Битка за Унеско

Bitka za Unesko

4 oktobra 2015

Bosko Jaksic 45Piše: Boško Jakšić

Srpski zvaničnici prosto su pobesneli zbog zahteva Kosova za članstvo u Organizaciji UN za nauku i kulturu, ali i po priznanju aktera iz Beograda nije izvesno da će teška diplomatska bitka imati povoljan epilog.

Zašto Srbija rizikuje da bude optužena da blokira ulazak Kosova u međunarodne organizacije iako će uskoro u Briselu, posle dvogodišnjeg odlaganja, biti potpisana odredba po kojoj se Srbija obavezuje da to ne sprečava?

U praksi, u vreme dok pregovara sa Prištinom, Srbija se već (nevoljno) saglasila sa legitimitetom koji su kosovske vlasti dobile ulaskom u mnoge međunarodne organizacije.

Zašto se zahtev Prištine za ulazak u Unesko u Beogradu naziva „vrhunskim cinizmom“, dok se u duhu konstruktivnosti koji zahteva Evropska unija racionalno mirno prihvatilo članstvo Kosova u Međunarodnom monetarnom fondu, Svetskoj banci, Evropskoj banci za obnovu i razvoj, Venecijanskoj komisiji Saveta Evrope, Savetu za regionalnu saradnju zemalja jugoistočne Evrope, Međunarodnoj uniji drumskog saobraćaja, Međunarodnom olimpijskom komitetu, Međunarodnoj rukometnoj federaciji…

Otkud onda takvo fokusiranje na Unesko i otvaranje još jednog fronta? Izgleda da Srbija tvrdoglavo odbija da nauči lekcije jer je od 2008. izgubila gotovo sve bitke u blokiranju priznanja Kosova. Poraz je predstavljalo i mišljenje Međunarodnog suda pravde po kome proglašenje nezavisnosti Kosova nije u suprotnosti sa međunarodnim pravom.

Da li je to zato što je Unesko deo sistema Ujedinjenih nacija, pa se to doživljava kao ulazak Kosova u svetsku organizaciju na mala vrata, gotovo kao stolica u UN? Zar svakom iole razumnom nije jasno da će Kosovo – čiju je nezavisnost uprkos frenetičnim naporima srpske diplomatije priznalo 110 članica UN – pre ili kasnije dobiti tu stolicu?

Kampanja protivljenja članstvu Kosova u Unesku podseća na vremena „nebeske Srbije“, anateme trgovine „najsvetijom srpskom rečju“, užarene odbrane „srpskog Jerusalima“. Znamo kako je posle završilo isprazno negiranje stvarnosti.

Zato i čudi sadašnja kampanja. Da li srpski političari misle da će sizifovsko-patriotskom upornošću zaustaviti davno utvrđen sled kosovskih događaja kome su se i sami pridružili potpisujući razne dogovore u Briselu?

Razumljivo je da srpski političari protestuju, to im je u opisu radnog mesta, ali stičem utisak da su više pritisnuti formom – članstvom, a manje suštinom – efikasnom zaštitom srpske kulturne baštine na Kosovu. Po istom principu kojim su nekada bili vođeni: važna je teritorija, o Srbima sa Kosova ćemo kasnije.

Predsednik Tomislav Nikolić deluje razložno kada kaže da bi bio „veliki zločin“ ako bi srpska kulturna baština na Kosovu i Metohiji bila uništena, ali kakve to ima veze sa članstvom prištinskih vlasti u Unesku?

Kosovo marta 2004. nije bilo član nijedne međunarodne organizacije, a brutalno je razoreno blizu stotinu pravoslavnih crkava, hramova, manastira, parohijskih domova, konaka. Bilans koji navodi šef diplomatije Ivica Dačić: uništena su 174 verska objekta, 33 kulturnoistorijska spomenika, više je od 10.000 pokradenih ikona, crkveno-umetničkih i bogoslužbenih predmeta.

Ministar Dačić kao argument koristi grafite posvećene Islamskoj državi ispisane po srpskim svetilištima na Kosovu. Kako onda u Beogradu ne razumeju da protest zbog učešća kosovskih vlasti na njujorškom skupu o borbi protiv militantnih islamista, koji je organizovao američki predsednik Barak Obama, ničemu ne vodi. Osim nepotrebnoj konfrontaciji.

Nije to defetizam. Defetizam će se pojaviti kada se diplomatska bitka izgubi. A borba za očuvanje srpske baštine, kao i položaja Srba na KiM, ne sme da bude kampanja.

Predsednik Nikolić priznaje da Srbija možda ne može da spreči nameru Kosova da postane član Uneska, ali da Beograd mora da podigne glas protiv pokušaja „zatiranja srpske pravoslavne baštine na Kosovu i Metohiji“.

Ako sam dobro razumeo, do „zatiranja pravoslavne baštine“ (argument me podseća na „odbranu hrišćanske Evrope“ mađarskog premijera Viktora Orbana) neće doći ako Kosovo ostane van Uneska.

Ne prepoznajem u ovome racionalni argument. Naravno da članstvo Kosova u Unesku ne garantuje da se nešto slično martu 2007. neće ponoviti, jer je jedino pravo obezbeđenje normalizacija odnosa Beograda i Prištine. Srpsko istorijsko, kulturno ili hrišćansko blago neće biti zaštićeno administrativnom činjenicom da je Kosovo unutar ili van Uneska.

Budući da je veoma moguće da se populistička ljutnja okonča još jednim nepotrebnim konfliktom i diplomatskim porazom – ako ne ovoga puta, onda uskoro – zašto Srbija ne insistira da vlasti u Prištini preuzmu obavezu zaštite iza koje treba da stoji međunarodna zajednica?

Umesto da blokira ulazak Kosova u Unesko, Srbija bi trebalo da podrži takvu odluku jer bi članstvo obavezivalo vlasti u Prištini da poštuju međunarodne konvencije od kojih se veliki deo odnosi upravo na srpsku versku i kulturnu baštinu na Kosovu.

Dopustite jeretički zaključak: Priština bi se kao članica Uneska dodatno trudila da ispunjava svoje obaveze čuvanja istorijskih i verskih spomenika srpske manjine jer bi time dokazivala efikasnost i organizovanost države.

Srpska diplomatija nastavlja cik-cak kretanje: vlast u jednom času zarad biračke aritmetike insistira na bitkama koje su osuđene na neuspeh i donose samo štetu, da bi u narednom momentu iskazivala kooperativnost kojom će se pohvaliti pred evropskim partnerima.

Sve je ovo još jedan dokaz da i ova ovdašnja vlast nije sazrela do one mere da shvati da je rešavanje kosovskog problema najvažnije zbog Srbije a ne zbog otvaranja briselskih poglavlja.

(Politika)

KOMENTARI



2 komentara

  1. zoran says:

    Bezobrazan tekst je najblaža odrednica kojom bi se kvalifikovalo ovo Jakšićevo bijedno i ogavno pisanije!Prepustiti svoje crkve i manastire onima koji ih ruše,skrnave i iživljavaju se na njima,pod izgovorom da kada im ih prepustimo oni će bolje da ih paze,govori samo o gmizajućoj karakternoj konstituciji koja krasi autora ovog ljigavog teksta!

  2. Boško says:

    Jakšiću, više si nego ogavan i ljigav si, ali baš !

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *