Borba za obraz

Borba za obraz

27 августа 2014

Boris AleksicPiše: Boris Aleksić

Vučić je ponovo prevazišao samog sebe. Dok moli za pomoć nemačku „auto i agrarnu“ industriju on u isto vreme povlači poteze kojima ugrožava ruske investicije u Srbiji vredne 5 milijardi evra. „Potrebno nam je više nemačkih investicija u ovim oblastima“, naglasio je premijer u intervjuu nemačkom magazinu Fokus. Zatim su se premijerove reči pretvorile u tri šamara Rusima, ali i samim Srbima. On je ponovio da „Srbija priznaje teritorijalni intergritet Ukrajine, a to znači da Krim pripada Ukrajini.“ Pravdajući se Nemcima što ne uvodi sankcije Rusiji naglasioje da Srbija, pošto se nalazi u krizi, ne može sebi priuštiti da se priključi ekonomskim sankcijama protiv Rusijejer zavisi od ruskog gasa. I kao šlag na tortu dolazi njegova izjava o Južnom toku. „Bez pristanka naših evropskih partnera gasovod ne može biti izgrađen”, poručio je Vučić. Tek što se na proslavi stogodišnjice Cerske bitke zakleo da neće okrenuti leđa Rusiji, vođa naprednjaka je počeo da provocira Moskvu.„Neće nam biti teško da oživimo Srbiju i vratimo je u Evropu(!) ali nećemo okretati leđa prijateljima, pre svega Rusima koje su danas svi zaboravili i protiv kojih su svi danas“rekao je Vučić smetnuvši s uma, kako izgleda politička karta sveta danas, jer očigledno većina zemalja nije uvela sankcije Rusiji i nije okrenula leđa Rusima.

Krim je Rusija

Krim nije deo veštački stvorene Ukrajine, već je vekovima deo Rusije. U vreme Nikite Hruščova, tajnim dekretom od 19. februara 1954. godineKrimskaoblastje otrgnuta Rusiji i data Sovjetskoj Socijalističkoj Republici Ukrajini. Slične stvari su se dešavale Srbiji. Odluka Hruščova je bila suprotna tada važećem Ustavu SSSR-a. Po međunarodnom pravu građani nisu u obavezi da poštuju odluke diktatorskog režima. Takođe narod nema obavezu da se potčinjava pučistima. Kada su naoružane bande, nasilnim metodama došle na vlast u Kijevu, građani Krima su iskoristili svoje pravo i organizovali referendum na kojem su odlučili da ovu rusku zemlju ponovo vrate u sastav Rusije. Oni su izabrali da ne žive više u Ukrajini pod vlašću nacista, u kojoj su Rusi proglašeni za građane drugog reda i gde im preti genocid. Ko može to da im zameri? Ko može da bude protiv jednog takvog referenduma? Samo onaj ko Rusima želi zlo.

Istraga protiv NIS-a

Kao što se ranije plašio postupka za nepoštovanje suda u Haškom tribunalu, Vučić se danas plaši pretnji Vašingtona i Brisela. Nije mu zameriti što se plaši, jer svi znamo kako je završio Zoran Đinđić, koji je pred smrt, počeo da „pali svetlo u vezi KiM.“ Uostalom na različite načine preko nekih proameričkih medija u Srbiji („loš policajac“) i Mila Đukanovića („dobar policajac“) poručeno je Vučiću sa Zapada, da bi mogao da prođe kao Đinđić. Nakon ovih poruka Vučić počinje sve otvorenije da napada Ruse. Ipak pravi državnik bi bez obzira na pretnje radio ono što je u interesu njegove države. Umesto toga Vučić je najavljujući policijsku istragu protiv NIS-a, udario na najprofitabilniju kompaniju u Srbiji. Aleksandar Čepurin je tim povodom postavio par zanimljivih pitanja. Zašto upravo rusko-srpska kompanija? Zašto nakon pet godina od privatizacije? Zašto upravo sada? „Gaspromnjeft” besprekorno poštuje sve dogovore. Oni su transparentni. Sve je otvoreno. Ali se ne može isto to reći o nekim drugim sporazumima sa kompanijama drugih zemalja. Zašto se pod istragom našla kompanija koja se podigla iz pepela i bez pomoći srpskih poreskih obveznika izašla na svetski nivo? Ona puni budžet Srbije sa više od 14 procenata, što iznosi oko 1,2 milijarde evra. Danas je NIS van svake sumnje najuspešnije preduzeće Srbije – ukazao jeambasador Čepurin. Ne samo da je NIS najuspešnija kompanija, već učestvuje u velikim projektima Rusije u Srbiji, čija vrednost prevazilazi 5 milijardi evra.

Južni tok spasava Srbiju

Procenjeno je da će izgradnja dela Južnog toka koji prolazi kroz Srbiju koštati oko 1,7 milijardi evra.Srbija ćemoći da privuče još oko 1,5 milijardi evra direktnih investicija. Pri tom, izgradnja gasnih elektrana u Beogradu, Novom Sadu, Pančevu i Nišu, kao deo projekta Južni tok, podiže vrednost ukupnih investicija Moskve u Srbiji na rekordnih5 milijardi evra, i povećava stepen iskorišćenosti električne energije sa 25 na 80 odsto!Za 25 godina eksploatacije, gasovod bi Srbiji mogao da donese 4 milijardi evra prihoda od taksi za transport gasa, koje naša zemlja godinama plaća drugim državama.Izgradnja će otvoriti hiljadenovih radnih mesta i uposliti posustalu građevinsku operativu dajući zamajac celoj privredi. Pored toga, Gasprom je u modernizaciju i druge potrebe NIS-a već uložio 1,5 milijardi evra, po čemu je rekorder u Srbiji, aAleksej Miler predsednik Upravnog odbora Gasproma, najavio je i srednjeročna ulaganja NIS-a u visini od 3 milijarde evra! Međutim Bela kuća i Evropska komisija zahtevaju da se obustavi izgradnja Južnog toka. Umesto da lično organizuje radove na Gasovodu kao jedinom mega-projektu koji Srbija ima Vučić ispunjava zahteve Zaapada. Ko bi bacio i ugrozio više od 5 milijardi evra ruskih investicija, a zadovoljio se praznim obećanjima EU i SAD? Očigledno neko ko ne misli dobro Srbiji. Ne samo da Brisel i Vašington otimaju KiM već svakog dana sprečavaju ekonomski oporavak naše države. Oni guraju Srbiju u bankrot, a srpski narod u još veću bedu. Zato političari koji podržavaju ovakvu politiku SAD i EU rade protiv interesa Srbije.

Tri američka klovna protiv Južnog toka

Iza besmislenih napada evropskih komesara na Južni tok, kojima se ugrožava energetska bezbednost Evrope, stoje SAD. Onih 1 posto najmoćnijih Amerikanaca koji su prigrabili više od 90 posto bogatstva svoje nacije, želi da bude još bogatiji i želi ceo svet pod svojom kontrolom. Obustavljanje radova na izgradnji Južnog toka u Bugarskoj usledilo je nakon posete Sofiji grupe visokih zvaničnika SADsenatoraDžonaMekejna, KristoferaMarfijai RonaDžonsona. Obivšem bokseru Mekejnu koji je promovisao naoružavanje šiptarskih terorista, bombardovanje Srbije, Iraka i Sirije, kao i naoružavanje kijevskih pučista dosta se zna. Kada su 2011. masovni protesti doveli do smene režima na Bliskom istoku i kada je bilo i demonstracija u Moskvi, Mekejn je sav srećan na Tviteru napisao da se „Arapsko proleće približava Putinovom komšiluku”. Mekejn i Marfi su takođe poznati NATO lobisti.Kako su javili vašingtonski mediji, senatori Džon Mekejn i Kristofer Marfi veruju da je ukrajinska kriza ključna za transtlantske odnosepa su sena panelu o američkoj ulozi u bezbednosti Evrope založili za snažniji odgovor Vašingtona na situaciju u Ukrajini. Mekejn smatra da Sjedinjene Države moraju odmah da počnu da rade na povećanju evropske energetske nezavisnosti i da uvedu oštrije sankcije Moksvi. Takođe je ponovo zatražio upućivanje vojne pomoći Ukrajini.

Međutim podjednako zanimljiva ličnost među saboterima Južnog toka je senator Ron Džonson. Džonsor ne krije da ga sponzoriše Privredna komora Sjedinjenih država – moćan lobi najbogatijih Amerikanaca. On je lično zahvalio Tomu Donahjuu predsedniku Komore na pomoći koju je dobio tokom izbora. Privredna komora SAD samo za godinu dana potroši više od 133 miliona dolara na lobiranje. Velike naftne kompanije koriste njene usluge u promovisanju projekata štetnih za ljudsko zdravlje i prirodu. Od navedenog iznosa 32 miliona dolara je uloženo u aktivnosti kojima se negiraju klimatske promene. Komora se svojevremeno borila protiv učešća SAD u Drugom svetskom ratu, a takođe se bori protiv propisa kojima se garantuje zaštita ljudskih prava. Zbog toga ne čudi što senator Ron Džonson kritikuje sve napade na Britiš petroleum u vezi ekološke katastrofe u Meksičkom zalivu kada se izlilo više od 200 miliona galona nafte u more 2010. godine. Džonson misli da teška industrija nije odgovorna za globalnu promenu klime i ljude koji tvrde suprotno smatra „ludacima“. Po njemu uzrok promene klimatskih uslova mogu biti sunčeve pege, dok je ugljen dioksid zdrav za biljke. Pored toga Ron Džonson u slobodno vreme okuplja kontroverzne autore poput Čarlsa Mareja koji tvrde da „genetske razlike između crnaca i belaca pokazuju zbog čega su beli studenti uspešniji od afroameričkih.“ Eto ko napada Južni tok i koga slušaju komesari u Briselu.

Kada je Nemačkatokom Prvog svetskog rata ponudilaGrčkoj teritorijalne ustupke, pod uslovom da prekrši sporazum o savezništvu sa Srbijom, predsednik grčke vlade Elefterios Venizelos je ponudu odbio rečima: „Grčka je suviše mala zemlja da bi učinila tako veliku podlost“.Danas Vašington i Brisel otimaju teritoriju od Srbije i uz to traže od Beograda da zabije nož u leđa Rusiji. Srpska vlast bi trebala da se podseti reči mudrog Venizelosa i prestane sa napadima na Rusiju, jer će ako sa njima nastavi, takva podlost zauvek isprljati obraz Srbije.

(Fondsk.ru)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u