ANA FILIMONOVA Crna Gora srlja u NATO iako zna da je tamo čekaju samo troškovi i gubici

ANA FILIMONOVA Crna Gora srlja u NATO iako zna da je tamo čekaju samo troškovi i gubici

25 марта 2013

MONTENEGRO_-_NATOPiše: Ana Filimonova

Ministar odbrane Crne, Gore Milica Pejanović – Đurišić, 22. marta tekuće godine sastala se sa Drikom Benglemanom, pomoćnikom Generalnog sekretara NATO za politička pitanja i bezbednost. Ovaj je izrazio veliko zadovoljstvo rezultatima koje je učinila Crna Gora na putu ka NATO, posebno podvukavši takve aspekte kao što su: ispunjenje kriterijuma i dostizanje NATO standarda, reforme odbrambenog kompleksa i regionalna saradnja (priznanje nezavisnog Kosova – A. F.). Brengelman je podvukao da će Crna Gora u najskorije vreme uživati punu podršku NATO. I sa svoje strane Crna Gora će – uveren je on – učiniti sve kako bi dostigla tražene rezultate. M. Pejanović – Đurišić je izrazila spremnost vlade da uloži dodatne napore radi zadobijanja podrške javnosti (bez obzira na to što se ogromna većina stanovnika Crne Gore protivi ulasku u alijansu).

Sa tim ciljem u Podgorici, uz direktnu podršku vlade Crne Gore, već deluje Informativni centar NATO. Pri tom je 28. februara tekuće godine formiran Savet za članstvo u NATO (treba reći da je to prvobitno bio Savet za partnerstvo za mir, ali u ovoj fazi NATO integracija je neophodna apsolutna jasnoća u namerama i Savet je preimenovan) i postavljen je Nacionalni NATO koordinator za koga je postavljen Nebojša Kaluđerović, savetnik premijera Crne Gore za spoljnopolitička pitanja. M. Pejanović – Đurišić je podvukla: u procesu evroatlantskih integracija uključene su sve institucije u zemlji, a postignuti rezultati predstavljaće pokazatelj spremnosti Crne Gore za punopravno članstvo u severnoatlantskoj alijansi.

Crna Gora ulazi u treći ciklus priprema za atlantske integracije. Zemlja u 2013. godini treba da ispuni treći redovni godišnji nacionalni program, koji je fokusiran na produžetak ključnih političkih, vojno – odbrambenih reformi, isto kao i reformi u sektoru bezbednosti – radi dostizanja NATO standarda. Pri tom se pre prihvatanja programa od strane vlade, on šalje na usaglašavanje sa NATO.

U suštini, Crnoj Gori se, pored njenih “džabalebaroša” u vidu kriminogenih mafijaških struktura, predlaže da sebi o vrat okači još i, ni manje ni više nego i NATO. Alijansa se ni na koji način ne sprema da bilo šta uloži u zemlju, naprotiv, sva istorija i logika njenog delovanja pokazuje suprotno – upravo će se iz zemlje iscediti sve, do poslednje kapi. Jednostavan primer: početkom prošle godine u Crnoj Gori je bilo uvedeno vanredno stanje povodom anomalnih snežnih padavina. Mećave i oluje, moćan snežni pokrivač, paralizovali su saobraćaj u celoj zemlji. Crna Gora je zatražila pomoć od svog novog saveznika – NATO pakta – čiji činovnici toliko vole da izgovaraju suvoparne reči o saradnji i visokim standardima. Kao prvo, natovci su demonstrirali potpuno neznanje da dejstvuju u takvim okolnostima i misija NATO za spasavanje Crne Gore gde su upotrebljeni “svemogući” helikopteri, “crni jastrebovi” – doživela je potpuni fijasko. Međutim, propala NATO operacija donela je dodatni košmar, kada su planinski spasitelji još i ne završivši svoj neuspeli pokušaj da se probiju do mesta odsečenih usled nepogode, ispostavili vladi Crne Gore račun za svoju“pomoć”.

Iznos računa bio je toliko impresivan, da je vlada upala u blagu paniku. Natovci su predložili da se (i to bez odlaganja) nadoknade računi za gorivo, nadoknada dvadesetčetvoročasovnih dnevnica za 40 članova ekspedicije, (prosečna norma za celodnevni učinak jednog NATO vojnika iznosi 250 eura), pune troškove za amortizaciju opreme, za smeštaj i boravak NATO personala. Sve je to palo na teret budžeta lokalnih opština koje su bile prinuđene da prihvate obaveze o “gostoprimstvu” nedavnih agresora, koji su im pre 13 godina ubijali žene, decu, starce, nanevši nepopravljivu i nenadoknadivu štetu celom regionu u vidu zagađenosti vode i zemljišta osiromašenim uranijumom. Da tome dodamo i sankcije bez presedana zapadnog bloka (zemlje NATO) protiv Srbije i Crne Gore, čiji je cilj bio slabljenje državnog potencijala u svim oblastima…

Crnogorski režim je uključio sve rezerve, kako bi “garant globalnog mira i stabilnosti” što je moguće pre dobio nazad svoj novac. Vlasnici benzinskih pumpi i drugih preduzeća su, voljno ili nevoljno, dali svoj doprinos u spasavanju crnogorskih građana, koje se ionako nije ni dogodilo. Međutim, u svetlu predstojeće finansijske katastrofe koja se nadvila nad malom Crnom Gorom od prekomernog apetita “spasitelja”, niko više nije ni pominjao snegom zavejane stradalnike.

Vlast je grozničavo ispunila svoje “obaveze” koje su narastale kao snežna lavina: oduševljeni primerom Amerikanaca, svoj deo kompenzacije zatražili su i Hrvati i Grci, koji su prvi“priskočili” u pomoć Crnoj Gori. Tako će Crna Gora, koja je, da bi ugodila NATO činovnicima, uništila svoj vojni potencijal, svaki put kada dođe u vanrednu situaciju dolaziti u zonu apsurda, kada će za svaki korak svojih saveznika morati da isprazni džepove do dna (čak i ne dobivši adekvatnu pomoć) sa žaljenjem gledajući kako stiže pomoć od nekada njihove tehnike – u ovom slučaju radilo se o helikopterima, koji su u žaru borbe sa“zaostavštinom Miloševića” prodati Hrvatskoj.

Gubici Crne Gore na putu evroatlanskih integracija su sve veći. Međutim, Filip Vujanović, kandidat DPS na predstojećim izborima u Crnoj Gori koji će se održati 7. aprila, uveren je da će zemlja i dalje, u slučaju pobede na izborima, nastaviti put ka EU i NATO.

Sa početkom 2013. godine, primećuje se nova faza geopolitičke transformacije Balkana: u svojstvu“logističke” podrške NATO (SAD) , kao protivteža evropskim zemljama prvog ešalona, sledi moćna i sveobuhvatna finansijska ofanziva islamskog faktora. U Crnoj Gori je na smenu prvobitno dominantnog ruskog kapitala stigao na smenu kapital iz Egipta, UAE, Katara, Turske i Azerbejdžana. Novi biznismeni su spremni da uzmu u svoje ruke turistički biznis u Crnoj Gori, industriju (pre svega građevinsku) i infrastrukturu.

Kako podvlači istoričar Šerbo Rastoder, “novac nikada ne dolazi sam od sebe, bez interesa”, zbog toga postoji motiv koji se ogleda u“ulaganju u zemlje koje imaju perspektivu ulaska u EU, što se smatra kao ulaganje u EU budućnost, a ne u određenu zemlju”. Tako islamski faktor i sa periferije uzima Evropu ”u klešta”.

Geopolitički grabljivci u vidu NATO i njegovih satelita dolaze u Crnu Goru. Crna Gora kao država i njeno društvo, potpuno se marginalizuju, odbacuju se na prikrajak istorijskog procesa, u kome očigledno alijansa želi da igra vodeću ulogu na Balkanu. Da li će Crna Gora pristati da svoju budućnost, svoje teritorije, svoje resurse, preda u tuđe ruke, uz neizbežni gubitak suvereniteta zemlje – ili će pokušati da se spasi birajući drugi put – treba da pokaže na izborima 7. aprila.

(fondsk.ru)

KOMENTARI



Један коментар

  1. tomo says:

    Ima li još koja muka i/ili bruka koju neće natovariti na slaba pleća jadnome i nekad ponosnom i junačkom narodu Crne Gore koji je posrnuo pred pohlepnom klikom željne vlasti i olako stečenog bogatstva. Ne poklekoše, no se isprsiše Crnogorci pred silnom turskom carevinom tolike vekove a jedan ih kabadahija obali jednom rukom u prašinu besčašća. Kunu se dahije u demokratiju, slobodu,put u srećnu budućnost, ekologiju, čojstvo i junaštvo, ali se zna na koji prljavi način (ucena, mita i pretnji) opstaju. Ali, lako je biti svetac kad ti je Bog ujak. Da je bar ujak, nego i on razbojnik. Grdan narod; dako najposle otrese tu prašinu.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u