Crtica o identitetu

Crtica o identitetu

10 jula 2013

zeljko-cvijanovic-vPiše: Željko Cvijanović

Jutro posle pada komunizma u Rusiji 1991. godine, Crveni trg su, odnekud, za samo nekoliko minuta preplavili mladići u snežnobelim bluzama kadeta carske vojske, kao u Sibirskom berberinu. Niko od sveta koji je na Trgu gledao taj nadrealni prizor nije znao otkud oni, da li su preko noći sašivene stotine uniformi, jesu li se dečaci poslužili nekim ogromnim pozorišnim fundusom… ili su Trg pohodili duhovi carskih kadeta, prvi put posle 74 godine.

Da je Vladimir Iljič verovao u Nebo, i da je otud nekim čudom mogao da vidi tu sliku, verovatno bi, razočaran, pomislio da je sve bilo džaba. Da je sve bilo uzalud, pomislio bi i Josip Broz da je u proleće 1992, jednako s neba, gledao Srbe iz Bosne, možda najortodoksnije vernike titoizma u exYU, kako svom snagom brane svoja sela, a samo neki mesec pre na Kozari su klicali mrtvom vođi i njegovom bratstvu i jedinstvu.

Jednako dublu svojih duhovnih otaca, i Ivica Dačić imaće priliku – nadam se sa ovog sveta – da vidi stvarnu Srbiju, kojoj je na Vidovdan 2013. poručio da je raskrstila sa svojom starom istorijom, i da za nju počinje nova. „Danas je naša zemlja promenila i svoje vekovno verovanje, način ponašanja, krajnji cilj, mit koji nas je toliko dugo terao da gledamo unazad i da ne idemo napred”, rekao je Dačić: „Porazi koje slavimo, žrtvovanje naroda za bitke koje ne možemo da dobijemo više nisu naša opcija“.

Tako stoje stvari sa narodnim identitetima: taman ti se učini da možeš da ih oblikuješ kako hoćeš, a onda, kad ti to najmanje treba, vidiš da nisi dobio ono što si želeo. Dačić nije budala, njemu samom ne bi nikad palo na pamet da ceo milenijum istorije opiše kao promašen i proglasi prvi dan budućnosti. U koji Srbija ide s njim kao sa Ivicom Prvim, brzim Mrkonjićevim autoputevima, obdarena Obradovićevim znanjem i zdravljem Đukić-Dejanovićke. Naravno, on je izgovorio sve ono što su najviše voleli da čuju oni od kojih, kako veruje, najviše zavisi njegova vlada. A sad što je uvredio narod, narod će razumeti. Ili mu bar neće uzvratiti ćuškom, jer narod se mesi pod njegovim prstima, ćutke, pomalo čak i uživajući.

Ideja o prečicama za promenu srpskog identiteta je, svakako, mnogo glupa, iako nije bezazlena. Jer, dok se Dačić uveri da to neće ići, može da proizvede razna zla. Isto kao što su ih uostalom proizveli i drugovi Lenjin i Broz, vođeni idejom da ih od arkadije deli samo još da promene narodnu pamet. Nisu, međutim, mnogo pametniji od Dačića ni oni koji ga zbog te rečenice optužuju za neviđenu drskost. Posebno to nisu dok optužuju narod što Dačića uopšte trpi, prezirući ga što tako malo liči na pradedove iz 1912, koji bi se sigurno digli na ovo s Kosovom.

Identitet je, međutim, stvar koja se menja. Na promenu može da utiče mnogo toga, pored ostalih i elite, onoliko više koliko imaju jače veze i više empatije sa masama. Srpske ološ-elite danas, dok započinju novu istoriju, osim svog prezira, sa masama nemaju nikakav dodir, pa tim ni moć da im menjaju identet. Te elite danas su kao tv-dnevnik iz Brozovog doba: svi su ga gledali i niko mu nije verovao ni reč.

Ne samo da nemaju mogućnost da taj identitet menjaju već srpske ološ-elite nemaju ni moć da ga razumeju. Istina, to ne može ni najveći deo nacionalne elite, uverene da je narod bezvredan jer ne prepoznaje genij njenih političkih ideja, dok državu daje za „jarca pečenog“.

I stranci, i ološ-elite, i politička klasa dobiće priliku da se suoče sa identitetom naroda kome nisu ostavili čak ni jednu jedinu rupicu kroz koju bi iscureo na putu svog kosmičkog nestanka. Kako će to izgledati, nemam pojma. Samo mi nešto govori da će jedna od crta tog novog identiteta biti bes, i da će taj bes Ivici Prvom zaboraviti mnogo toga, ali ovu rečenicu o hiljadu godina gledanja unazad – neće.

(Novine novosadske)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *