ĆIRO BLAŽEVIĆ: Razbićemo Srbiju sa 4:0

ĆIRO BLAŽEVIĆ: Razbićemo Srbiju sa 4:0

9 марта 2013

Ćiro_Blažević011I u oktobru 1999. godine Hrvatska je bila u transu zbog utakmice protiv Jugoslavije, kao i sada! Tada je Hrvatskom kormilario Ćiro Blažević, a Jugoslavijom bivši trener Reala iz Madrida Vujadin Boškov, danas penzioner, koji živi u Ženevi. Daleko od fudbala.

Ćiro je uoči te utakmice, koja je snizila njegovu popularnost na Kelvinovu nulu, bio u velikoj formi. “Obesit ću se na stativu ako ne pobedim Jugoslaviju”, vrištao je s naslovnih strana. Međutim, nije pobedio (nije se ni obesio), “krvnik” hrvatskih fudbalskih ambicija bio je današnji selektor Siniša Mihajlović, njegovi centaršutevi su bili vrući krompiri u dlanovima hrvatske odbrane. Uz opasku da je sudija Garsija-Aranda na toj utakmici bio “najbolje ocenjeni srpski bek”.

Hrvatska se nije plasirala na Evropsko prvenstvo, razočarenje je bilo veliko, na Ćiru su se obrušili zvani i nezvani. Kada su novinari pitali hoće li podneti ostavku, opomenuo ih je: “Zar vam nije jasno da razgovarate s trenerom treće reprezentacije sveta?” Međutim, treća reprezentacija nije pobedila Jugoslaviju, Ćiro se uzalud pravdao da je Ladić dva gola dobio kroz trbuh, u novinama su osvanuli naslovi: “I tebe smo siti Blaževiću!”

Danas, 14 godina kasnije, Ćiro Blažević još uvek trenira u prvoj ligi, još uvek ima inostranih ponuda i uz Rudija Gutendorfa, koji je trenirao 19 reprezentacija, najstariji je fudbalski trener na svetu. I danas, u 79. godini od njega se očekuje čudo, da spasi NK Zagreb od ispadanja i danas je zanimljiva medijska meta.

Sedimo u “Maderi”. I Zagreb ima svoju Maderu. U beogradskoj je nekada stolovao Miljan Miljanić, u zagrebačkoj je čest gost Ćiro Blažević. Ljudi prilaze, i danas mu traže autograme, žele da se slikaju s trenerom svih trenera, još je u modi. Spremno će pristati na intervju i već nakon prvih izjava shvatio sam da u njegovim rečima još ima baruta. Seća se…

– Taj rezultat od 2-2 iz 1999. danas se ne može ponoviti.

Zašto?

– Kompozicija hrvatske ekipe ima nešto više. Hrvatska reprezentacija je danas kvalitetnija od one koju sam ja vodio protiv Jugoslavije. Pogledajte samo cenu hrvatskih igrača. Modrić u Real Madridu, Mandžukić u Bajernu, Srna je kapetan Šahtjora, Lovren u Lionu.

Ispada da su izgledi Srba mizerni?

– Nikakvi, baš nikakvi!

Šta biste savetovali Štimcu, da ste kojim slučajem njegov mentor?

– Nemoj paliti igrače, napaljeni su do neba. Smiri ih, kako bi mogao uspostaviti tradicionalnu hrvatsku igru. Kombinatoriku, posed lopte.

Ko bi trebao biti ključni čovek?

– Očekujem optimalni učinak svakog, uveren sam da Štimac neće ništa ostaviti slučaju i da će dati i zadnji atom za prvu pobedu nad “starim neprijateljem”.

Kako iskombinovati napad? Mandžukić i još jedan, nevažno koji?

– Ne bih želeo da me Štimac krivo shvati, ali mora igrati s dvojicom napadača. Ima ih. Najbolje se nadopunjavaju Mandžukić i Eduardo. Srećan sam da je Dudu napokon dao gol, da se vratio…

Kako biste koristili Srnu, kao beka ili kao krilnog napadača. Za vašu informaciju, Siniša Mihajlović je bio u Dortmundu i špijunirao Srnu, jer ga smatra najopasnijim hrvatskim igračem?

– Ako tako misli, “popušio” je. Srna je značajan, njegovi proboji i slobodni udarci su važni, ali, imamo mi “jeb..ijih” igrača. Mandžukić je najveća svetska enigma, niko ne može rešiti to kretanje, ni on ne zna “kamo goni”.

Sličan problem, kao Srbi s Mandžukićem, Hrvati će imati kada četiri dana kasnije nalete na Bejla?

– Slažem se, ta hitrina, startna brzina, ta moć, čine ga jednim od petorice najboljih na svetu. No, pustimo Vels , daj da ove sje..mo. Ovo nije normalna utakmica, trener mora biti svestan rizika…

Ko će presuditi?

– Modrić će odigrati najbolju utakmicu. Ako će igrati kao protiv Mančestera, Srbi nam ne mogu ništa. Pet puta će Mandžukića gurnuti u šansu. Sviđa mi se i Perišić, šteta što se ozledio i ne igra.

Ćiro zaključuje:

– Sad ćemo videti koliko je Štimac talentovan! Dobar je, ali još nije Ćiro. A šta bi mu bilo da me nazvao i pitao, šta mislite, šefe? Bila bi to suptilna analiza, jer uoči ove utakmice sve moraš staviti na vagu. Štimac nema prava ništa ostaviti slučaju. Srećom, ima Bokšića, on vidi sve…

Kako biste postupili sa Samirom. Napolje, ili…?

 Da sam ja zbog takvih stvari izbacivao iz reprezentacije, Štimac ne bi odigrao ni jednu utakmicu! Ne treba Samira anatemizirati zbog dve pive. Ja bih se puno bavio Samirom, taj je u stanju razj..ati i Bečku filharmoniju, a kamoli ne Srbiju.

Kad biste vagali talenat Štimca i Mihajlovića, ko ima veću težinu?

– To su dva sveta. Štimac je lukavac, nacrtao je tri varijante ekipe, a istrčat će četvrta! Ne zato što je hteo prevariti, on je tada tako mislio, na dan utakmice će misliti sasvim drugačije. Ne sme se zaneti, kao Jurčić, koji skače i ne vidi belog konja, no, ja Štimcu verujem. Ali, mora dobiti milom ili silom.

Srpska reprezentacija sa Stankovićem?

– Ja bih voleo da ga Mihajlović stavi u ekipu, ali – neće ga staviti! I Siniša veruje u mladost, starost je za k…., starost je dekadencija…

Ćirina prognoza?

– Piši; 4-0 i Rusija čula! Ako su Hrvati bez pušaka zgazili petu vojnu silu, što je Jugoslavija bila, ako su svet osvojili fudbalskim talentom i kockastim dresovima, komforno će pobediti i Srbiju.

 Tuđman: Ćiro, gde si gubitniče, j…m li ti mater bosansku!

– Bio sam duboko uveren da imam jaču ekipu od Srba. U Beogradu smo morali pobediti, sećam se Bobanovog starta na početku utakmice. Taj start mi se urezao u pamćenje, kapetan je pokušao dati ton i preneti svoje duševno stanje na saigrače. Taj start je trebao pokazati da Hrvati nisu impresionirani. Ali, kad sam se vratio iz Beograda s 0-0, pozvao me Franjo Tuđman i kaže: “Gde ste, gubitniče?” Bio je uveren da ćemo ih unakaziti. A ja šutim, ne dišem, jer ne jednom sam doživio njegove izlive besa zbog fudbala.

Kada smo 1993. godine izgubili u Ljubljani od Steaue, nazvao me iz Buenos Ajresa, nije govorio, rigao je vatru. Da mi jebe majku bosansku, da su Bojsi u pravu kad su me pljuvali. Ah, bolje da se ne sećam kako me “marisao”… A u Zagrebu je atmosferu nepotrebno palio jedan spiker, mislim da se danas na televiziji bavi poljoprivredom, palio je raju i mene je to strašno smetalo. Jer je i mene zarazio verom da ćemo im dati tri, četiri komada…

Kraj je bio nešto drugačiji…

– Napravio sam jednu krupnu grešku. Najbolji igrač na terenu Bokšić me triput molio da ga zamenim, da ne može više. I ja pogrešim, vadim Bokšića i uvodim u igru Josipa Šimića i to je bilo fatalno. Sledećih dana, razumljivo, tražili su da odstupim, jer, Hrvatska je već tada imala renome velike reprezentacije, ali, Ladić je primio golove kakve primaš jednom u životu.

Štimac nije igrao, ali sećate se Mihajlovića?

– Mihajlović je na Maksimir došao sa svetskom reputacijom nenadmašivog šutera. Danas takvog nemaju.

 (Jutarnji list – Zagreb)

KOMENTARI



Један коментар

  1. petar says:

    teško 4-0. makedonija je izgubila 1-0 u zg, a makedonija nije bolja od srbije.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u