Bošnjačkim bosnoljubima ne da mira Dodikova posjeta Vatikanu
20 maja 2019Piše: Nenad Kecmanović
ŠTA su rimski papa i predsjedavajući BiH dugo dogovarali u Vatikanu, a nisu htjeli da ih čuju Šefik i Željko?
Odavno nešto nije toliko nasekiralo „muslimansko Sarajevo“ kao posjeta predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Vatikanu. Umjesto da se najviše obraduju što je globalno uticajna Sveta stolica ugostila prvoga u BiH, prijestoni bošnjački bosnoljubi pronašli su više toga što ime sreću kvari, a portal BHDijaspora.net podsjetio je 6. 05. na taj „skandal“.
Papa pozvao samo prvog među jednakima, a ne cijelo trojno Predsjedništvo. Poziv je uputio baš tokom osam mjeseci srpskog predsjedavanja i to baš njima najomraženijem predsjedavajućem? Ali, o njemu su na Baščaršiji već iscrpili sve negativne kvalifikacije, a o katoličkom poglavaru iza koga stoji milijardu vjernika nije opet baš zgodno.
Relativno kasno i nezgrapno oglasio se Šefik Džaferović izjavom da „Predsjedništvo BiH nije dalo predsjedavajućem saglasnost za odlazak u Vatikan“. Prvo, po poslovniku o radu Predsjedništva takva saglasnost mu nije bila ni potrebna. Drugo, takav stil ponašanja u vrhu BiH inaugurisao je još Alija Izetbegović kada je, kao prvi predsjedavajući, krajem ’90. otputovao na kongres Konferencije islamskih zemalja u Istanbul, a da o tome nije ni obavjestio Koljevića i Plavšićevu. Treće i najvažnije, Džaferović je u svoje i u ime drugog bošnjačkog predstavnika, Komšića, indirektno saopštio da bi papin poziv odbili.
Sarajevski novinari su ga, valjda zbog nacionalne bolećivosti, poštedili nugodnog pitanja – zašto?
Reis efendija Husnija iskoristio je Šefikov netaktičan istup da i on nešto svoje prigovori papi. Veli da papa prima predsjedavajećeg Predsjedništva koji neće da potpiše ugovor sa Islamskom vjerskom zajednicom o neradnim prazničnim danima, a potpisao je sa pravoslavcima i katolicima.
Radi se o tome što bi prema islamskom kalendaru vjerujući Bošnjaci, što za dva bajrama, što petkom za džumu, što za iftar i sehuru, što za hadž, plus za državne praznike i godišnji odmor, dobili pravo da ne rade četiri mjeseca u godini. Uzgred, takav aranžman, koji bi diskriminisao pravoslavne i katolike, odbio je da potpiše prethodni sastav Predsjedništva u kome su bili Ivanić i Čović.
Zašto to efendija Kavazović prebacuje papi teško je odgonetnuti.
U prethodnu posjetu Vatikanu zaista su išli zajedno Čović, Ivanić i Izetbegović iz čega se može zaključiti da je protokol Svete stolice znao da BiH ima trojno Predsjedništvo. Zašto je papa Franjo ipak zaobišao Džaferovića i Komšića i da li ih je„ignorisao“ u paketu ili za svakog ima posebne razloge?
Vatikanskoj diplomatiji sigurno nije promaklo da bi članovi Predsjedništva prema Ustavu BiH trebalo da budu nacionalni predstavnici, a da Komšić, nema legitimitet hrvatskog naroda, kao i da Džaferović nema odgovarajući renome u Bošnjaka. Elem, da su obojica, možda, sagovornici za neku drugu priliku.
I uzevši zasebno, Komšić ne može biti po volji Svetoj stolici jer zlouptrebom izbornog zakona u FBiH, zajedno sa muslimanima uvrijedio katolike u BiH.A na to je već burno negodovala biskupska konferencija načelu sa kardinalom Puljićem.
Takođe, uzevši zasebno, Džaferović,uprkos visokoj funkciji još nije uspio da izađe iz sjene svoga stranačkog mentora Izetbegovića, a već je pao u sjenu kolege po funkciji Komšića, koji agilno ispunjava očekivanja svoje bošnjačke izborne baze.
Protokol je možda nalagao da papa Franjo ugosti svu trojicu odjedared, ali mu je dozvoljavao i da blagonaklono pretpostavi da bosansko trojstvo diše jednom političkom dušom i da mu je prvi među jednakima dovoljan sagovornik. Ili mu je državni sekretar Parolin došapnuo:„Bolje tako nego da nam se ovdje posvađaju!“
Na stranu sve ostalo, šta li je papa razgovarao sa predsjedavajućim BiH i to čak dva puta duže od uobičajenih 20 minuta? Da li je to ukazuje na naknadno proširenje dnevnog reda? Da li na produbljivanje predviđenih tema?
Da li na važne dogovore u četiri oka o BiH?
Predsjedavajući BiH je pred odlazak u Vatikan, izjavio da Papi nosi pozdrave od patrijarha Irineja i da će ga upoznati sa projektom Donja Gradina – spomen područja srpskim žrtvama ustaških zločina.
Papa ga sigurno nije zbog toga zvao, i vjerovatno je imao na umu Banjaluku kao most ka Beogradu, gdje su i njegovi papski prethodnici prepoznali vrata ka pravoslavnom Istoku i ekumenizmu.
Na liniji otvaranja tih dugo zatvorenih vrata, papa je ubrzo nakon Dodikove posjete dao izjavu o dugoročnijemz amrzavanju kanonizacije Stepinca.
U toj priči oba bošnjačka predstavnika bili bi čist višak.
Ali, brine ih da je u Vatikanu, njima iza leđa, bilo riječi i o bošnjačkom hegemonizmu, izbornom zakonu, islamskom terorizmu, vehabijama i sl. No, šta ako je papa naprosto želio da o Dodikovoj politici čuje iz prve ruke, mimo anglosaksonske protestantske propagande?
To bi bio i najveći papin grijeh u očima bosanskih muslimana, ali on je po definiciji božji namjesnik na zemlji i ne mora da se ispovjeda Šefiku i Husniji.
Milorada im je zalud i pitati jer su bili protiv njegovog odlaska u Vatikan. Zato na onom svom portalu citiraju neki nepoznat italijanski izvor da je “papa podržao srpskog separatistu protiv katolika“.
Bošnjaci znaju da nije tako, ali vole kada drugi kažu.
(Sve o Srpskoj)