Bolje da ne palimo Sabor

Bolje da ne palimo Sabor

13 februara 2014

SanjaModrićPiše: Sanja Modrić

Ostvarila se želja ne baš zanemarivom broju ljudi koji se na društvenim mrežama danima razdraženo pitaju što se ovdje u Hrvatskoj uopće još čeka? Kad će se narodna pobuna po uzoru na Tuzlu, Sarajevo, Mostar i druge gradove BiH napokon zapaliti i kod nas, brundaju imena koja su mi poznata i nepoznata.

Koga vraga mi ne izlazimo na ulice? Zašto smo mi Hrvati takvi »šupci«, neka mi bude oprošteno na izrazu u korist autentičnosti. Možda zato jer nam je super?

Pa evo, za subotu se najavljuju protestni skupovi građana na Trgu bana Jelačića u Zagrebu i u drugim hrvatskim gradovima, od Rijeke, do Osijeka, Splita i Dubrovnika.

Zazivali, zazivali, pa i dozvali.

Tko su organizatori, ne zna se, ali otvoreno je nekoliko Facebook grupa čiji se osnivači anonimno nude za vođe »masovnih demonstracija«. Već su objavili i proglase uime »naroda Republike Hrvatske« tražeći prvo ostavku Vlade i nove izbore, a onda još svašta, od smanjenja PDV-a, zaštite nacionalnih interesa, ma što to značilo, i povećanja minimalne plaće, do poništenja pretvorbe, hapšenja kriminalaca i tako dalje, i tako bliže.

Uz divljenje uličnim junacima u susjednoj državi, jer se nikoga ne boje, onima koji ovdje dolaze na prosvjede proročanski poručuju: »Budite spremni na sve«.

Čitajući o tim infantilnim pripremama za inscenaciju hrvatske kopije bosanskog ustanka, ne vjerujem, jasno, da će od toga išta biti, ni u subotu, ni u ponedjeljak.

Ni na ove Fejsbuk prosvjede neće doći ukupno ni pola onih koji su ideju pozdravili s nekoliko tisuća kvačica »sviđa mi se«. Sigurno da neće. Jer, koliko god nekoga mogu očaravati sve te zanosno romantične snimke iz BiH, pune pravedne prevratničke energije, ta priča ipak nije naša iako nekih sličnosti i dodirnih točaka ima.

Jest da je kod nas velika nezaposlenost, ali u BiH je ipak trostruko veća, što bitno pomiče i prag tolerancije.

Jest da su ovdje male plaće i mirovine, ali s bosanskom se bijedom to ne može mjeriti.

Jest da su ovdašnji političari prijašnje garniture nanizali afera i afera, a fino ih nasljeđuju njihova braća blizanci i među ovim sadašnjima. Ali to kako je BiH beznadno opelješena i upropaštena, i još generalno blokirana sistemski cementiranim nacionalnim podjelama, to se s nama ipak ne može uspoređivati.

Jest da se dobrobiti članstva Hrvatske u EU još slabo osjećaju, ali za BiH još nema ni spomena čak ni o nekoj eventualnoj godini otvaranju pregovora, pa ove generacije ni ne vjeruju da će ikad biti državljani EU.

Jest da ovaj klempavi administrativni i politički sustav u Hrvatskoj treba mijenjati, no naši problemi sa sustavom su mala beba prema željeznom stisku daytonske luđačke košulje, kako je netko izvrsno nazvao organizaciju susjedne države. Države iz koje bi, pored svega ostaloga, dva njena naroda najradije odmah sutra izašla.

Eto zato mislim da od bosanskog scenarija ovdje nema ništa. I naša je velika sreća da je tako. U Hrvatskoj ima puno nezadovoljstva, neki su ljudi očajni i gladni. Ali nakon što bismo srušili urede SDP-a i HDZ-a, nikome sigurno ne bi bilo ni zeru lakše. Zato se barem obrazovani ljudi ne bi smjeli zalijetati s onim: Što Hrvatska čeka?

Vidjeli smo kako se grozne stvari događaju kad se narod dovede do samog dna. Ali samo lud čovjek može vjerovati da će nam biti bolje ako nezadovoljni narod zapali vladu i Sabor.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *