Антифашисти, фашисти и монтаже

Antifašisti, fašisti i montaže

22 decembra 2016

03--Antic-Cedomir 243

Piše: Čedomir Antić

Na Filozofskom fakultetu u Beogradu se prošlog petka (16. 12. 2016.) dogodila politička montaža. Na promociji knjige Istorija Republike Srpske došlo je do kratkotrajne gužve. Svi mi okupljeni smo i očekivali neprijatnosti, pretnje, nasilje i sprečavanje promocije.

Problem u svemu nije bila ni knjiga, ni tema, ni okupljeni, a ni dvojica od trojice govornika. Grupi anarhista, većinom propalih studenata ili političkih ekstremista, već više od dve godine smetam samo ja. Njih pedesetak tokom proteklih deset godina (toliko nam neki među njima zahvaljujući lošoj regulativi, prave društvo u studentskom statusu) terorišu fakultet. Do 2014. su u nekoliko prilika uspevali da na nekoliko meseci zaustave nastavu. Protivno volji velike većine od 6.000 studenata Filozofskog fakulteta u Beogradu, protivno volji nastavnika oni su lancima zatvarali učionice i amfiteatar, terorisali sve one koji bi im se na bilo koji način suprostavili. Od samog početka njihovi zahtevi bili su duboko besmisleni: tražili su produženje studija za večite studente, povećanje broja ispitnih rokova, jedno vreme i ograničavanje obima gradiva neophodnog za polaganje ispita, besplatne prijave za studente koji više puta prijavljuju isti ispit, privilegije za one koji nisu zaradili dovoljno bodova da bi stekli prelaznu ocenu. Tu grupu ekstremista i nasilnika suštinski nisu zanimali ni slabi studenti, ni studentski standard na fakultetu koji ima svega 10% samofinansirajućih studenata. Za njih smo bili igraonica –kod nas su vežbali komunu. Takođe, njihove vođe su se javno afirmisale, a u stalnim sukobima među profesorima znali su da lično profitiraju. Tako su neki od njih, iako skoromnih studentskih i intelektualnih kvaliteta, dospevali u važne univerzitetske odbore.

Smatrao sam da je sramota da najstariji fakultet Beogradskog univerziteta bude talac grupe siledžija i žrtva neodlučnosti i nebrige dela onih koji bi trebalo da taj fakultet štite. Nije moje, kao docenta, da vodim odbranu fakulteta. Da su moji studenti većinom želeli da štrajkuju svakako bih njihovu odluku prihvatio. Moji studenti dolazili su na nastavu i čekali ispred fakulteta kada su anarhisti blokirali njihove učionice, pretili im, a neke od njih i fizički maltertirali. Odlučio sam da držim nastavu, nisam se sukobljavao, pošto svaki kontakt sa ekstremistima na kraju završi izmontiran na društvenim mrežama i uvek je njih navodno neko hteo da napadne, tuče ili ubije. Kolike su samo muke zbog takvih lažnih optužbi imali dekani i prodekalni fakulteta, a kakve bih tek imao ja koga veliki deo javnosti i danas doživljava kao političara. Ipak, studenti istorije i ja smo uspeli da stoički izdržimo. Čitav semestar anarhistički ekstremisti su dolazili da urlaju, tule, viču, prete, a neke moje studente su i fizički napadali. Pisao sam o tome u novinama, prijavljivao sam ih uzaludno dekanu, a potom i policiji, ali prema drevnim zakonima koji treba da štite slobodu i nauku a ne grupu razmaženih huligana policiji nikada nije bilo dozvoljeno da razreši nelegalnu i nelegitmnu blokadu na Filozofskom fakultetu.

Kada su razumeli da ćemo uspeti da razbijemo njihovu blokadu, a moralna pobeda je bila tolika da evo već drugu godinu nisu u stanju da ponovo blokiraju fakultet, počeli su sa podmetanjima. Neke novine su prenele da sam teško povredio studentiknju-blokaderku bez navođenja njenog imena i prezimena, objavili su fotografiju zamućenog lica a izvor im je bio „Franc K“. Zamislite?! To su preneli Kurir i Alo! Sramotno! Studentkinju, koja mi je nepoznata, studira na drugom odeljenju i nisam joj profesor, sam jedva pronašao, nakon što mi je nekoliko puta iz daljine dobacila kako smo „lepo ispali u novinama“. Identifikovao sam je zahvaljujući bahatosti blokadera na društvenim mrežama. Tako sam pronašao i izvesnog Filipa Višnjića Otovića, koji je iako diplomirani politikolog dolazio na Filozofski fakultet gde je pokušao da tuče mog studenta Nenada Konstantinovića, mene je pljunuo, a držao mi je, kada su se umorili od urlanja, pored ušiju zvučnike iz kojih je treštala preglasna buka. Tužio sam ih oboje. Pred sudom su tvrdili da me nikada u životu nisu videli. Nisam mogao da na osnovu zamućene fotografije koju su anarhisti kasnije čak i „povukli“ iz novina, dokažem odgovornost Jelene Šišić ali sam do osude doveo Filipa Višnjića-Otovića. I tada me je sudinica pitala „odakle mi fotografija“. Kao da se neprijatno iznenadila kada sam joj objasnio da su se nesrećnici na društvenim mrežama hvalili nasiljem nad profesorom Filozofskog fakulteta i delili te fotografije. Naravno Višnjića-Otovića, u našoj nesrećnoj zemlji koja voli leve ekstremiste, branio je advokat poznatih disidenata Nikola Barović.

Ove godine anarhisti nisu uspeli u blokadi. Na te njihove nelegitimne skupove, plenume-zborove otišao je izvestan broj studenata istorije sprečio ih. Imali su ideju da blokiraju samo mene, pošto valjda treba da se radujem kada me predstavljaju kao nasilnika, kada me pljuju, napadaju me, jašu i probijaju uši prislanjajući uz njih zvučnike iz kojih trešti nekakva nesnosna buka, ali im ni to nije uspelo.

Priliku za osvetu prepoznali su u tribini koju je organizovalo studentsko udruženje „Sistem vrednosti“. Tribina je bila posvećena knjizi Istorija Republike Srpske. Danima su anarhisti najvaljivali da će prekinuti i onemogućiti održavanje tribine. Znajući kako su blokirali fakultet organizatori su obavestili policiju. Dan pre tribine stigle su vesti (iz vrlo indikativnih, profesorskih izvora) da će fašisti upasti na tribinu. Tribina je konačno održan i potpuno je uspela. Prisustvovao je, ne rečunajući policiju i izgrednike, 121 zainteresovani student i građanin. Tokom obraćanja istoričara Nemanje Devića nekoliko anarhista, predvođenih jednim mladićem visokog rasta, sišlo je do mesta gde smo sedeli Dević, Predrag J. Marković i ja. Na isti način kao što su pre dve godine prekidali moja predavanja i vežbe, i sada je ovaj mladić, čudnog ponašanja, zanoseći kao da je pod dejstvom alkohola ili narkotika, rekao da je tribina prekinuta. U tom trenutku pojavila su se trojica mladića od kojih je jedan pokazivao nekakav mali plastični predmet a drugi skinuo opasač sa pantalona. Psovali su izgrednika, spominjući da je anarhista. Studenti i gosti su stali između njih i ja sam se obratio okupljenima. Anarhista izgrednik-anarhista se okrenuo prema dvema saučesnicama koje su ga snimale mobilnim telefonima. Rekao je kako studenti Filozofskog fakulteta „ovo ne dozvoljavaju“ i u drugoj rečenici je spomenuo moje ime i prezime rekavši da ja to „treba da znam“.

Onda su se obe grupe, sve zajedno ih nije moglo biti više od šestoro-sedmoro, povukle. Trbina je nastavljena i trajala je više od dva sata. Sutradan su pojedini mediji objavili izjavu nekakve „Marije Marić“ koja je tvrdila da su fašisti prekinuli tribinu, da oni imaju veze sa Goranom Davidivićem zvanim Firer iz Novog Sada i da je došlo do tuče. Iako snimak koji su poslali, koji traje svega 40 sekundi, ne potvrđuje ove navode ove vesti su preneli Informer i Alo! a kasnije i RTS.

Jasna je namera anarhista. Svako ko kaže da su oni doveli do izgreda u određenim krugovima u Beogradu je smesta viđen kao podržavalac fašista. To je samo nastavak njihovih kleveta da sam teško povredio NN studentinju čiju su zamućenu fotografiju poslali medijima. Nažalost, ovi ekstremisti žive u simbiozi sa još malobrojnijim fašistima, zbog njih su svoju ustanovu „plenum“ preimenovali u „zbor“. Poznato je da je “Zbor” naziv najveće među inače istorijski marginalnim fašističkim organizacijama u Srbiji i Jugoslaviji. Umesto vesti o promociji važne knjige, stigla je vest o fašistima na fakultetu, od te vesti do fašizacije autora i učesnika samo je korak. Anarhistički enstremisti imaju svoju publiku u Srbiji. Zanimljivo je da se odmah javio Nenad Čanak a za njim i Nebojša Stefanović. Njih dvojica kao poslanik i (posebno) kao ministar predstavljaju državu. Pored integralnog snimka koji su objavili organizatori promocije, postoji i dostupan im je zvaničan izveštaj policije. Ali izgleda da im je važnija fašizacija profesora i studenata, kao i satanizacija potencijalnih političkih protivnika.

Ostaću stamen i uporan do kraja. Do konačne pobede demokratije, pravde i slobode. Kao što sam pravdi priveo siledžije i klevetnike od pre dve godine, dovešću pred sud i do osuđujuće presude i glavne neposredne vinovnike ovog izgreda.

(Napredni klub)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *