Част, лицемерје и јавни интерес

Čast, licemerje i javni interes

23 septembra 2015

jovo-bakic 567Piše: Jovo Bakić

Sistematsko zaobilaženje istine političara koji blisko druguje s mafijašima budi sumnju da je država, možda, izdata mafiji

Prošla je Parada ponosa bez incidenata, pošto je država tako odlučila. Pripadnici homofobičnih organizacija nisu smeli da udare na drugačije od sebe jer bi time udarili i na državu. Malobrojni su bili besprizornici, među kojima i zloglasnik za kojegasu njemu slični tražili „pravdu za Uroša”, koji nisu poslušali savet vlasti. Na stranu sad činjenica da su današnji vlastodršci donedavno, doduše kao opozicionari, podržavali ispoljavanje homofobičnih napada besprizornih bandita koji se predstavljaju kao navijači. Licemerje političarima treba praštati ako vodi boljitku društva. Sada su pripadnici policije u korenu sasekli agresivne homofobe. Činjenica da je policija bila prisutna u ogromnom broju govori da naše društvo još uvek zazire od različitosti, ali se, ipak, u posvemašnjem opadanju tenzija i odlučnoj odbrani ustavom jemčenihprava građana opaža napredak u odnosu na prethodne godine. Međutim, licemerje koje ne doprinosi napretku društva odnosi se na skorašnju izjavu najmoćnijeg političara u zemlji kako ne može da reši problem uticaja „navijačkih grupa” na vodeće fudbalske klubove. Budi to sumnju da lukavi političar računa na besprizornike i u budućnosti.

No, ako licemerje političara ne škodi kada vodi postupnom društvenom napretku, onda je jako štetno kada podriva javni interes. Tako je nedavno predsednik vlade naše, nažalost, banana države u intervjuu jednom novinaru RTS-a u udarnom terminu ponavljao da „časni ljudi ne govore o razgovorima održanim u četiri oka”. Mislio je tu na razgovor s potpisnikom ovog teksta u proleće 2012. godine, a o kojemu je tokom ove godine njegov tadašnji sagovornik nekoliko puta javno govorio. Zaista, da su predsednik vlade i „neki sociolozi”, kako reče novinar, pričali tada o Veberu ili o ljubavnom životu, to jest o stvarima koje ne moraju da zanimaju javnost, onda bi prvi bio u pravu, a drugi bi patio od nedostatka časti. No, ne radi se o tome.

Naime, kada je u jednom gostovanju na Kažiprstu B92 2012. upitan šta misli o tek izrečenoj tvrdnji Ivice Dačića da nikada nije upoznao Rodoljuba Radulovića, zvanog Miša Banana, sociolog je kazao da mu se čini na osnovu neverbalne komunikacije da tadašnji predsednik vlade i ministar unutrašnjih poslova zaobilazi istinu. Posle pola sata pozvao ga je telefonom tadašnji prvi potpredsednik vlade i zahvalio mu na izjavi. Potom ga je pozvao na sastanak u zgradu Vlade Republike Srbije, rekavši mu: „Imam nešto da vam pokažem.” Zaista, na tom sastanku se sociolog upoznao sa sadržajem povelike fascikle. Iako nikada nije kazao da se upoznao sa sadržajem „diskova”, upravo je tu reč u svom pitanju upotrebio novinar RTS-a, dajući tako priliku Aleksandru Vučiću da kaže kako nije pokazao „diskove”. To je sasvim tačno. Pa ipak, Aleksandar Vučić je odista pomenuo postojanje 130 diskova sa snimcima susreta mafijaša i političara. Fascikla je pak sadržala mnoštvo fotografija i transkripata razgovora Ivice Dačića, Ivice Tončeva (tada savetnika za nacionalnu bezbednost predsednika vlade i ministra unutrašnjih poslova), Vanje Vukića (tada državnog sekretara u MUP-u), te Branka Lazarevića (tada šefa kabineta Ivice Dačića i jedinog protiv kojeg je docnije podignuta optužnica) sa Rodoljubom Radulovićem („gospodinom Bananom”, kako ga, žali bože, nazva predsednik vlade). Uzgred, koji dan docnije je Ivica Dačić javno priznao da poznaje Mišu Bananu, čime je prećutno odao da je prvom izjavom svesno obmanuo javnost, da bi pre nekoliko dana rekao i da mu je ovaj optuženik za šverc drogom i begunac pred jadnim pravosuđem ove zemlje prijatelj nekih deset godina. Sistematsko zaobilaženje istine političara koji blisko druguje s mafijašima i čija je stranka izdavala poslovni prostor optuženom za šverc droge Darku Šariću, budi sumnju da je država, možda, izdata mafiji.

Na pomenutom sastanku Aleksandar Vučić je obećao da će se obračunati s mafijom u redovima kako vlasti tako opozicije, a sociolog njemu da će ga javno podržati u tom naporu. Potonji je zatim pisao i govorio o sastancima mafijaša i političara, misleći da treba javnost pripremiti za odsudnu borbu za slamanje naopakog političkog sistema i uspostavljanje novog, a prvi je pustio da se njegovom rivalu i koalicionom partneru obara rejting, uopšte ne nameravajući da išta čini. Štaviše, ponovnim stvaranjem koalicije s istim partnerom 2014, iako je mogao i bez SPS-a, Aleksandar Vučić je pokazao da mu zacelo ni na kraj pameti nije spasavanje države iz kandži mafije.

S tim u vezi, da li je časnije javno izneti razloge za sumnju da je država izdana mafiji ili sastaviti vladu, uprkos svim raspoloživim saznanjima, sa zato osumnjičenim političarem?

(politika.rs)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. Lady Gaga says:

    Jovo Bakiću, more i ti ga mlatiš, al uveliko. Paradiranje dupedavaca i transrodnih nakaza nije pravo na različitost, nego guranje prsta u oko celom srpskom rodu, jer je među šetačima bilo najmanje seka persi koji uživaju kad im ga neko surdukne u bulju, kao što je najmanje bilo iskrenih bata seka koje iznad svega vole ribu, mokru i onako rumenu, a daleko su najbrojniji bili pederi po zanimanju i pederčine u duši. I takvi skrndelji, takvi odroni, takve vucibatine imaju sumanutu ideju da nas vode u pedofilsku, nekrofilnu i koprofilnu Europu, iako nas nisu pitali hoćemo li u taj govnarnik ili ne. Umesto da hrlimo ka jedinom savezniku i budućem vladaru sveta, Rusiji, mi smo skinuli gaće i ponudili se na redaljku, i da vidite, kara nas ko kako stigne. Da smo uz Majku Rusiju, Kosovo bi bilo oslobođeno za 24 sata. Da smo prihvatili pruženu rusku ruku, u Srbiji više ne bi bilo kurvinjskih ustaških nakaza poput frfljave kučke Sonje Biserko, smrdljive radodajke Nataše Kandić, onog čivutskog bureta Sonje liht ili krmače sa srcem hijene Jelene Milić. Aj što su pederčine, ali je neoprostivo što su gmazovi iz vladajućih struktura duboko u prknu mafije, i pri tome se čak i ne trude da se ko nešto brane od optužbi da su i sami kriminogenog karaktera. Eto, onaj Gljivica, što je bio najbolji student ( čega? Novinarstva! Uuuuu, jaka muda, što bre majstore nisi farmaciju diplomirao ili nuklearnu fiziku, smradu!) sav se naduo, širi se ko govno na tri hektara, ali nam nije rekao ko mu je zavuko bananu u dype ono debelo. Pa nama su bre najveći dileri kanda bili ministri od policiju i glavni jebači u oblasti spoljnih poslova! Deco, govnjiva motka je jedini zakon. P.S. Milanović nam se smeje u lice i doji nas đokom. Šara malo. A mi......mi ko popišani........

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *