Црна годишњица

Crna godišnjica

8 jula 2015

CEDOMIR Antic 7876Piše: Čedomir Antić

Pred nama je dvadeseta godišnjica zločina u Srebrenici. Taj teški i jezivi zločin teško opterećuje srpsko društvo i našu istoriju. Tih dana u Srebrenici, gradiću u Podrinju koji je tokom rata ostao u rukama muslimanskih snaga, ubijeno je više hiljada muškaraca – kako vojnika tako i civila. Može se reći da su zarobljenici tada listom ubijeni. U teškom i krvavom građanskom ratu to je postao najveći zločin, simbol svih drugih. Naša država – Republika Srpska – dugo nije priznavala ovaj teški zločin, a njene vlade su tokom nekoliko godina pokušavale da sistematski prikriju njegove tragove.

Dužnost je političkih predstavnika srpskog naroda i srpskih država -Srbije i Srpske – da nikada ne zaborave na Srebrenicu i prihvate sve njene moralne i pravne posledice.

Od strašnog zločina kada je ubijeno nekoliko hiljada ljudi, od kojih su neki stradali u borbama a drugi su brutalno streljani, prošle su dve decenije. Od tada su i Srpska i Srbija prihvatile ove zločine. Zvanična Banjaluka izdala je izveštaj o zločinu – iako pisan pod političkim pritiscima SAD i EU sa verovatno uveličanim brojem žrtava – ovaj izveštaj predstavlja otklon od ranije politike. Srbija je usvojila Rezoluciju o zločinu, predsednici Srbije i Srpske su se više puta poklonili senima žrtava u Srebrenici. Pritom su iz Srbije i Srpske desetine optuženih za učešće u ovom zlodelu predati Haškom tribunalu gde su osuđeni na najviše kazne. U Srbiji i BiH traju suđenja velikom broju saučesnika u ovom zločinu. Konačno, politički vrh Srbije i Srpske iz vremena zločina smenjen je, uhapšen i isporučen Haškom sudu koji nažalost svoj zadatak nije obaavio ni pravedno, ni pošteno, ni dobro.

Kada su 1990. jugoslovenske republike konačno pošle putem makar formalne demokratije, otvoreno je i pitanje velikih i teških zločina koji su nad srpskim narodom izvršeni u današnjoj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Nažalost tada nikoga nije bilo briga za srpske žrtve. Posebno muslimansko-bošnjačko vođstvo i njegovi saveznici u Evropi, ne samo da nisu bili spremni da se suoče sa učešćem muslimana u endehazijskoj i nacističkoj vlasti, već sistematski potiskuju tu činjenicu i predstavljaju se kao najveće žrtve Drugog svetskog rata među jugoslovenskim narodima. Deo odgovornosti za Srebrenicu leži i u tom stavu da zločini koje pretrpi srpski narod ne znače ništa i u najboljem slučaju predstavljaju samo istorijsku činjenicu koja u ima akademski, ali ne i politički značaj. Zato su Hrvatska i Bosna i Hercegovina 1992. priznate bezuslovno, zato je Jasenovac jedini logor u Evropi oko koga je najvažnije dokazati da je u njemu stradalo što manje zatočenika (da su stradali samo Srbi verovatno bi bio potpuno srušen i sravnjen), zato su sva ona prava za koja su se legitimno borili drugi narodi – što je Jugoslaviju i dovelo do postepenog nestanka – sistematski osporena Srbima. Sama Srebrenica (srez) imala je 1931. srpsku većinu, Srbi su u Drugom ratu u tom kraju tri puta više stradali od muslimana. U Prvom svetskom ratu srpsko stanovništvo su progonile hrvatsko-muslimaske paravojske, zarobljeni srpski oficir je 1914., iako ranjen, javno bio spaljen u varoši…

Konačno, oni koji bi želeli da uz pomoć rezolucije britanskih mrzitelja kazne svakog onog ko izjavi da u Srebrenici 1995. nije počinjen i genocid, koji bi želeli da međunarodnim presudama ugase srpske države, visokim odštetama ih dovedu do bankrota i ostvare nacionalne i državne ciljeve uz pomoć SAD, Britanije i Nemačke… Treba da znaju da danas, posle svih suočavanja i poniženja, pravdu zaslužuju sve žrtve. Srbi su u Srebrenici u ovom ratu mnogo manje stradali od Bošnjaka, ali su i oni ginuli i bili brutalno ubijani. Njihova patnja nije primećena, njihove žrtve su potcenjene… Na nivou Bosne i Hercegovine Srbi su stradali srazmerno svom udelu u stanovništvu, pa ipak u Hagu nije osuđen niti jedan Bošnjak za zločine nad Srbima. U srebreničkom kraju više od hiljadu, neki kažu čak dve hiljade, Srba poginulo je ili ubijeno za vreme rata. Veliki broj njih su bili civili. Ubice im se znaju. Dok se srpskim predsednicima, generalima, vojnicima i dželatima sudi u Hagu, Sarajevu, Beogradu…  komandant Srebreničkih muslimana, koji se dovodi u vezu sa stotinama ubistava, oslobođen je u Hagu i godinama mu ne sude iako svedoci govore o ubistvima Srba i Bošnjaka, o pogubljenjima, klanju, vađenju očiju… Bošnjački svedoci govore i o želji tadašnjeg vođstva iz Sarajeva da od Srebrenice napravi žrtvu. O potrebi da „budu poklane hiljade“ da  bi žrtva opravdala agresiju NATO na Republiku Srpsku, o zamisli da Srebrenica bude zamenjena za Vogošću (što se u praksi možda i bez namere dogodilo)… A šta je sa strancima? Sa Sjedinjenim Državama koje su sprečile sprovođenje po Bošnjake povoljnijeg Kutiljerovog plana? Sa „zaštićenom zonom“ iz koje su hiljade bošnjačkih ratnika napadale srpska sela i masakrirale civile?

Dosta je sa političkom zloupotrebom. Zločince treba kazniti, sve. Ne postoje genocidni narodi – ako to  već nisu Englezi, ne može biti niko. Konačno, posle predana Kosova, svako ko može demokratski svoju želju da dokaže ima pravo i na nezavisnost.   

(Dan, Napredni klub)

KOMENTARI



3 komentara

  1. Vuk Samotnjak says:

    Mozes zajedno sa picoustim otici u srebrenucu i poljubiti u supak nasera orica i tonija blera i zavuci se u guzicu angeli merkel, jer si i sam samo nebrisana guzica. Obrisi je prsom pa prst o sve sto pises, puzigaco! Trag po tragu da vam se iskopa. I tebi i vucicu i svakom ko je ikada izdao Srbiju i srpske interese i onome ko ih ikada izda, sada i vo vjeki vjekova. Amin

  2. Jovan says:

    Zašto Intermagazin objavljuje ovakve vulgarne komentare na sasvim korektan članak. Ovim urušavate svoj rejting. U buduće autori treba da razmisle dali da daju vama svoje članke bez ozira na visinu honorara a i bićete manje posjećeni posle ovoga. Potrebno je da odmah obrišete komentar Vuka Samotnjaka radi vašeg ugleda.

  3. mila says:

    Antiću-ne mogu da vjerujem da ste ovo napisali-mora da ste bili pod uticajem psihoaktivnih supstanci ili pod uticajem kakve novčane naknade.Nema drugog objašnjenja za vašu tvrdnju da su bpšnjaci više stradali od Srba.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *