Arkan je bio štićenik Staneta Dolanca

Arkan je bio štićenik Staneta Dolanca

4 januara 2014

reg-zeljkarkan_620x0Prema i dalje nezvaničnim podacima, jugoslovenska tajna služba likvidirala je u Zapadoj Evropi tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga veka desetine Hrvata, Srba i Šiptara. Skoro je sigurno da će svi ti slučajevi zauvek ostati nerazjašnjeni, a ubice nekažnjene, bez obzira na to što su to radili pod ideološko-patriotskim nabojem vere u jedan sistem. Utisak je da Hrvatska i Srbija nisu zainteresovane za saradnju sa sudovima na Zapadu u rasvetljavanju tih zločina.

Primera radi: dva nerasvetljena ubistva emigranata desila su se i u Švedskoj. Srpski političar u egzilu Savo Čubrilović ubijen je u Nesou 1969. godine, a Hrvat Stipe Miulić likvidiran je ispred svog doma u Falkenbergu ujutro 1975. godine kada je autom krenuo na posao.

Hrvatska hapšenjem Perkovića okajava grehe zbog optužbi da sabotira suđenje bivšim agentima juugoslovenske Udbe. Iako je nemačkom tužiocu Volf-Diteru Ditrihu pošlo za rukom da se Krunoslav Prates proglasi krivim u slučaju ubistva Đurekovića, tužilac tvrdi da bivši komunisti još imaju uticaj na hrvatski pravni sistem.

O tome koliku je snagu i značaj u društvu imala Savezna SDB Jugoslavije i kako je srpsku DB pretvorila u svoj servis čulo se i na suđenju Jovici Stanišiću u Hagu. Posebno u periodu kada su na čelu Savezne policije bili Stane Dolanc, i kasnije, kad je na čelu SDB bio Zdravko Mustać!

Srpska državna bezbednost je sve do 1996. godine bila samo puki servis Savezne DB i nije imala nikakav značajniji udeo u bezbednosnom sistemu Jugoslavije. To je bio rezultat Zakona o osnovama sistema državne bezbednosti iz 1984. godine u kome je Savezno ministarstvo unutrašnjih poslova u čijem sastavu je bio Savezni DB zadržalo sve najbitnije poslove u Beogradu po pitanju obaveštajnog i kontraobaveštajnog rada. Savezni DB je do 1996. godine bio najmoćnija institucija u zemlji i pravi simbol autokratske vlasti Josipa Broza Tita, mnogo godina i posle njegove smrti.

– Treba znati i to da su sve ofanzivne akcije prema inostranstvu počev od sedamdesetih godina prošloga veka vođene iz ove institucije Saveznog DB – prenose najbliži saradnici reči Jovice Stanišića. – Pri tome se ne misli samo na obaveštajni rad, nego i na potpuno nepotrebna ubistva naših emigranata za koje je tadašnji režim procenio da su politički opasni za njih. Postoje mnogobrojni materijalni dokazi da je jedan od agenata Savezne službe u vreme poznatog političara i ministra Staneta Dolanca bio i Željko Ražnatović Arkan. Obavljajući prljave poslove stekao je naklonost Savezne policije, tako da je bio praktično potpuno zaštićen od krivično-pravnog progona srpske policije: javne i državne bezbednosti. Uživao je podršku čelnika jugoslovenske tajne policije, a kako mnogi tvrde, „opšte je poznata činjenica da je Arkan tokom 1990. godine često viđan u društvu šefa Savezne DB Zdravka Mustaća, koji je bio iz Hrvatske“!

Za Arkana srpska javnost je prvi put čula 1983. godine kada je ranio dvojicu policajaca koji su došli da ga privedu po poternici koju je za njim izdala holandska policija. Ranjavanje dvojice policajaca tužilac Milutinović je okarakterisao kao Arkanovu samoodbranu (kasnije se žalio da je imao pritiske od srane SDB?!), bez obzira na to što su obojica policajaca od posledica ranjavanja završila u invalidskoj penziji. Posle tog događaja, u kancelariji direktora FK Crvena zvezda sreli su se Arkan i Radmilo Bogdanović. Kada su u jednom trenutku ostali sami i kancelariji, Bogdanović mu je, znajući za njegove kontakte sa Saveznom policijom, u lice pripretio da mu više ne padne na pamet da ijednog pripadnika policije napadne, jer će u protivnom uslediti najdrastičnije mere odmazde?! Arkan je to sasvim ozbiljno shvatio, i, po Bogdanovićevim rečima, više nije bilo problema…

GIŠKINI GRESI MLADOSTI

Đorđe Božović Giška je pre formiranja Garde i prihvatanja političkih ideja SPO i ličnog prijateljstva sa Vukom Draškovićem, po sopstvenom priznanju, otišao u crkvu u svom rodnom kraju, na Voždovcu, i tražio Božji oprost za sve svoje ranije grehe! Naravno da je mislio i na ono što je radio „za Tita i partiju“.

– Ja sam svoje grehe okajao za sve ono ranije i sada mogu čiste duše da idem napred – poverio se Giška prijateljima, ne skrivajući nijednog trena svoju prošlost.

Postoje i danas živi svedoci koji tvrde kako je Giška bio poslat da ubije vojvodu Momčila Đujića, ali se u poslednjem trenutku predomislio i odustao… Služba mu to nikada nije oprostila?!

(Novosti)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *