БАНКРОТ ИНДУСТРИЈЕ СМРТИ – ПОРАЗ И КРАЈ ИСЛАМСКЕ ДРЖАВЕ ??!

BANKROT INDUSTRIJE SMRTI – PORAZ I KRAJ ISLAMSKE DRŽAVE ??!

27 juna 2017

Piše: Dževad Galijašević

Stiče se utisak da je “Islamska država” – DAEŠ pred očiglednim vojnim porazom koji može dovesti do njenog konačnog nestanka. Da li je takva mogućnost realna: NIJE!

Dok god postoje države poput SAD, Izraela, Saudijske Arabije i Turske, postojaće Islamska država ne samo kao ideja nego i kao radikalna i militantna organizacija.

Tačno je da „Islamska država” tj. DAEŠ predstavlja ozbiljnu prijetnju svjetskom miru te da u ovom trenutku gubi najvažniji rat za nju: kako na tlu Iraka, tako i na tlu Sirije. Istovremeno, ruski vojni izvori su sve uvjereniji da su glavnog vođu DAEŠ-a, Halifu Ebu Bekra al Bagdadija, ubili u vojnom napadu na prestonicu, grad Raku.

Sigurno je ulazak Rusije na sirijsko ratište prisilio Ameriku i Izrael da vlastite snage, u vidu DAEŠ-a, Al Kaide, Nusre, Slobodne sirijske armije, Ahrar al Šam i Džaiš al Fatah, konsoliduje i grupiše na linijama fronta prema Sirijskoj arapskoj armiji Bašara al Asada, proiranskih vojnih jedinica poput Hezbolaha i ruskih efektiva u Siriji.

Čineći mnoge mjere, SAD i Izrael su na kraju došli u priliku da moraju prisiliti DAEŠ da se bori protiv snaga službenog Damaska i Moskve, izbacujući ga iz Mosula i razarajući njegovu navodnu prestonicu u Raki.

Ali ta ideja i ta organizacija će i u narednom vremenu biti potrebna i korisna američkoj strategiji razaranja islamskog svijeta i „obuzdavanja“ Rusije. Ovakav pristup je bio vidljiv kada su Amerikanci odlučili da ubiju Osamu bin Ladena i naprave čvrsti savez sa Al Kaidom, koja je danas potpuno poslušna teroristička organizacija koja na svim meridijanima poštuje američke i izraelske interese i nigdje ih ne ugrožava ni u minimalnoj mjeri. Upravo takva „Islamska država“ treba Americi – kao kooperativni izvor straha širom svijeta, po potrebi i na zapadu pa i na tlu samih Sjedinjenih Američkih Država ali bez liderskog autoriteta Ebu Bekra al Bagdadija. Očuvati sukobljenost i rivalitet ove dvije militantne vojno-političke i terorističke organizacije, zatim, jednu ucjenjivati sa drugom, čas podržavati jednu organizaciju a čas drugu – predstavlja klasični model američke manipulacije geopolitičkim procesima, izazivanjem i održavanjem sukoba i ratova.

Snažna medijska slika „globalnog strašila“ i propaganda po kojoj sve terorističke prijetnje dolaze sa istog mjesta, iz jedne organizacije, uz preuzimanje odgovornosti u ime te organizacije za sve terorističke akcije, predstavlja klasičnu matricu američkih specijalnih operacija.

U ime Islamske države uglavnom su se oglašavali propagandni i obavještajni časopisi na engleskom, francuskom i turskom jeziku.

Časopis Rumiyah, koji se štampa i distribuira i u elektronskoj formi (PDF format), je ovih dana dospijeo u javnost zbog svog najnovijeg izdanja, tačnije desetog broja. Stvoren u Londonu, napisan na engleskom jeziku uz propagandnu matricu da se prevodi na deset jezika, u stvarnosti nikada nije bio takav iako je ponekad znao biti preveden na vrlo loš „moderni standardni arapski jezik“ koji DAEŠ nikada nije koristio. Čak i ovaj deseti broj, sa naslovnicom „Džihad u Istočnoj Aziji“ i intervjuom sa navodnim komandantom Daeša sa Filipina, te izvještajima sa ratišta iz pojedinih „Vilajeta“ te fotografijama „Rambo džihadista“ govori samo o engleskom plagijatu „Dar al Islama“ objavljivanog u Parizu na Francuskom jeziku i „Konstantiniyye“ objavljivane u Istambulu na turskom jeziku. Uz objave Hayat produkcije iz Turske i „preuzimanja odgovornosti“ u ime raznih časopisa i portala, stvarana je potrebna slika čudovišta i glavne prijetnje svjetskom miru ali i prividne borbe zapadnih saveznika protiv njega. Jer zapadna „pamet“ se i na tzv. Zapadnom Balkanu oglasila u ime Islamske države i na našim jezicima, u navodnom regionalnom izdanju magazina Rumiyah, koje inače ne postoji, sa tipičnim zapadnim naslovom: “Krv za neprijatelje, med za prijatelje” koje nas podsjeća na propagandni film Anđeline Džoli (In the Land of Blood and Honey – „U zemlji krvi i meda“).

U ovom jedinstvenom pozivu na ubijanje Srba i Hrvata, baš kao i britanskim procjenama o mogućem terorističkom napadu u BiH, saopštenjima Europola i Obavještajno bezbjednosne agencije BiH… vidljiva je, potpuno jasna, samo želja da se težište terorističkih aktivnosti preseli sa zapada na Balkan i da za to bude optužena „Islamska država“.

Kada se analiziraju zapadni pristupi, uvredljivo površna propaganda o nekim idejama, pojavama, organizacijama i državama, nekada se prosto mora postaviti pitanje: zanima li bilo koga ko je taj Abu Bekr al Bagdadi i šta je to „Islamska država“ ili DAEŠ?

Al Bagdadi se u javnosti prije osnivanja hilafeta, tj. „Islamske države“, nije mnogo spominjao. Njegova prva audioporuka objavljena je 2012. godine, kad je najavio uspostavu, odnosno pobjedu Islamske države. Međutim, kako je njegov uticaj rastao, počele su pristizati i razne informacije o njemu. Turki al bin Ali, bahreinski učenjak turskog porijekla, koji se priključio Bagdadiju, napisao je njegovu biografiju u kojoj se naglašava da je on potomak plemena kojem je pripadao i poslanik Muhamed.

U toj biografiji navodi se da je Bagdadi odbranio doktorat na Islamskom univerzitetu u Bagdadu i to je učinio prije invazije SAD-a na Irak. U obrazovanju se fokusirao, navodi se dalje, na šerijatsko pravo, islamsku kulturu i obrazovanje.

Ipak, bez obzira na informacije o doktoratu, vrhovne ga islamske obrazovne institucije, kakav je egipatski Al-Azhar, ne priznaju. Izvori novog vremena potvrdili su da ako se neko smatra učenjakom, iza sebe mora imati pouzdane učitelje, da se, kako ističu, “zna ko je njega učio i koga je on učio”. Prema dostupnim informacijama, Bagdadi nije imao bilo kakav naučni opus te je stoga i njegov vjersko-politički angažman bio upitan. Ono što mu je pomagalo kod pristalica jeste to da nije, za razliku od ostalih članova ekstremističkih grupa, obrazovan na polju “svjetskih” nego na polju vjerskih nauka, dok je kod sekularnih Iračana imao značaj jer je smatran ličnim prijateljem i saradnikom mučki ubijenog sina Sadama Huseina, Kusaja, sa kojim je imao važnu ulogu u upravljanju specijalnom predsjedničkom gardom, parapolicijskom strukturom „Fedajini“.

Inače, formaciju „Sadamovi Fedajini“ osnovao je 1995. Udaj Husein, stariji sin iračkog predsjednika. Brojala je oko 30.000 pripadnika. Mada nije riječ o toliko „elitnoj“, koliko o politički pouzdanoj jedinici, na koju se Sadam Husein ranije oslanjao u borbi protiv opozicije ali i u zaustavljanju SAD i NATO-a. Fedajini su bili u crnim odorama i pružili su najsnažiji otpor koalicijskim snagama na jugu Iraka.

Iako ime Fedajin na zapadu sugeriše žrtvovanje, oni nisu bombaši samoubice u terorističkom smislu, već prije dobrovoljci za vrlo opasne misije, ili ono što ovaj izvorno palestinski naziv znači: gerilci ili partizani. U martu 1996. godine, Udaj je organizovao naoružavanje Fedajina sofisticiranim oružjem iz skladišta Republikanske garde, bez očevog znanja. Zbog tog incidenta Udaja je na mjestu komandanta 1997. godine, zamijenio mlađi brat Kusaj. Nakon američke invazije na Irak od 20.03.2003-01.05. 2003. godine, u televizijskom obraćanju Iračanima 24. marta 2003. godine, Sadam je pohvalio ulogu Fedajina u zaštiti Iraka od američkih i britanskih napadača.

Upravo je to Al Bagdadijevo djelovanje i učešće u odbrani zemlje u ozbiljnijem obimu vidljivo kroz njegovo učešće u Fedajinima i otpor američkoj okupaciji.

Bagdadi je nakon vojnog poraza formirao “Jammat Yaysh Ahl al-Sunnah wa-al-Jamaah” (JJASJ), narodnu sunitsku vojsku koja je bila aktivna u Bagdadu, Samari i Dijali. Iako se Al Bagdadi obično “pitao” za šerijatska pitanja, snažno je bio prisutan na polju odbrane zemlje.

Njegov JJASJ je 2006. godine dao zakletvu (priključio se) organizaciji “Majlis Shura al-Mujahidin” (Mudžahedinsko vijeće šure), koja je u osnovi organizacija s gotovo istim stavovima. Učestvovao je u formiranju “Devletul Iraqi“ tj. „Vlade Iraka“; ova organizacija je na zapadu lošim prevodom postala, „ISI“, („Islamic State of Iraq“), čiji je lider bio Abu Omar al-Bagdadi, koji je umro 2010. godine.

Nakon smrti Abu Omara, naslijedio ga je Ebu Bekr al-Bagdadi, koji ponovno mijenja imena, došavši na današnje Islamska država – Hilafet ili Halifat.

Al Bagdadija je američka vojska u Iraku uhapsila 2004. godine, ali su ga na slobodu pustili krajem te godine, uz obrazloženje da ne spada u red “opasnih terorista”. Upravo taj događaj predstavlja mogući početak saradnje američkih službi i samog Bagdadija, u trenutku kada postaje svjestan poraza postojeće političke platforme odbrane Iraka. Američki obavještajac i najpoznatiji otpadnik, Edvard Snouden, objavio je da je El-Bagdadija godinu dana obučavao Mosad, ističući da su organizaciju „ISIS“ oformili Izrael i SAD, a kao prilog tome naveo je da je “jedino rješenje da se jevrejska država zaštiti kreiranje neprijatelja blizu njenih granica”.

Američki odnos prema ovoj organizaciji, njeno jačanje i naoružavanje praćeno vojnim pobjedama u Iraku i Siriji, te kasnije odustajanje od američkih ciljeva i interesa, te kažnjavanje i izbacivanje iz Mosula i Rake, uglavnom potvrđuje ovakve informacije.

Ali Bagdadi je očito uzimao onoliko koliko je trebalo njemu, njegovoj organizaciji i ideji sunitske države na tlu Iraka i Sirije. Međutim, sa Amerikancima to nije dugo trajalo. Odmazdu koju je pokrenula vlada SAD provodile su na terenu mnoge islamističke formacije, Vlada iz Bagdada ali i koalicione snage u Iraku i Siriji.

Čak i kroz takvo kažnjavanje dojučerašnjeg saradnika, vidljivo je bilo da ni SAD ni Izrael ne žele slabljenje a pogotovo ne uništenje DAEŠ-a nego njegovu lojalnost u ratu sa najvećim neprijateljima: sekularnom vladom Bašara al Asada i Rusijom.

Sve velike geopolitičke podjele i sukobi, jednako kao površna i prljava propaganda, vidljivi su bili i u BiH, kroz odnos Al Kaide i DAEŠ-a. Naime, prvi Zavahirijev vojnik na Balkanu, koji od 2013. godine ratuje za Nusra front (Front Fethu Sham), Nusret Imamović je u svom „Svjedočenju o fitni u Siriji“ objavljenoj 13. avgusta 2014. godine, u ime svih „bosanskih muslimana“ dao „prisegu“ Al Kaidi i Aimanu Zavahiriju te odbacio Islamsku državu i Bagdadija, obrazlažući vjerske razloge ovakvoj odluci. To svjedočenje je i danas na portalu Al Kaide u BiH – (putvjernika.com/) koji kontrolišu radikalni islamisti iz Maoče. Na stranicama ovog portala koji nesmetano i agresivno djeluje, svi se mogu upoznati sa aktuelnim dešavanjima u Siriji, i čuti izjave vodećih ljudi Al Kaide: Šejha Ebu Katade, Šejha Tarifija, Šejha Muhejsinija, Šejha Ejmena… i drugih.

Tu je i Proglas o formiranju „Tahriru Šam“ uz izjavu o podršci šest šejhova.

Država BiH nije našla za shodno da za Nusretom Imamovićem putem Interpola raspiše crvenu potjernicu nego je tek objavila „plavu objavu“ koja znači samo prikupljanje podataka o licu koje može biti i krivac i svjedok, ali koga ne treba hapsiti. Na stranicama ovog Al Kaidinog internet glasila vidjećemo jasno da su pod američkom zaštitom i da čak podržavaju časopise koje izdaje Islamska država u Parizu (Dar al Islam) koji je dostupan i za daunloud. Iako su ove organizacije u ratu – iako jedna drugu prozivaju za otpadništvo, o čemu svjedoči i pismo Nusreta Imamovića, islamisti iz Maoče, Al Kaidini vojnici, znaju da treba reklamirati američke projekte, pa to čine licemjerno i primitivno. A bezbjednosne agencije ne reaguju, kao da je Al Kaida u BiH humanitarno društvo i legalna teroristička organizacija.

Inače, kad je riječ o najomraženijoj organizaciji na planeti, po imenu „Islamska država“, mora se priznati da je imala svoju upravu i najvažnije ljude koji su njom upravljali. Neki su u međuvremenu poginuli (poput portparola Al Adnanija).

Na čelu ove kvazi države tj. vojno-političke organizacije koja se koristi i terorizmom kao metodom borbe su:

1. Ebu Bekr al-Bagdadi, izvorno ime – Ibrahim Avad al-Bedri / halifa, vođa Islamske države

2. Ebu Muslim Turki, izvorno ime – Fadil al-Hayali, bivši oficir u iračkoj vojsci / zamjenik vođe Islamske države, al-Bagdadija

3. Ebu Abdur-Rahman al-Beylavi, izvorno ime – Adnan Ismail Nedžm, bivši oficir u iračkoj vojsci / glavni vojni zapovjednik Islamske države

4. Ebu-l-Haris, izvorno ime – Bešar Ismail Džerdžer, iz Mosula / predsjednik Vrhovnog vojnog suda Islamske države

5. Ebu Kasim, izvorno ime – Abdulah Ahmed al-Mešhedani / odgovoran za prijem novih boraca i osiguranje poginulih u bombaškim akcijama

6. Ebu Hadžir al-Asafi, izvorno ime – Muhamed Hamid al-Dulejmi / generalni koordinator Islamske države

7. Ebu Salah, izvorno ime – Mustafa al-Kermuš / vodi finansije u Islamskoj državi

8. Ebu Ali el-Turkmeni, izvorno ime – Abdul-Vahid Ahmed Hudair / zadužen za opću sigurnost Islamske države

9. Ebu Muhamed, izvorno ime – Bešar Ismail al-Hamdani / zadužen za dosijee zatvorenika Islamske države

10. Ebu Abdul-Kadir, izvorno ime – Ševket Hazim Ferhat / zadužen za administrativne poslove u Islamskoj državi

11. Ebu Kifah, izvorno ime – Hajri Abd Hamud al-Tajavi / odgovoran za eksplozivna dejstva

12. Ebu Sedža, izvorno ime – Avf Abdur-Rahman al-Afvi / zadužen za socijalna pitanja u Islamskoj državi

13. Ebu Šejma, izvorno ime – Faris Rijad al-Nuajmi / odgovoran za magacine naoružanja u Islamskoj državi

14. Ebu Mejsere, izvorno ime – Ahmed Abdul-Kadir al-Džeza / vođa Islamske države u Bagdadu

15. Ebu Muhened, izvorno ime – Adnan Latif Lasuvejdavi / vođa Islamske države u Enbaru

16. Ebu Džernas, izvorno ime – Ridvan al-Talib al-Hamduni /zadužen za granicu između Iraka i Sirije

17. Ebu Fatima al-Džuhejši, izvorno ime – Ahmed Muhsin al-Džuhejši / vođa Islamske države u južnom Bagdadu

18. Ebu Fatima al-Džeburi, izvorno ime – Ni’me Abd Najif al-Džeburi / vođa Islamske države u Kirkuku

19. Ebu Nebil, izvorno ime – Vesam Abd al-Zubejdi / vođa Islamske države u mjestu Salahudin

20. Ebu Muhamed al-Adnani, izvorno ime – Taha Subhi Felaha. On je jedini Sirijac među vođama Islamske države / zadužen je za medije u organizaciji.

Dinamični procesi u Siriji i na cijelom Bliskom istoku sigurno će poprimiti nove forme i neće biti završeni niti prosto ugašeni. Potrebno ih je pratiti.

I u novim oblicima biće prisutna organizacija pod imenom Islamska država. Ona će imati neke nove ljude i oglašavaće se iz Londona, Pariza i Istanbula – u akcije će je pokretati američke i izraelske tajne službe i tu se neće mnogo promijeniti. I dalje će mnoge terorističke akcije biti počinjene u ime te organizacije, ali, pozadina i struktura, logistička podrška i usmjeravanje, će i dalje biti dio specijalnih zapadnih operacija.

Al Kaida i DAEŠ predstavljaju fundamentalni projekt zastrašivanja naroda i država ali i američkog društva orijentisanog na moć i globalno upravljanje svijetom. Kada ta američka geopolitička filozofija doživi konačni slom i kada se uspostavi stvarna podijela moći, balans i ravnoteža – te svojevrsna podijela interesnih sfera – kada se uspostave granice između agresivnog zapada i svih drugih, tada više neće biti potrebe za postojanjem ovakvih terorističkih organizacija.

Te organizacije nikome normalnom neće biti potrebne i niko neće biti spreman finansirati tu svojevrsnu industriju zločina, koja se legitimizuje ubijanjem nevinih i nezaštićenih u ime besmislenih ciljeva izjednačenih sa vjerskim interesom. Kraj američke hegemonije u načelu će predstavljati i kraj ovih organizacija i metoda.

Ipak je važno zbog daljeg analitičkog pristupa ovoj pojavi evidentirati ono što jesu objektivne činjenice i odbaciti tu medijsku prašinu koja se iz zapadnih medija baca u oči cjelog svijeta, samo zato da naše razumijevanje i praćenje ovakvih fenomena ne bude na nivou društvene potrebe te da naši odgovori ne budu adekvatni našoj namjeri da živimo u miru i bez straha od stalnih bezumnih terorističkih akcija.

(Fond strateške kulture)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. Gluvom govoriti,... says:

    Dževad ih ima u malom prstu.Zna im imena bolje od njih samih, samo što su ovde uglavnom svi gluvi na opasnost na koju ovaj čovek upozorava.Nema se kome govoriti, jer našim "političarima" je u glavi samo $, evro, funta, CHF,...

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *