APSURD: Došlo vreme da batinaš i siledžija brani komšije od batinjanja

APSURD: Došlo vreme da batinaš i siledžija brani komšije od batinjanja

23 октобра 2014

canakPiše: D. Gosteljski

Ko ovih dana napada i demolira izloge pekara i poslastičarnica širom Vojvodine? Vlasnici tih radnji uglavnom su Šiptari, mada ima i Goranaca za koje napadači veruju/pretpostavljaju da su Šiptari. Iako se u većini ataka na pekarske i poslastičarske radnje radilo o relativno manjoj materijalnoj šteti (najčešće, razbijena stakla), nedopustivo je i poprilično neobjašnjivo da državni organi još uvek nisu uhvatili nijednog počinioca takvih nedela. Zar policija ni u gradskim jezgrima nije u stanju da se organizuje tako da na svako kršenje javnog reda i mira može da reaguje pravovremeno? Da se podsetimo, Srbija je zemlja sa veoma visokim brojem policajaca u odnosu na broj stanovnika. Na primer, Nemačka ima dvaput manje policajaca od Srbije, gledano na 100.000 stanovnika, a opet srpska policija nije efikasnija od nemačke.

Ovakvu situaciju u kojoj se izlozi albanskih radnji i dalje razbijaju, a policija ne uspeva da pronađe počinioce, Liga socijaldemokrata Vojvodine koristi na dva načina. Jedan je onaj gde Nenad Čanak, predsednik LSV-a, inače političar-siledžija po vlastitom priznanju, zabrinutim tonom govori o narušavanju međunacionalnih odnosa na severu Srbije. On traži (što nije sporno) da policija pohvata izgrednike i spreči dalje vandalsko ponašanje, ali, istovremeno, ako policija u tome ne uspe, njegova Liga će se sama organizovati u “zaštiti svojih komšija“.

Dakle, pored apsurda da jedan nasilnik (kakav je Nenad Čanak) još uvek nije odgovarao za prebijanje čoveka u jesen 2012. na parkingu ispred kafane „Tako je suđeno“, taj isti batinaš sada odlučuje da krene da štiti druge od batinanja. Da nije tragično, bilo bi to neverovatno smešno. Suđenje povodom nasilničkog ponašanja lidera LSV-a otpočelo je u proleće 2013, ali stalno se odlaže, tako da se verovatno neće završiti u sledećih nekoliko godina. Naravno, ako u međuvremenu taj slučaj ne zastari.

Sigurno je da ne postoji častan čovek u Srbiji koji bi tražio da ga od nasilja zaštiti neki poznati gradski silnik i kabadahija, pa otuda iznenađuje da sami Albanci (pekari i poslastičari) ne reaguju i ne odbiju „ponudu“ Nenada Čanka da ih on i njegova batinaška falanga čuvaju od izgrednika. Pogotovo kada bi u ovom slučaju moglo biti reči o čistom „poslovnom potezu“ LSV klike, koja sada koristi priliku, da se u stilu prevejanih mafijaša domogne unosnog biznisa ilegalne „zaštite“ bogatijih privatnika. U kriminalnom miljeu takva taktika je odavno poznata i ona se primenjuje tako što se odabere žrtva, nanese joj se materijalna šteta, a onda se istoj na kraju nudi „zaštita“. U takvoj „igri“ svima je jasno o čemu se radi, ali vlasnik radnje koja je na meti uglavnom bira manje zlo, jer, ukoliko ga ne izabere, njegov posao će biti sasvim onemogućen a poslovni objekat do temelja uništen.

Setimo se onih grafita mržnje koje su članovi LSV-a svojevremeno sami pisali i brisali, da bi na sebe skrenuli pažnju i da bi inicirali zabranu nekih partija i nacionalnih pokreta. Ako su bili spremni da rade tako nešto (a da su grafite sami pisali pokazuje i to što su se „natpisi mržnje“ pojavljivali uglavnom u sezoni LSV „prekrečavanja“), tada se nikako ne može isključiti da je LSV na neki način uključen i u poslednje atake na šiptarske radnje. Oni to ne moraju da rade sami, niti njihovo šire članstvo mora da zna pravu istinu. Dovoljno je da njihov šef-nasilnik Nenad Čanak angažuje ljude slične sebi, da ovi odrade „najlakši“ deo posla (porazbijaju određene objekte), a potom taj isti Nenad Čanak stiže sa svojom „spasilačkom“ LSV ekspedicijom. Vlasnicima radnji ne ostaje nikakva mogućnost da na takvu vrstu „spasavanja“ ne pristanu, jer bi posle razbijenog izloga usledilo paljenje objekta. Tako se postiže poslovni „dil“, a zarada se kasnije deli između „naručioca posla“ i „izvođača radova na terenu“. Za sve to vreme ona, od ligaša omražena, „srbijanska“ policija svesno drži oči zatvorene.

S druge strane LSV koristi ovu priliku da ukaže na nesposobnost policije u pokrajini (što je evidentno) i zatraži da se oformi vojvođanska policija, koja bi, kako LSV čelnici tvrde, bila daleko spremnija da se suprotstavi svakoj vrsti nereda i kriminala na ulicama. Takav argument je besmislen (to dobro znaju i oni koji ga potežu), jer je policija u Srbiji organizovana po principu policijskih uprava, koje deluju zasebno u svakoj opštini. Otuda, ako nešto ne funkcioniše kako valja u policijskim redovima u nekom gradu, bez obzira da li je to Novi Sad, Subotica ili Vranje, tada na čelo tamošnjih PU treba dovesti kadar koji je sposoban i koji ume da efikasno organizuje policijske službe i njihove aktivnosti.

LSV je partija koja se puno ne razlikuje od ostalih u Srbiji, osim što joj se na čelu nalazi užasno agresivan čovek, koji, kako se pokazalo, ne preza ni od toga da dograbi bejzbol palicu i njome razbija glave onima koji mu se zbog nečega ne dopadaju. Nenadu Čanku i njegovom LSV sindikatu nije stalo ni do Srbije niti, pak, do Vojvodine u koju se (iz lukrativnih razloga) decenijama lažno zaklinju. Ljudi to polako počinju da shvataju. I pošto vide da im se biračko telo osipa, Nenad Čanak i kompanija su se dosetili kako da LSV opet “uteraju” u glave građana severa Srbije i nanovo je predstave kao partiju koja se bori za opšte dobro.

A najbolji način da se pamet utera narodu u glavu, ubeđen je Čanak, jeste batina ili bezbol palica, ona „tako nam (ne)suđena“ ili ona neosuđena.

(Koreni.rs)

KOMENTARI



Један коментар

  1. Babejic says:

    Da su ovi posteni ljudi koji posteno obavljaju svoj posao,slucajno pederi,onda bi sigurno bili zasticeni.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u