nisu ni digitalizovani, već su u papirnom obliku.

Danas se u Sjedinjenim Državama hiljade građana starijih od 110 godina registruju kao glasači. Samo u Severnoj Karolini, takvih je 2.214.

Očigledno je da je 99% tih ljudi odavno napustilo naš smrtni svet. Pored toga, u biračkim spiskovima 462 okruga ima više birača nego što imaju stanovnika.

Procenjuje se da se u biračkim spiskovima nalazi oko 3,5 miliona „mrtvih duša“.

Ovo ne bi bio veliki problem da nije bilo glasanja putem pošte. Samo u 18 država od 50 – birač na mestu mora da predoči dokument sa fotografijom (obično vozačku dozvolu). U još 17 država dozvoljava dokument bez fotografije. To može biti izvod iz filijale lokalne banke ili ugovor o zakupu stana.

U 15 država ne morate imati ni ličnu kartu ni bilo kakav drugi dokument da biste popunili glasački listić. Samo treba da navedete ime i prezime.

Ali, to nije sve. U 35 država od birača će biti tražen određeni dokument (ponekad se možete čuti broj 34 – u Severnoj Karolini se o tom pitanju još uvek odlučuje u sudu; ili 36 – u okrugu Kolumbija).

Međutim, u 26 važe takozvana labava pravila verifikacije identiteta. Ako birač nema ličnu kartu, može da potpiše izjavu, koja će biti prihvaćena umesto ličnog dokumenta, ili će članovi biračkog odbora na samom biračkom mestu za to dati garanciju.

Stvari su još `luđe` kada su u pitanju drugi oblici izražavanja političke volje.

Do 2020. godine postojalo je samo glasanje na daljinu. Uvedeno je za one glasače koji fizički nisu u mogućnosti da na dan izbora dođu na biračko mesto. Na primer, za pripadnike Oružanih snaga SAD i diplomate.

Poslednjih decenija su svi glasači koji su se registrovali u američkim konzulatima u drugim zemljama uživali pravo glasa na daljinu.

Većina ovih `udaljenih glasača` listić za glasanje dobija poštom, koji se poštom i vraća. Ali, u vojnim bazama i u američkim konzulatima u inostranstvu glasački listići se lično popunjavaju na određenim mestima, a glavni dokument koji se šalje u SAD je protokol o prebrojavanju glasova.

Ponekad se zajedno sa njim šalju i sami glasački listići. Teškoća je u tome što svaki američki glasač u inostranstvu ili vojnik u kasarni ostaje glasač okruga i države u kojoj je prvobitno bio registrovan. Ipak, prema američkim vlastima i nevladinim organizacijama, u ovom procesu uspostavljen je relativni red.

Američki birači sada imaju i pravo da upute pisani zahtev državnoj izbornoj komisiji za glasanje preko pošte, navodeći razloge nemogućnosti ličnog glasanja na dan izbora. Ako se ovom zahtevu udovolji i glasački listić pošalje, osoba ga popunjava i šalje na jedan od tri načina. Prvi je: preko Federalne poštanske službe. Drugi računa sa kutijama za prikupljanje glasačkih listića za glasanje na daljinu (ne preko pošte, već su za te kutije odgovorne lokalne komunalne službe). Treći je preko takozvanih kolektora.

Glasačke kutije pokazale su se izuzetno neefikasnim i sada se masovno bacaju.

Skupljanje glasačkih listića je legalno u 24 države i okrugu Kolumbija. Određena osoba (kolektor), koju izabere sam birač, može glasački listić (po pravilu, zajedno sa glasačkim listićima određenog broja drugih ljudi) dostaviti na biračko mesto ili direktno izbornoj komisiji.

U 12 država zakon određuje ko može da donosi glasačke listiće (na primer, članovi porodice ili staratelji).

Jedanaest država ima ograničenje broj glasačkih listića koje jedan sakupljač može da donese. U ovom slučaju se ne vrši bilo kakva kontrola rada kolektora.

Mejling liste su ogromna, najveća crna rupa u američkom izbornom procesu.

Tokom izbora 2016. godine, izborne komisije su američkoj saveznoj izbornoj komisiji poslale 41,6 miliona glasačkih listića. Od toga, više od 568 hiljada nije moglo biti dostavljeno adresatima (odnosno postojala je zvanična oznaka poštanske službe o odsustvu osobe na navedenoj adresi), odbijeno je skoro 320 hiljada (glasač ima pravo da odbije da glasa), ali što je najvažnije – bezmalo šest miliona glasačkih listića jednostavno je nestalo na putu nazad.



Dve godine kasnije (2018-te), na međuizborima za Kongres, situacija je bila još gora.

Oko 42,4 miliona glasačkih listića poslato je glasačima. Više od milion nije bilo moguće dostaviti primaocu, više od 430 hiljada je odbijeno, a gotovo 10,5 miliona nestalo je u fazi `povratne pošiljke`. Drugim rečima: nestane do četvrtine glasačkih listića.

Glasanje poštom 2020. postaće još masovnije. U 10 država, ono će se pretvoriti iz daljinskog glasanja u „glasanje svih poštom“ – glasački listići će biti poslati svim registrovanim glasačima. Biće malo biračkih mesta za lično glasanje – po jedno po okrugu.

Samo pet država SAD zahteva navođenje razloga za dobijanje glasačkog listića `na ruke`.

U sedam, za opravdan razlog se smatra strah od zaraze koronavirusom.

U preostalih 28 država i okrugu Kolumbija uopšte ne morate da navedete nijedan razlog kada glasačko listiće zahtevate poštom.

Poštanska služba ranijih godina naprosto nije uspevala da izađe na kraj sa ogromnim brojem glasačkih listića.

Nepopunjeni listići masovno su nalaženi na deponijama smeća i u ulazima stambenih zgrada.

Ove godine odziv birača obećava da će biti rekordno visok. Po prognozama: 145-150 miliona Amerikanaca želeće da glasa (2016. bilo ih je 128,8 miliona).

Gotovo polovina može glasati poštom! Koliko će glasačkih listića u ovom slučaju biti izgubljeno, može se samo nagađati.

U SAD se prevremeno glasa i lično i poštom.

Do 2020. godine svako daljinsko glasanje se smatralo prevremenim.

Sada, zbog pandemije, neke države uveliko otvaraju stranice za prevremeno glasanje.

Do danas je glasalo oko 4 miliona Amerikanaca. Poređenja radi: 2016. godine na ovaj datum je glasalo oko 120 hiljada. Ali, ovo ne znači da će se glasački listići brže prebrojati. Upravo suprotno.

Vlasti mnogih američkih država već su priznale da ovog puta neće brojati jednu noć, kao i obično, već pet do sedam dana.

Ovo znači da neće biti tradicionalnog proglašavanja pobednika i poraženih na predsedničkim izborima 3. novembra.

Danas su i demokrate i republikanci strane odlučni da ne priznaju u potpunosti rezultate glasanja, pogotovo u `spornim državama`. A za to, evo, postoje svi razlozi.

Američki izborni sistem je arhaičan, neproziran, vrlo zamršen i podložan greškama i prevarama. U stvari, niko u poslednjih sedamdeset godina nije sa sigurnošću znao ko je zapravo pobedio na ovim ili onim izborima. Ali, politička elita SAD se nije usuđivala da otkrije ovu strašnu tajnu „najveće demokratije na svetu“.

Samo u retkim slučajevima (na primer, 1876. ili 2000. godine) bilo je postizbornih sukoba koji su podizali veo nad „američkom tajnom“.

Danas je ulog u predizbornoj borbi toliko veliki da niko ne namerava da i dalje čuva tu tajnu „Grada na brdu“.

Establišment može opet pokušati sa pretvaranjem da se ništa posebno ne događa. Da bi to održao, moraće ili da prizna Trampov reizbor (ne čekajući prebrojavanje glasova), ili da lažira izbore u korist Bajdena do te mere da to deluje kao nesporna pobeda.

Oboje će, naravno, biti ušiveno belim koncem i neće zaustaviti građanski konflikt u Sjedinjenim Državama.

A da bi taj konflikt bio obustavljen – biće potrebno nešto veće od sadašnje verzije američke demokratije.

(Fakti)

KOMENTARI



2 komentara

  1. Rista says:

    Svi izbori na svetu su - proljiv! Ja ga već decenijama nisam imao. Odahno sam kada sam jednog dana pre 100 godina shvatio zašto sam dobio trčkalicu. I više nikad.

    • persida says:

      Risto, bog ti dao zdravlje, na izbore izlaze SAMO BUDALE.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *