Борба против лажи као предуслов опстанка

Borba protiv laži kao preduslov opstanka

11 oktobra 2018

Piše: Aleksandar Pavić

Dve godine Trampovi politički protivnici mašu optužbama da ga je Kremlj doveo na vlast – bez dokaza. Ali ne prestaju. Dve godine zapadni globalistički neokonzervativni/neoliberalni antiruski lobi maše optužbama o ruskom mešanju u izbore širom sveta – bez dokaza. Ali ne prestaje. Naprotiv – na osnovu nedokazanih optužbi neprestano uvodi nove sankcije protiv Rusije. Mesecima britanski establišment trubi da su Rusi otrovali Sergeja Skripalja i njegovu ćerku – bez dokaza. Ali ne prestaje, već konstantno uvodi ili poziva na nove sankcije protiv Rusije.

Dva puta su, za Trampova mandata, zapadne sile bombardovale Siriju na osnovu optužbi da je sirijska vojska koristila hemijsko oružje protiv „pobunjenika”, tj. terorista – bez dokaza. Ali ne prestaju – ni sa optužbama, ni sa pretnjama novim bombardovanjima, ni sa ambicijama da uklone sirijskog predsednika Asada. Trampova administracija je u proleće 2018. jednostrano istupila iz nuklearnog sporazuma sa Iranom, optužujući Iran za kršenje tog sporazuma – bez adekvatnih dokaza. Optužbe ne samo da ne prestaju, već se na osnovu njih uvode nove, oštre sankcije i poziva se na promenu režima u Teheranu.

OD MARKALA DO TRGA KRAJINE

U nastojanju da spreče Trampovog drugog kandidata za upražnjeno mesto u Vrhovnom sudu SAD, Breta Kavanoa, da bude izglasan u Senatu, Trampovi politički protivnici su javnosti predstavili nekoliko žena koje su se naprasno setile da ih je on, pre tridesetak godina, seksualno zlostavljao – bez dokaza. Ali ne prestaju, i obećavaju da neće čak i ako bude izglasan, već da će, ako osvoje većinu u Kongresu, pokrenuti postupak za njegov opoziv.

Zapadne sile su još 2014. optužile Rusiju za učešće u rušenju malezijskog aviona na letu MH-17 iznad Donjecka, i uvele antiruske sankcije – bez dokaza. I ne prestaju ni sa optužbama ni sa antiruskim sankcijama. Srpske snage bezbednosti su optužene da su izvršile masakr nedužnih šiptarskih civila u kosovsko-metohijskom selu Račak u januaru 1999 – bez dokaza (odnosno uz nuđenje lažnih dokaza). Slične optužbe su iznete i u vezi navodnog masakra u selu Rugova par sedmica kasnije – opet uz pomoć lažnih dokaza. U oba slučaja, radilo se o naoružanim teroristima. Ove laži su, zajedno sa još nekima, korišćene kao povod za NATO agresiju na SR Jugoslaviju od kraja marta do sredine juna 1999. godine. Iako su laži kasnije raskrinkane, efekat bombardovanja – nasilno, jednostrano otcepljenje Kosova i Metohije od Srbije – nije poništen. Naprotiv, predano se radi na njegovom konsolidovanju.

Srpske snage u Bosni i Hercegovini su tokom građanskog rata 1990-ih optužene za granatiranje reda za hleb u ulici Vase Miskina kao i dva granatiranja sarajevske pijace Markale – bez dokaza. Na osnovu tih lažnih optužbi je Zapad uveo sankcije protiv Jugoslavije i bombardovao položaje Vojske Republike Srpske. Iako su laži raskrinkane, njihovi efekti – u obliku aktivnog zapadnog forsiranja nemoguće, antisrpske države BiH – su ostali.

Srpske snage su optužene za genocid u Srebrenici u julu 1995. i ubistvo 7-8.000 muslimana – bez adekvatnih dokaza. Ali efekti optužbe su ostali, i služe kao sredstvo neprestanog pritiska na Republiku Srpsku, što iz Sarajeva, što iz zapadnih prestonica.

Demonstranti na Trgu Krajine u Banjaluci već mesecima optužuju vrh MUP-a i državni vrh Republike Srpske za ubistvo Davida Dragičevića – bez dokaza. I na osnovu toga prete ometanjem izbornog procesa – pre i posle izbora – i rušenjem države.

Ministar bezbednosti BiH je početkom 2018. optužio vlast u Republici Srpskoj za formiranje paravojnih formacija i, indirektno, Rusiju i Srbiju za umešanost – bez dokaza. To je, međutim, iskorišćeno za svrhe zapadne propagandne kampanje o navodnom porastu navodnog ruskog malignog uticaja u BiH i regionu, što je, opet, rezultiralo slanjem britanskih specijalaca u BiH uoči izbora, kao i odvajanjem velikih suma novca za pomoć opozicionim medijima i aktivnostima u Srpskoj od strane SAD.

NJIHOVA LAŽ NE SME BITI NAŠA ISTINA

Kada je Gebels konstatovao da hiljadu puta ponovljena laž na kraju postane istina – on je bio samo delimično u pravu. Onaj koji laž svesno lansira sam će je će nužno i tretirati kao istinu, jer mu je ona potrebna kao oružje političke, društvene i/ili vojne borbe. On od nje ne sme da odustane jer bi to značilo ne samo odstupanje od zadatog cilja, već i trajni gubitak kredibiliteta. S druge strane, onaj ko je u laž prvobitno naivno poverovao tretiraće je kao istinu sve dok mu prava istina ne bude ubedljivo predočena, ili dok ga ista ne lupi u glavu. A onaj protiv koga je laž lansirana, ako želi da opstane, ne samo da je neće prihvatiti kao istinu, već će učiniti sve da je raskrinka i pobije.

U današnjem svetu, oni koji kontrolišu najveći deo medija se najviše i koriste lažima. Čak bi se moglo reći da je to bio i jeste glavni cilj njihove skoro monopolske medijske kontrole – da mogu što lakše da propagiraju laž i ućutkaju, odnosno uklone istinu i disonantne tonove. Iz ovoga sledi da nikakvo ubeđivanje s njima, ili njihovim eksponentima, neće pomoći.

Samo otpor i čvrstina u sopstvenoj istini mogu da daju rezultate. Tramp je opstao samo zato što nije prihvatio laži o sebi nego se borio i još uvek se bori. Rusija opstaje i nastavlja da niže uspehe samo zato što ne prihvata laži o sebi, niti da promeni svoje ponašanje da bi udovoljila onima koji je svesno klevetaju. Jer, taj koji je spreman da nekoga svesno kleveće, spreman je na sve, i ne može se odobrovoljiti – osim ako ne naleti na tvrdo.

Srbija je, u obliku njenih postpetooktobarskih elita, nažalost prihvatila mnoge laži o sebi. Ne samo da nije umilostivila one koji su svesno lagali o njoj, već umalo nije nestala sa mape. I Republika Srpska, dok je prihvatala laži o sebi, gubila je i snagu i institucije i dejtonska prava, i umalo da nestane.

Zato, ako neko u Republici Srpskoj ili izvan nje bude osporavao legitimnu izbornu pobedu onih koji se zalažu za izvorni Dejton i suprotstavljanje sarajevskom hegemonizmu i centralizmu, za još bliže veze sa onima koji nisu lagali i ne lažu o Srpskoj i Srbiji, za povratak nasilno otetog jedinstva sa Srbijom – on će to raditi iz istih razloga kao i do sada: da bi (svoju) laž nametnuo kao (našu) istinu, ili da bi saučestvovao u istoj politici, zasnovanoj na istim lažima, koja vodi ka ukidanju Srpske i, u krajnjem ishodu, Srbije.

A jedini recept za opstanak i konačnu pobedu je suprotstavljanje lažima, makar bile ponovljene milion puta. Ako to mogu Makedonci, protiv istih režisera, mogu i Srbi.

(Standard)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *