Цела Русија уз Крим и Путина

Cela Rusija uz Krim i Putina

30 marta 2018

Piše: Bojan Bilbija

Osamnaesti mart do sada je u ruskoj istoriji bio poznat kao dan kada je, 2014, Krim vraćen u ustavno-pravni poredak Rusije. Od ove godine biće poznat i kao dan kada je ruski predsednik Vladimir Putin sa gotovo 77 odsto glasova u prvom izbornom krugu osvojio praktično jednodušnu podršku građana. I to – uz izlaznost koja je premašila 67 odsto, odnosno glasalo je više od 73 miliona ljudi. Sa oko 92 odsto glasova na Krimu i Sevastopolju, Putinov trijumf je potpun. Ako se tome još doda da je za ruskog lidera glasalo oko 55 miliona ljudi (od 109 miliona upisanih birača), dobija se fascinantan podatak da je Putinu na ovim izborima poverenje ukazala natpolovična većina svih građana Rusije sa pravom glasa.

OSUĐENI NA USPEH 

To je do sada nezabeležen rezultat u ruskoj istoriji i, na neki način, izbori 18. marta su drugi, ponovljeni Putinov referendum – ne samo o Krimu već i o celini državnog kursa koji se vezuje za njegovo ime u poslednje dve decenije. I taj referendum je potvrdio – cela Rusija, više nego ikad, stoji uz Krim i Putina! Ostali kandidati, uz deo nevažećih listića, podelili su između sebe preostalih 23 odsto glasova, i to: Pavel Grudinjin (KPRF) 12 odsto, Vladimir Žirinovski (LDPR) 6 odsto, Ksenija Sobčak i Grigorij Javlinski između jedan i dva odsto, dok je Borisu Titovu, Maksimu Surajkinu i Sergeju Baburinu pripalo po manje od procenta.

U svom prvom obraćanju po zatvaranju biračkih mesta, Putin je rekao da je „Rusiji potreban prodor i zemlja ima snage da to učini“. Predsednik RF je naglasio da moraju da gledaju u budućnost: „Ako budemo tako radili, mi smo bezuslovno osuđeni na uspeh.“ Istovremeno, Putin je odbacio mogućnost da će se ponovo kandidovati na izborima 2030. godine. „Čini mi se da je to pitanje pomalo smešno. Zar mislite da ću ovde da sedim do 100 godina? Ne!“, podvukao je Putin. Po svemu sudeći, tako će zaista i biti, pogotovo ako se zna da je Putin nedavno u intervjuu za američku televiziju rekao da već 18 godina razmišlja o svom nasledniku. Najavio je i da će predstojeći šestogodišnji mandat, koji treba da započne u prvoj dekadi maja, posvetiti razvoju ekonomije, zdravstva, industrijske proizvodnje i infrastrukture.

Veliku Putinovu pobedu svojski su se potrudili da zamrače na Zapadu. Već nekoliko nedelja traje medijska propagandna akcija „istočna Guta“, gde se ukazuje da Moskva navodno podržava sirijskog predsednika Bašara Asada da ubija civilno stanovništvo u Guti, predgrađu Damaska. To su, da podsetimo, isti mediji koji nisu videli ništa čudno u uništavanju čitavih kvartova tepih-bombama u iračkom Mosulu, ili u sirijskoj Raki – tokom akcije „čišćenja“ terorista. S tom razlikom što, kada Amerikanci bombama čiste teren, u izveštajima njihovih medija nema civilnih žrtava, ubijenih žena i dece. Iza njih ostaje samo „kolateralna šteta“. I hiljade leševa ispod ruševina. Dok Putin i Asad, reklo bi se čitajući sve ove napise, ubijaju nedužne civile, tek tako, iz zabave.

BRITANSKI UDAR I ODGOVOR MOSKVE 

Da li su na zapadnim televizijama prikazani šokantni snimci kako teroristi u Siriji, pa i u Guti, ubacuju civile u kaveze i podižu ih kranovima na vrhove zgrada – odakle posle izvode napade na Asadove snage? Da li takve zveri treba poštedeti i reći: neka ih, neka zadrže svoju teritoriju, neka formiraju „autonomnu islamsku državu“, na 20 kilometara od prestonice Damaska? Ili ih treba što brže neutralisati – što se upravo sada i čini – kako bi se sprečilo da broj civilnih žrtava bude još veći? Ovo su, svakako, pitanja i za Putina i Asada, ali i za celokupnu međunarodnu javnost, pod uslovom da su objektivno informisani o svim aspektima humanitarne krize, a ne samo pod dejstvom propagande zapadnih i pojedinih bliskoistočnih država koje bi da preuzmu kontrolu nad Sirijom.

Drugi udar je potencijalno ne manje razoran. Reč je o optužbama da Rusija stoji iza pokušaja ubistva svog bivšeg agenta Sergeja Skripalja, navodno bojnim otrovom nevinog naziva „Novičok“ (novajlija). Skripalj i njegova ćerka Julija pronađeni su 4. marta u teškom stanju, u parku u gradu Solzberi, nakon što su proveli izvesno vreme u obližnjem pabu. Šta se s njima dogodilo i na koji način, javnosti nije poznato, ali je to iskorišćeno za optužbe protiv Moskve i Putina. Premijerka Tereza Mej je 12. marta uputila Rusiji 24-časovni ultimatum, za zahtevom da objasni na koji način je nervno-parališući agens „Novičok“ dospeo na britansko tlo i sama ponudila dva moguća objašnjenja: ili je to uradio Kremlj, ili je dopustio da opasni otrov dođe u ruke kriminalaca. Mejova je ocenila da je posredi „napad na Veliku Britaniju“.

Po isteku ultimatuma, London je 14. marta proglasio nepoželjnim dvadeset troje ruskih diplomata, kao i članove njihovih porodica, a ubrzo je i Moskva odgovorila recipročnim merama. Osim proterivanja istovetnog broja britanskih diplomata, Rusija je obustavila rad „Britanskog saveta“ u Moskvi, kao jedne od najjačih poluga meke moći Londona proteklih decenija, ali i stavila veto na osnivanje britanskog konzulata u Sankt Peterburgu. Na ovaj način, Kremlj je pokazao da ima čime da odgovori na britanski udar, ali je ostao utisak da je reč o čitavom lancu događaja sa jasnom logikom – provociranje Moskve i dalji sunovrat odnosa Rusije i Zapada. Sa kojim ciljem, to je sada predmet sporenja eksperata, ali se može sa priličnom sigurnošću naslutiti želja Londona i Vašingtona da se još više zategne obruč sankcija oko Moskve – baš u vreme kada su u mnogim evropskim zemljama počele primetno da jačaju inicijative za njihovo ukidanje.

Istovremeno, time se ohrabruju i snage u Rusiji koje se aktivno protive Putinu i njegovoj politici, želeći da se približe Zapadu i pristanu na sve njegove uslove. Osim opozicionara Alekseja Navaljnog, koji je uzaludno pozivao na bojkot izbora – imajući u vidu da je izlaznost bila rekordna i dosegla gotovo 70 odsto – takve birače zastupala je i Ksenija Sobčak. Zato za mnoge nije iznenađenje što je Sobčakova dala intervju za nemački „Bild“, u kome je podržala nove sankcije protiv Rusije. Doduše, ogradila se rečima „ako iz pokušaja ubistva nervno-parališućim gasom stoji Moskva“. Pozvala da sankcije budu uvedene protiv „Putinovih drugova i korumpirane državne elite“. Tako su „poštene prozapadne elite“, oličene u Navaljnom (pravosnažno osuđenom za krađu državne imovine) i Sobčakovoj, sa radošću prihvatile signal iz Londona i pridružile se blaćenju sopstvene države – oličene u „Putinovoj eliti“.

POVERENJE NEZABELEŽENO U MIRNODOPSKO VREME 

Ne treba ni govoriti o tome da je vest iz Londona najviše obradovala „poštene elite“ iz Kijeva, gde su čak zabranili ruskim državljanima da glasaju u ambasadi RF. Ukrajinski ministar spoljnih poslova Pavle Klimkin već je ponudio „zaposlenje“ britanskim diplomatama proteranim iz Rusije. Možda bi Sobčakova, koja se zalaže za „vraćanje Krima“ Ukrajini, mogla ipak nešto da nauči od kijevskih političara. Oni bar ne pristaju da im se otkidaju delovi teritorije, a pogotovo je nepristojno da se za tako nešto zalaže žena koja pretenduje da bude predsednik Rusije. Međutim, sada je potpuno očigledno da je Ksenija Sobčak, zajedno sa Grigorijem Javlinskim, pokupila praktično sve „protestne glasove“, uključujući i većinu onih koji bi podržali Navaljnog. I da njihov ukupni izborni potencijal u ovom trenutku ne prelazi dva-tri odsto birača. Isuviše malo za obojenu revoluciju, malo da zadovolji ambicije onih koji bi želeli povratak u Rusiju Borisa Jeljcina i status američkog vazala.

Naravno, nišan Zapada, prvenstveno SAD i Velike Britanije usmeren je i na Svetsko prvenstvo u fudbalu, u junu ove godine. Cilj je da se, ako ne uspe planirani bojkot, onda bar odvrate posetioci iz sveta da dođu i uživaju u prazniku fudbala. Da slučajno ne vide da Rusija nije zemlja u kojoj caruju korupcija, glad i kriminal, već mesto gde ljudi žive čak bolje nego na Zapadu. I da se mnogi od njih, kada se vrate kući, ne bi ozbiljno zamislili – čija vlada je, zapravo, pogrešna. Njihova ili ruska? Rusko Ministarstvo inostranih poslova o tome saopštava: „Englezi nikako ne mogu da oproste Rusiji što je upravo našoj zemlji u poštenoj borbi pripalo pravo održavanja Svetskog prvenstva u fudbalu. Britanski mediji aktivno šire pozive na bojkot predstojećeg Svetskog šampionata. Takvi predlozi dolaze ne samo od novinara već i od zvaničnika, konkretno od ministra inostranih poslova Borisa Džonsona.“

Kada se trijumf ruskog lidera sagleda u svetlu ovih činjenica, onda postaje jasno da je ruski narod uputio poruku: što je veći pritisak na Putina i Rusiju, to je naš odgovor jači i intenzivniji, to se više ujedinjujemo oko čoveka kome verujemo. Na taj način, paradoksalno, svi oni na Zapadu koji su godinama radili protiv ruskog predsednika – samo su ojačali njegovu poziciju. Sa 91 odsto podrške građana Rusije, Oružane snage dostigle su nivo poverenja i popularnosti nezabeležen u mirnodopsko vreme. To je druga poruka Zapadu – da su Rusi spremni da svoju slobodu, nezavisnost i saveznike brane svim dostupnim sredstvima i do samog kraja. I treća, verovatno najvažnija poruka, glasi: Rusija je apsolutno sigurna u ispravnost svog puta i u to, kako sami kažu, da su Bog i istina na njenoj strani. Stoga bi Zapadu trebalo konačno da postane jasno da takvu silu ništa ne može slomiti i da su svi njihovi pokušaji uzaludni.

(Pečat)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. Batina says:

    Sve tacno.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *