Банкарска трилогија: о швајцарском пореклу

Bankarska trilogija: o švajcarskom poreklu

14 jula 2016

begovic boris 234Piše: Boris Begović

Jedna od veoma rasprostranjenih zabluda u pogledu stambenih kredita indeksiranih u švajcarskim francima jeste da izvori banaka za te kredite uopšte nisu (bili) u toj valuti. Kao što je primetio jedan od advokata na ozbiljnom skupu pravnika: „Postoji informacija da se banke nikada nisu zaduživale u švajcarskim francima.”

Više sam očekivao od jednog advokata! Nije relevantno da li neka informacija postoji ili ne – relevantno je jedino da li je ona tačna, ili bar verodostojna, kao i da li se može proveriti. Postoje mnoge informacije, poput one da su se vanzemaljci nekoliko puta iskrcali na našu planetu, ali to nije predmet ozbiljnih skupova. Nego, kako je najlakše dokazati da navedena informacija (o „švajcarcima”, ne o vanzemaljcima) nije tačna? Tako što ćemo pretpostaviti da je tačna i analizirati njene posledice.

Prvo, Narodna banka Srbije (NBS) vodi računa o valutnoj usklađenosti izvora i plasmana banaka u Srbiji, i to čini u cilju očuvanja stabilnosti finansijskog sistema. Naime, ukoliko bi se izvori i plasmani valutno znatno razlikovali, a to bi značilo da se banke zaista nisu zaduživale u „švajcarcima”, one bi bile izložene valutnom riziku, riziku promene kursa, čijim bi aktiviranjem vrednost njihovih obaveza porasla u odnosu na njihove plasmane, što bi dovelo do gubitaka i mogućeg stečaja. Upravo zbog toga NBS stalno prati indikator te neusklađenosti – neto otvorenu deviznu poziciju – i, na svom sajtu, izveštava o njoj. Odnos neto otvorene devizne pozicije i kapitala banaka u Srbiji kreće se poslednjih desetak godina uglavnom ispod pet odsto (što znači negde oko jedan procenat plasmana), što ukazuje na minorne valutne neusklađenosti, kratkoročne u najvećoj meri. Dakle, zaduživale su se banke u „švajcarcima” – da nisu, došle bi pod udar regulacije NBS.

No, hajde da odemo korak dalje. Pretpostavimo da ovakva regulacija uopšte ne postoji. Da li bi onda banke plasirale sredstva u švajcarskim francima, a zaduživali se u nekoj drugoj valuti? Odgovor je odrečan, budući da banke imaju averziju prema riziku – one žele da minimizuju rizik kojem su izložene. No, šta je sa tvrdnjom koju navode neki dužnici: pohlepne banke (pred)videle su veliku dobit uz valutni rizik, budući da su očekivale rast švajcarskoga franka, pa su na osnovu kursnih razlika prisvojile ogroman profit. Nekoliko napomena. Prvo, i oni koji imaju averziju prema riziku mogu da mu se izlože ukoliko je on kompenzovan visokom premijom na rizik, tj. visokim (iznad uobičajenog) prinosom. To je osnova spekulativnog ponašanja: visok je rizik, ali je visok i (očekivani) prinos. No, pravilo takvog ponašanja veoma je jednostavno – spekulativna ulaganja su kratkoročna, tako da investitor može veoma lako i brzo da se iskobelja iz plasmana i zaštiti od aktiviranog rizika. Kada investitor plasira sredstva na dvadeset ili trideset godina (upravo je to slučaj sa hipotekarnim kreditima) i ništa ne može da uradi kako bi se spasao ukoliko đavo odnese šalu, to se upravo njemu razbija o glavu. Stoga nema podsticaj da to čini.

Kada je svojevremeno guverner Jelašić upozoravao da je kurs švajcarskog franka veoma nizak i da se može očekivati njegov rast u budućnosti, mnogi su se smejali. Mnogi su se, privučeni niskim kamatnim stopama koje su tada pratile ove kredite, svesrdno i zaduživali u „švajcarcima”. Da li će doći do rasta njihovog kursa u odnosu na dinar i na evro, niko nije mogao sa sigurnošću da zna, ali je svako razborit mogao da pretpostavi da bi do toga moglo da dođe. Kao što je napisano u obrazloženju jedne presude, „promena vrednosti valute švajcarskog franka ne predstavlja okolnost koju tužioci (dužnici – BB) nisu mogli predvideti, pa samim tim ni okolnost zbog koje bi mogli zahtevati raskid ugovora zbog promenjenih okolnosti”. Ovakvo obrazloženje raduje!

Izbor za one koji su uzimali hipotekarne kredite u prošloj deceniji bio je izbor između „švajcarca” i evra. Mesečne rate i jedne i druge vrste kredita drastično su, posle 2008. godine, porasle, iskazano u dinarima, budući da se vrednost dinara umanjila u odnosu na obe valute, kumulativno posmatrano više u odnosu na švajcarski franak.

Da li bi dužnici više voleli da su uz kamatnu stopu koju je pratio kredit indeksiran u „švajcarcima” dobili dinarski hipotekarni kredit? Naravno, jedino što ga niko nije nudio. I neće, sve dok ne bude dovoljno izvora u dinarima, pre svega dok ne počne da se u njima štedi. I tu dolazimo do narednog problema – inflacije. O tome u sledećem nastavku.

(Politika)

KOMENTARI



2 komentara

  1. Pozuri polako says:

    Nista cudno niti novo od "profesora" fakulteta ekonomije koji zagovara neoliberalno kapitalisticko banditski model, u kome se ostvaruje olos ekonomija, i u kome opstaju olos ekonomusti.Da je Begovic najobicniji i profesionalni olos ekonomije u kome se sluzi lazima i prevarama, nije potrebno mnogo mudrosti.Begovic se poziva recimo na ozbiljnost NBS (banka Sr) i na njenu respektabilnu ulogu u sistemu finansija nase zemlje, na njenu ulogu, i obaveze koje bi morala da ima.Ali NBS i svi guverneri od dve hiljadite godine do Tabakovicke,su drzavni neprijatelji jer ne rade u interesu naroda, vec svetskih bitangi i baraba, pljackaskih barona.Umesto da krediti budu indeksirani u lokalnoj valuti, DINarima, i da to bude nametnuto "domacim bankama" (sve koje vidite na najboljim lokacijama u gradovima su sestrinsje vanke,samo dve-tri sv.bankarske familije, Rotshild, Rokfeler, JP Morgan) i da to pravilo prihvate ili napuste Srbiju, Dinkic, nahveci kriminalac, a danas i ovi ostali dobro ih stite da bi nas pljackali.Koliki je nivo poremecenosti, sugerise cinjenica da je navodno NBS nezavisna ustanova (umesto da ucestvuje u radu Vlade, donosenju odluka i njihivom sprovodjenju), Tabakovicka sa platom od 6000EVR odgovara za svoj rad Royal Rotshild bank (banka Rotshilda, pogledajte na sajtu ukucavanhem, Rotshild i dobicete inf.da kontrolisu gotovo sve svetske banke).To je orava istina, a ne Vegoviceve budalastine i manipulacije.Svi od Begovica preko "strucnjaka" Gorana Nikolica i mnogo drugih, iz Fuskalnog saveta,takodje obmanjivaca,imaju zadatak da dezinformisu siroku javnost i unose haos.

    • kosovac says:

      Pozuri polako, Slažem se, samo si zaboravio da je kreditor nameran da preko kamate dobije veći iznos od uloženog. U tom cilju on traži model koji mu to obezbeđuje, tako da je uobičajeno danas da se to veže za Evro (Marku). Ja sam imao kredit od 7.000 evra u dinarima, rate su preračunavane prema kursu evra, kredit sam isplatio, banka me je obavestila da sam isplatio kredit, lep osećaj, kada sam se preračunao, platio sam u dinarima skoro 30% više od početne vrednosti, zadovoljan sam ipak. Sve vreme otplate plašio sam se od sitnih slova pri kraju lista u ugovoru. Nije bilo sitnih slova. Ovi švajcarci, rešili su da se kockaju sa bankom, banka je bila maher da ih navuče kao ovi moji cigani koji navlače naivčine na šibicu (šibicari). Ovi švajcarci su mislili da ako pogode kuglicu ispod šibice, dobiće od ciganina velike pare. Nesvesno ili svesno učestvuju u kocki, prevari, sa željom u dobit. Naivčine pojma nemaju da Ciga čvrsto drži pare u ruci pa onda na svake načine odlaže isplatu, dok se ne ukaže prilika da pobegne. Tako bi da ako nekim slučajem Švajcarac padne, ovi banke-cigen bi u skupštini Srbije izglasali zakon koji bi im pomogao da primene silovanje. Uvaženi Poslanici bi dizali ruke „da“ da bi dobili nešto kao što Palma kaže „patriotizam se ne sipa u traktor“

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *