Čime će Mađari ucenjivati Srbiju

Čime će Mađari ucenjivati Srbiju

4 marta 2013

hungary-eu505Da li je istina ono što su potpredsedniku srpske vlade (ministru odbrane i šefu svih srpskih “tajnih službi”) Aleksandru Vučiću ovih dana rekli nemački šef diplomatije Gvido Vestervele i Kristof Hojzgen, prvi savetnik u vladi kancelarke Angele Merkel? A kazali su da od srpskih političara traže da ispune one uslove koje je Srbiji u jesen 2011. godine “izdeklamovala” nemačka kancelarka. Navodno, novih uslova nema, niti će ih biti.

Načelnik Direktorata za proširenje Evropske komisije (EK) Stefano Sanino ocenio je da po pitanju eventualnog dodeljivanja datuma o početku pregovora za prijem Srbije u EU “stvari idu u pozitivnom smeru”. Još je dodao kako se nada da će nova runda “pregovora” između Beograda i Prištine u martu biti ključan i jasan znak da je srpska politička elita “okrenula stranicu”. U aprilu, opominje Sanino srpske zvaničnike, sledi izveštaj Evropske komisije o napretku Srbije u pogledu “evrointegracija” i ispunjavanja Angelinih uslova/diktata. Ne čekajte zadnji čas – “prijateljski” upozorava Sanino.

Naravno, i vrapci u Srbiji znaju da ne postoje nikakvi pregovori između Srbije i NATO paradržave Kosovo, već da se tu radi o jasno izrečenom ultimatumu. Po takvom ultimatumu Srbija mora da ukine “paralelne institucije” na severu Kosmeta do kraja meseca marta i time se simbolički i bukvalno odrekne suvereniteta i nad tim delom svoje pokrajine. Naime, Srbija danas još uvek ima vlast na tom delu teritorije Kosova i Metohije, a Evropska unija (odnosno Nemačka) traži da se Srbi dobrovoljno odreknu tamošnjih institucija koje dokazuju da Srbija nad tim delom svoje zemlje ima potpunu kontrolu.

Mađari opet koriste priliku

No, da se vratimo našoj osnovnoj temi i da vidimo da li je tačno da se Srbiji neće ispostavljati novi uslovi za dobijanje datuma o otpočinjanju “pregovora” o pristupanju Evropskoj uniji. Ovih dana mađarski list u Srbiji Magyar Szo preneo je vest da je u Evropskom parlamentu podnesen  predlog rezolucije o stanju u Srbiji, u kome se, između ostalog, govori o tome da srpska vlada mora “bez odlaganja” da započne razgovore sa vojvođanskom vladom “o nastaloj situaciji nakon odluke Ustavnog suda Srbije, a u vezi sa “odredbama Zakona o nadležnostima Vojvodine”.

Takav predlog rezolucije napravljen je na osnovu nacrta mađarskih evro-parlamentaraca, koji su se prethodno o svemu konsultovali sa Savezom vojvođanskih Mađara u Srbiji. Male su šanse da takav predlog rezolucije ne prođe u Evropskom parlamentu, jer iza takvog teksta rezolucije stoji jedna članica EU – Mađarska. Sada postaje jasno da će Mađari ponovo izvršiti pritisak na Srbiju, na isti način kako su to uradili prošle godine, pre nego što je Srbija (početkom marta 2012) dobila status kandidata za članstvo u EU.

Diplomatski skandal o kojem Srbija ćuti

Pored krajnje bezobzirnog (i nediplomatskog) traženja da Srbija “vrati autonomiju Vojvodini” (kao da takva autonomija ne postoji) i mešanja u unutrašnje stvari Srbije zahtevom da srpska vlada prihvati vojvođansku vladu kao ravnopravnog partnera (čime bi Vojvodini posredno bio priznat status države u državi), Mađarska traži da Srbije (opet!) izmeni jedan svoj zakon.

Prošle godine bio je to Zakon o rehabilitaciji, kada je Srbija pozitivno odgovorila na ucenu mađarske države i usvojila izmenjene članove kojima je određeno da država Srbija ima obavezu da dokazuje da li je neki pripadnik kvislinških i okupacionih snaga izvršio ili nije izvršio ratni zločin.

Ove godine je to Zakon o vraćanju imovine (restitucija), kojim se traži da se rehabilitovanim pripadnicima okupacionih snaga Hortijeve Mađarske obavezno vrate oni posedi koje su ranije imali u svom vlasništvu. A, naravno, većina onih mađarskih državljana predratne Jugoslavije, koji su bili u sastavu okupacionih snaga, biće oslobođena krivice (rehabilitovana), jer se posle sedam decenija ratni zločin teško može utvrditi/dokazati.

Restitucija rehabilitovanih ubica

Otuda ispada da se ukidanjem “kolektivne krivice” mogu rehabilitovati i oni mađarski vojnici koji su u Bačkoj u januaru 1942. godine ubijali srpske civile. A po tvrdnji Endrea Bajči Žilinskog (poslanika u parlamentu Hortijeve Mađarske), tada je ubijeno 12.763 nedužnih ljudi. Pre nešto više od godinu dana otkriven je i članak Nilsa Horneja u švedskom listu “Socijademokrata” od 12. oktobra 1943. godine u kome se navodi da je u “Raciji” pogubljeno više od 10.000 nedužnih Srba.

S druge strane, pokrajinske i gradske vlasti Novog Sada i danas navode “komunističke” izveštaje o žrtvama “Novosadske racije”, gde se, u ime “bratstva i jedinstva” i dalje barata brojem od 1.300 pogubljenih civila u Novom Sadu u januaru 1942. godine, iako je tada pogubljeno preko 4.000 Novosađana (Srba, Jevreja i Roma).

Otuda, nikako nije slučajno da sada Mađari insistiraju na “pomirenju” sa Srbima, zapravo na odavanju obostrane počasti nevino stradalim Srbima i Mađarima za vreme i nakon Drugog svetskog rata. Zapravo, Mađarima je jako važno da sa sebe nekako skinu teret grozne fašističke prošlosti, pa su zato smislili zajedničku srpsko-mađarsku naučnu komisiju, čiji bi osnovni zadatak trebalo da bude pravljenje “uravnilovke” između “mađarskih i srpskih zločina(ca)” (žrtve su tu od sekundarnog značaja, jer se njihov broj može podešavati po osnovnoj potrebi).

Medijsko (dez)informisanje

Pored ovoga, predlog pomenute rezolucije sadrži i poziv Evropskog parlamenta da vlasti Srbije “omoguće da i na teritoriji Vojvodine funkcionišu regionalni medijski javni servisi kojima je osnivač država ili lokalna samouprava“.

“Medijska strategija Srbije, naime predvidela je funkcionisanje takvih javnih servisa samo izvan teritorije Vojvodine” – naveo je za Mađar so republički poslanik SVM-a Laslo Varga. Time se jasno želi zagraditi informativni prostor na severu Srbije, koji nosi naziv izmišljene Vojvodine, te da se tako stvore idealni medijski uslovi za dalju propagandu o “istorijskom kontinuitetu” i “samosvojnosti vojvođanske države i naroda”.

Očigledno je da vojvođanskim separatistima nije dovoljno to što delimično pod svojom kontrolom imaju RTV kuću “Vojvodina”, jer je ona, ipak (ma kako da se zove), sastavni deo javnog servisa Republike Srbije. Potrebne su im nove medijske kuće, koje će moći da osnivaju “lokalne samouprave” (ma šta da se pod tom sintagmom skrivalo), tako da bi građani Srbije svojim sredstvima trebalo da finansiraju one koji zagovaraju secesiju severa Srbije od njenog južnog ,”necivilizovano-balkanskog” dela.

Evro-ludilo kao zao usud

Iz svega, gorenavedenog, jasno se vidi da nikako nije tačno da EU neće Srbiji postavljati nove uslove, kao prepreke na njenom “željenom” putu ka Evropskoj uniji. Kako vidimo, u pitanju nije samo priznavanje nezavisnosti NATO paradržave Kosovo, već se radi o tome da se teži ka totalnoj disoluciji srpskog državnog prostora.

Otuda, uopšte nije bitno da li će Srbija u junu ove godine dobiti datum za otpočinjanje razgovora o članstvu u EU, jer to samo po sebi ništa ne znači. Uostalom, Bugarska i Rumunija su danas, oficijelno, članice Evropske unije, ali te dve zemlje još nisu pristupile Šengenskoj zoni (slobodno kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala), pa se prema tome nikako ne mogu smatrati punopravnim članicama Evropske unije. Zapravo, te dve zemlje su kobajagi EU članice. Iako je prošlo punih šest godina otkako su Bugarska i Rumunija formalno pravno ušle u EU, vidimo da je dovoljno da se jedna članica “prvog reda” ne složi (po običaju, Holandija kao “dežurni redar”), pa da takva kobajagi članica EU, u suštini, uopšte ne bude članica EU.

Teško je razumeti srpsko evro-ludilo, jer kako vidimo iz primera naših suseda Rumuna i Bugara, možete da postanete članica EU, a da opet ostanete u onom istom predvorju (“čekaonici plača”), u kojoj ste ronili suze godinama, pa i decenijama. Dokle će ovakvo ludilo trajati, teško je predvideti; ali, jasno je, ako potraje još koju godinu, tada Srbije uopšte neće biti – čak ni ovakve kakva je danas: društvenopolitički neartikulisana, bez jasno određenih državnih granica i bez jasnih državno-nacionalnih ciljeva i prioriteta.

(P. Petrović-Koreni)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *