АМЕРИКАНЦИ на својој кожи осетили авганистанску пословицу

AMERIKANCI na svojoj koži osetili avganistansku poslovicu

9 septembra 2019

Američki predsednik Donald Tramp otkazao je nastavak pregovora sa talibanima zbog terorističkog napada koji su oni izvršili u Kabulu. Taj talibanski potez navodi na pitanje koliki je uopšte njihov kapacitet za postizanje održivog mira, kao i da li je njihova organizacija jedinstvena.

Nakon godinu dana tajnih pregovora sa talibanima, američki predsednik Donald Tramp otkazao je rundu pregovora, koja je, prema mišljenju mnogih, smatrana za finalnu.



Da se radilo o značajnoj rundi razgovora govori i činjenica da je trebalo da se, umesto u Kataru gde su vođeni do sada, pregovori održe u Kemp Dejvidu, odmaralištu američkih predsednika, mestu u kojem je već postignut jedan istorijski sporazum — onaj iz 1978. godine između Egipta i Izraela.

Međutim, Tramp se odlučio na otkazivanje pregovora zbog napada na Kabul u četvrtak, u kojem je poginulo 11 ljudi, među kojima je i jedan američki vojnik. Ko bi ubio toliko ljudi kako bi naizgled ojačao svoju pregovaračku poziciju, zapitao se Tramp i zaključio da talibani verovatno nemaju dovoljno moći da zaključe mirovni sporazum.

Talibani su isprva osudili potez američkog predsednika kao „antimirovni stav“, a odmah zatim zapretili, kroz usta svog portparola Zabihule Mudžahida, da će odluka predsednika SAD samo dovesti do novih gubitaka američkih života.

Nakon 18 godina rata, koji je započet nakon terorističkog napada 11. septembra 2001. godine, čini se da SAD i dalje nemaju izlaznu strategiju iz najdužeg rata u svojoj istoriji. Najveća svetska sila očigledno nije uspela da skrši otpor talibana ni sa stotinama hiljada vojnika.

Talibani se u Avganistanu uvek vraćaju na scenu kao jedan od ključnih činilaca avganistanske ratno-političke scene.

Kada je 2. septembra završena deveta runda razgovora u katarskoj prestonici Dohi, američki specijalni izaslanik Zalmaj Halilzad izjavio je da je mirovni sporazum „u principu“ usaglašen.

Otkako su pregovori počeli u oktobru prošle godine, dve strane usredsredile su se na četiri ključne tačke: talibansku garanciju da Avganistan neće biti odskočna daska za međunarodne teroriste (kao što je bio u slučaju Al Kaide, koja je odgovorna za napade od 11. septembra); potpuno povlačenje snaga SAD i NATO-a; međuavganistanski dijalog; trajan prekid vatre.

Danas talibani kontrolišu ili imaju uticaja na više avganistanske teritorije nego 2001, u trenutku početka intervencije SAD. Prema podacima Specijalnog inspektorata za obnovu Avganistana (SIGAR) objavljenog 31. januara prošle godine, 56,3 odsto teritorije bilo je pod kontrolom kabulske vlade. Sa druge strane, 14,5 odsto teritorije bilo je pod direktnom kontrolom talibana, dok 29,2 odsto teritorije niko nije direktno kontrolisao.

Posle vojnog neuspeha, na pomolu je i pregovarački.

Nasilje — odgovor na ponudu

Nasilje se često koristi kako bi se drugoj strani za pregovaračkim stolom nešto poručilo, kaže profesor Fakulteta za međunarodnu politiku i bezbednost Slobodan Anđelković.

„U ovom slučaju, jedan teroristički napad koji je odneo veći broj života, između ostalog i jedan američki, automatski znači njihov odgovor na to što im je ponuđeno u pregovorima. Dakle, nešto im se nije dopalo u tim pregovorima koji su vođeni u tajnosti i odgovorili su na sebi svojstven način“, objašnjava profesor Anđelković.

Prema rečima novinara Zorana Ćirjakovića, talibani imaju moć da ispregovaraju sporazum, ali je drugo pitanje da li to žele i da li su dovoljno jedinstveni i kao organizacija i po pitanju samog sporazuma.



„Oni su danas najjača sila u Avganistanu i nepobedivi su. Kada kažem najjača sila, znači jača i od vojske SAD. Uvek treba podsećati da je Avganistan mesto u kojem su zube polomile dve velesile — Velika Britanija u svoje vreme, a pred sam sumrak i SSSR“, naglašava on.

Mogućnost da talibanski pokret više ne predstavlja jedinstvenu organizaciju pitanje je koje muči sve, pogotovo zato što je pokret, nastao u Pakistanu pre više od dve decenije, zaodenut velom tajne. Bez obzira na tajnost koju gaje, talibani danas kontrolišu oko polovine avganistanske teritorije i predstavljaju najmoćniju političku organizaciju u zemlji.

Podele u pokretu

Na koliko je tabora podeljen talibanski pokret teško je reći, ne samo zbog tajnovitosti samog pokreta, već i zbog američke taktike primenjene u ratu protiv njih, smatra Ćirjaković.

„Njima je jako teško čak i da međusobno održavaju komunikaciju, jer praktično svako korišćenje mobilnog telefona, navodno čak i neuključenog, omogućava Amerikancima da ih lociraju. Oni zbog toga imaju logističke probleme i probleme u održavanju komandne strukture, koji su vezani za strategiju američke borbe protiv njih, uglavnom pomoću dronova. Ta strategija ih je i ostavila bez nekih ključnih lidera. Njihova struktura uvek je bila fluidna, ujedinjuje ih zajednička vizija, a sada imaju i konkurenciju“, navodi Ćirjaković.

Al Kaida kao konkurencija

A konkurenciju talibani imaju u svom starom savezniku Al Kaidi, koja se, prema Ćirjakovićevim rečima, služi zastarelom taktikom, ali želi da se vrati na scenu, kao i u DAEŠ-u. Kada teroristički napad u Avganistanu bude izveden, nikada se sa sigurnošću ne može reći ko je zaista odgovoran, smatra naš sagovornik.

Prema Anđelkovićevom mišljenju, talibani se mogu posmatrati kao jedinstven pokret, koji je u borbi pokazao otpornost i zavidan nivo zajedničke svesti.

„Međutim, budući da je to organizacija koja ima veliki broj ljudi, a nijedna organizacija na svetu ne može da bude saglasna oko svih pitanja, tako i oni u svojim redovima sigurno imaju ljude koji su zagovornici jedne ili druge ideje. Pregovori će, sada, zavisiti od stavova i snaga unutar talibanskog pokreta“, smatra Anđelković.

Razne vrste podela u avganistanskom društvu (etničke, sektaške) čine Avganistan jednim od najkomplikovanijih društava na svetu.

Od 2001. godine, kada je talibanski režim poražen u američkoj vojnoj akciji, nakon terorističkog napada na njujorške Kule bliznakinje na delu je bio društveni inženjering koji je pratila gomila uloženog novca.

Taj svojevrsni društveni eksperiment završio se neuspehom, a Ćirjaković pominje staru avganistansku poslovicu da se radi o zemlji u koju je lako ući, ali je jako teško iz nje izaći. U tom svetlu bi možda trebalo posmatrati i budućnost američko-talibanskih pregovora.

(Sputnjik)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. milorad2 says:

    talibani se zezaju sa njima, oni ne žele pregovore oni žele što više mrtvih amerikanca, a ova stoka iz USA ne može da se povuče odande jer bi imali 11 sep. u seriji repriza, i to vrlo opasnih nuklearnih ili biološko-hemijskih repriza.Talibani žele OSVETU i to je jedino što žele:)I OSVETIĆE se makar im to bilo zadnje:)Mnogo su ubijali i rušili amerikanci po avganistanu, previše.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *