Д. МАТИЋ – ЧЛАН БОРБЕНЕ ПОСАДЕ КОЈА ЈЕ ОБОРИЛА Ф-117А: „Пад ноћног сокола” је фалсификат

D. MATIĆ – ČLAN BORBENE POSADE KOJA JE OBORILA F-117A: „Pad noćnog sokola” je falsifikat

6 januara 2017

f117nn76va

Podvig naše vojske obaranje „nevidljivog“ 27.marta 1999.godine sve više poprima istorijske razmere i svrstava našu protivvazdušnu odbranu u sam vrh svetske elite, a 3.raketni divizion čini najslavnijom jedinicom,ponovo je u žiži javnosti.

Ovaj put kroz upravo promovisanu knjigu „Pad noćnog sokola“ autora pukovnika Slaviše Golubovića,u domu vojske Srbije 14.decembra ove godine. Knjigu je izdao medija centar „Odbrana“, prvi recenzent je Bojan Dimitrijević, naučni savetnik u Institutu za savremenu istoriju, stručni recenzent knjige je Jovica Draganić, general potpukovnik-zamenik načelnika Generalštaba Vojske Srbije i Ljubodrag Stojadinović.

Mene, Dragana Matića, kao člana borbene posluge koja je oborila F-117A i čoveka koji je tu noć bio u stanici za vođenje raketa (kabina UNK) ova knjiga je potpuno razočarala. Svi mi nadali smo se da će konačno istina o obaranju Stelta ugledati svetlost dana i zbog toga smo pristali da svi od reda damo izjave. Nisam očekivao da moja izjava niti bilo čija druga mogu biti zlouptrebljene,a jesu.

Izjave koje će biti korišćene kao material za knjigu  Slaviše Golubovića sam usmeno davao više puta autoru jer sam bio operator praćenja za vreme 4 bojeva gađanja 3.raketnog diviziona 1999.god. Sastali smo se par puta u kafiću u “TC Merkator”, a gde su jednom bili prisutni  Đorđe Maletić i Stevan Segedi.

Na osnovu tih razgovora Slaviša Golubović je napisao izjave i doneo mi ih na autorizaciju. Prilikom potpisivanja izjava za autorizaciju, tekst sam delimično pregledao ne upuštajući se do detalja u njihov sadržaj. Verovao sam Goluboviću i u njegove dobre namere. Verovao sam da je sve napisao kako sam mu pričao. Na kraju krajeva bio mi je komandir u BVR-u.

Izjave sam potpisao u “TC Merkator” i jednom u kolima Slaviše Golubovića. Tada nisam mogao na bilo koji način da proverim autentičnost usaglašenog teksta recimo na laptopu ili nekom drugom mediju.

Od  tri date izjave ja ne posedujem  ni jedan primerak autorizovanog teksta .Svoje primerke autorizovanih tekstova nemaju po mojim saznanjima još neki članovi borbene posluge.

Moja izjava koja je navedena u knjizi “Pad noćnog sokola” autora pukovnika Slaviše Golubovića u izdanju   Medija centra  “Odbrana” na stranicama 93-96 ne predstavlja moju autentičnu izjavu, niti sadržaj odgovara stvarnom stanju  u noći 27.03.1999.god. kada je oboren  F-117A.

Stvarno stanje tog 27.03.1999.god. je sledeće:

„Nisam bio na dežurstvu još od 12č. i nisam produžio drugu smenu posle 18č., kao što piše u knjizi. Na dežurstvu tog dana sam bio od 06.00-12.00 i od 18.00-24.00 tj.do momenta dok nismo dobili naređenje  za napuštanje VP Šimanovci oko 21.15.Dakle nisam bio od 12.00-18.00 čas.

Oko 20.30 u kabinu ulazi p.puk Aničić Đorđe, a major Boris Stoimenov ustaje sa stolice radnog mesta pomoćnika rukovaoca gađanja i staje iza oficira za vođenje  Muminović Senada. Na njegovo mesto  seda ppuk Aničić Đ. On je bio u mojoj smeni  rukovalac gađanja i vratio se sa zadatka. Zoltan Dani i Aničić Đorđe razgovaraju o tome šta ima novo u jedinici i šta je to popodne sa imitatorom zračenja radio ppuk.Aničić. Jasno sve čujem jer sedim na 50-tak santimetara od obojice.

Borbeni rad nije u toku iako smo u “Pripravnosti br. 1”. Ppuk. Dani je duboko zavaljen u stolici rukovaoca gađanja, skoro me kolenima dodiruje i oslonjen leđima na blokove za upravljanje lansirnim rampama  drema dok priča sa Aničićem. Pokazivač osmatračkog radara P-18  je desno bočno od njega i on ga ne gleda. Aničić ga u jednom momentu upozorava da imamo cilj.

Avion F-117A smo oborili iz trećeg pokušaja. Ppuk. Dani je u prvom pokušaju komandovao traženje cilja,a pošto je traženje trajalo duže od 10 sekundi ppuk Aničić je komandovao “Ekvivalent” a ppor.Darko Nikolić u tom momentu ne izvršava komandu zbog čega Aninčić vrlo glasno komanduje “Skidaj visoki”-skoro vičući na Nikolića.

Borbena posluga je izvršavala komande i jednog i drugog rukovaoca gađanja.

U drugom pokušaju  koji je takođe bio neuspešan, oba rukovaoca gađanja su komandovala, ppuk.Dani  traženje cilja a ppuk.Aničić  prekid.

U trećem pokušaju koji je uspešan, ppuk. Aničić nije imao razloga da bilo šta komanduje niti je rekao i jednu reč. Nikada u svojoj izjavi  nisam rekao da je Aničić gledao na sat, ni da je vikao “isključi, isključi”  tražeći da isključimo zračenje stanicom.

U svojoj izjavi  o obaranju  F-117A na stranici 96 nisam imao razloga da pričam o događaju koji se desio 11.05.1999.god. kada je protivradarska raketa “Harm” pala na 50-tak metara od kabine UNK-a. Prosto zato što sam o ovom događaju dao posebnu izjavu.

Iz svega gore navedenog tvrdim  pod punom odgovornošću  da je moja izjava falsifikovana jer sam S. Goluboviću sve ovo ispričao usmeno, a zašto je napisao drugačije nije mi poznato.

Na slici dole preuzete iz knjige „Smena“,a objavljene i u ovoj knjizi na 213 strani svakom ko nije raketaš,a želi da istražuje i analizira izjave članova borbene posluge mogu da kažem da sam ja u sredini. Dejan Tiosavljević kao član borbene posluge „kaže“ da Aničić stoji iza mene i sa strane da gleda pokazivač.To je nemoguće. Pravo sedi rukovaoc gađanja,iza njega su blokovi upravljanja lansirnim rampama,a ekran radara mu je sa njegove desne strane u visini stomaka. Dani kaže da Aničić stoji njemu iza leđa,a dalje u svom tekstu da stoji sa strane na platformi. Istog čoveka stavlja na dva različita mesta.Stoimenov  u „svojoj“ izjavi kaže da sedi na mestu pomoćnika rukovaoca gađanja (PRG) i da gleda preko ramena Danija i Aničića u pokazivač. To je nemoguće.Mesto prg se nalazi levo od rukovaoca gađanja na slici,iza njegovih leđa, na prostoru veličine 50-60cm puta isto toliko. Kako neko ko sedi na tom mestu  može da vidi preko ramena dvojice ljudi pokazivač koji je u visini stomaka ispred rukovaoca gađanja. Muminović i Nikolić kažu da Aničić stoji na platformi što je takođe nemoguće jer bi smetao meni u borbenom radu. Dakle potpuno ludilo sa istim ciljem. Mislim da nije u pitanju zaborav nego namera autora.

borbena-posluga-raketasi-f-117

O potpukovniku Aničiću mogu samo da kažem da je doživeo veliku nepravdu, da je svo vreme rata bio privržen jedinici i borbenom radu,da nikad nije ni jednog momenta pokazao strah . Da se on,a ne Dani Zoltan  izborio da kompletna borbena posluga bude unapređena u viši čin. Da je častan oficir i da je uživao veliko poverenje jedinice i borbene posluge.

S druge strane autor knjige pukovnik Golubović u svojoj biografiji ističe da je prisutan u svim ključnim događajima u 3.rd PVO što nije tačno. Više od pola rata nije bio u jedinici, nije bio ni na jednom bojevom gađanju u stanici za vođenje raketa za vreme rata ,a po povratku iz Rusije, zajedno sa Nikolić Darkom, u jedinicu se javio 7 dana kasnije. Očito su bili umorni od puta i „žurili“ su da odmene ratne drugove u ratu. Na osnovu više lažnih izjava članova borbene posluge (među njima i mojom)  on je svojim zaključcima prekrojio istoriju, sastav borbene posluge i način borbenog rada. Nikada u svom radnom veku raketaša nisam čuo da je neko u mom divizionu niti bilo gde koristio termin: „Gasi,Gasi…”; i slično. Potpuno je nejasno šta to treba ugasiti i ko to radi?

Zato tvrdim da je knjiga „Pad noćnog sokola“ po pitanju obaranja F-117A i sastava borbene posluge FALSIFIKAT. Takođe tvrdim da je autor znao za zvanična vojna dokumenta i da ih svojim pisanjem demantuje. Od nas je napravio  saučesnike i lažove, a od potpukovnika Aničića kukavicu. Ja u tome ne želim i neću da učestvujem. Sve izjave učesnika u knjizi su lažne sem Aničićeve koja je verno oslikala kompletno stanje u kabini. Svi zvanični izveštaji na radnom  mestu pomoćnika rukovaoca gađanja pominju samo potpukovnika Đorđa Aničića,a nama je podmetnuto da on stoji na raznim mestima u kabini.  Ako je stajao i još paničio i histreisao zašto je komandant Dani Zoltan izvestio brigadu da je Aničić član borbene posluge,a ne Boris Stoimenov koji se sada prvi put pominje na tom radnom mestu. Članovi borbene posluge koji i dalje budu tvrdili ili tvrde da Aničić stoji,a ne sedi na radnom mestu demantuju i svog komandanta  koji je izvestio predpostavljenu komandu za koga su sada zdušni zaboravljajući njegovo ponašanje za vreme rata koje su tada i te kako osuđivali.

To govori o nama samima. Vojnoj organizaciji godinama nije smetala „MODIFIKACIJA“ Dani Zoltana ,razni dokumentarni filmovi o njemu, pisani i tv mediji, mikrotalasne pećnice i ostale gluposti,pilot koga smo oborili,a Dani naziva bratom, šetao je i bio dočekan ovacijama u Domu omladine u Beogradu. Razne prevare na domaćem i međunarodnom planu. A onda im je zasmetao Đorđe Aničić kad je progovorio o ratnim profiterima , o stanju u našoj vojsci i o nepoštovanju zakona. Neko je očito imao razlog i motiv da se na ovaj način obračuna sa potpukovnikom Aničićem.

Dragan Matić,
zastavnik prve klase,
član  borbene posluge,
operator ručnog praćenja po F2

(Srbin info)

KOMENTARI



12 komentara

  1. Lajla says:

    "URBI ET ORBI",razglasi to po svuda.

  2. Beli Medo says:

    Steta je sto je iko ista pricao o tome. Jedan divan uspeh postade razmirica "barona" kojih je inace svaka vojska prepuna. Sada jos samo da kazete kako ste jednom dosli dvaput, reku presli uzduz, uradili sve sklekove a sa F-117 je upravljao Cak Noris licno.

  3. Franjo Mrkonjic says:

    Raketasi, raketasi, ne prljajte i ne umanjujte značaj i veličinu uspeha, koji nije samo vas u kabini koji ste bili u tom trenutku,već svakog pripadnika u divizionu, koji je bio i dao svoj doprinos. Postojimo i mi drugi koji znamo šta i koliko je potrebno uraditi da bi neko pritisnuo dugme i ispalio raketu. Odnose izmedju vas rešite onako kako su to uvek raketasi radili, oči u oči,a ostalom narodu ostavite da slave ono što ste uradili, a to je nešto veliko i značajno... MF

  4. Za Srbiju says:

    Dobro da nije potpisao svoju smrtnu kaznu. Ko još potpisuje, a da nije pročitao šta potpisuje. Površnost i neodgovornost su naše poznate osobine. A posle je kuku lele.

  5. Milomir says:

    CIJA i poltroni iz Vojske Srbije koja želi u NATO i dalje falcifikuju istinu a istina smeta okupatoru, poltroni primaju dve plate od okupatora i id građana Srbije.... Istina nije ni jedno ni drugo ni teće, istina je;ono što nervira amere "nevidljivi" je oborien pomoću Kineskog radara,zato je bombardovana Kineska ambasda), i Nato svim ofivcirima sugeriše; "modifikaciju" Ruskog radara... niko od posda raketaša, više na sme da priča istinu...

  6. Ljuba says:

    Citat: "Na osnovu više lažnih izjava članova borbene posluge (među njima i mojom)... " - lepo je saznanje da daješ lažne izjave. Mada se ovde ne vidi tvoj potpis, ali javi kad je budeš demantovao

  7. Slaviša Golubović says:

    Kao autor knjige dao bi nekoliko komentara i postavio nekoliko pitanja. Izradi knjige sam pristupio krajnje ozbiljno i profesionalno. U postupku prikupljanja informacija dobio sam odobrenje svih nadležnih nivoa odlučivanja MO i VS. Primenio sam metodologiju koja isključuje subjektivnost autora. Izdavač knjige je Ministarstvo odbrane, a recenziju su izvršili ljudi koji imaju znanje, ugled i autoritet kod onih, koji u ovoj zemlji nešto znače. Svečana promocija je obavljena u Domu Vojske Srbije u prisustvu predstavnika Komande RV i PVO, kao i predstavnika 250. rbr PVO na čelu sa najodgovornijim starešinama ratne i sadašnje brigade. Ističem i velikim broj ostalih starešina i gostiju među kojima i ratni Načelnik generalštaba general armije Dragoljub Ojdanić. Svi oficiri borbene posluge koja je oborila F-117 su bili prisutni (Zoltan, Stojmenov,Muminović, Nikolić) osim jednog. Posebno ću izdvijiti ratnog komandanta 250. rbr PVO generala Lazovića i njegovog načelnika štaba, pukovnika Stankovića. Takođe, tu su prisutni predstvnici vojnih izaslanstava Rusije i Kine u Beogradu. Penzionisan zastavnik Dragan Matić bio je na sajamskom predstavljanju knjige, sedeo u prvom redu i bio veoma zadovoljan knjigom. - Ja uvek govorim u SVOJE ime, jer umem da govorim i pišem. - Neki to ne umeju pa im drugi pišu tekstve kao i ovaj sramni tekst što je ovde predstavljen. - Pošto moj ratni, a bivši drug Matić nije pisao tekst za knjigu, on je govorio, a ja sam zapisivao. Nakon toga ga je pažljivo pročitao i potpisao. - U knjizi nema lažnih izjava, ali očigledno ima onih koji se kaju zbog iskrenosti. - Ako nije hteo da se složi sa sobom, trebalo je to da učini pre izdavanja knjige. Za to je imao pola godine. - SVI koji su govorili su pažljivo čitali i potpisali svoje izjave i ništa im nije „potureno“. Naknadnih dodavanja nije bilo. - Da sam pravio falcifikat, ne bih tražio po DVA primerka (a od nekog i tri) potpisna plavom hemijskom olovkom od svakog. Ako bude potrebno biće jasno i zašto. Forenzikom se može utvrditi i sve drugo što je neophodno? - Ni jedan od službenih dokumenata koji se u tekstu spominje, NIJE U SUPROTNOSTI sa bilo kojim tekstom u knjizi. - Sve fotografije u mojoj knjizi imaju autorizaciju, ime autora je na njima, a kod mene je plavom hemisjkom olovkom potpisani papir sa odštampanom fotografijom i saglasnošću za objavljivanje. - Fotografija u ovom postavljenom sramnom tekstu je moja autorska i nisam dao saglasnost za njeno objavljivanje na sajtu Srbin Info. - Naše zajedničke istine su u mojoj knjizi i podstknute su rodoljubljem, patriotizmom i vojničkom (OFICIRSKOM) čašću (pročitajete knjigu), a nesitine su u tabloidnim tekstovima podstaknute ličnim interesima . - Sramno je upropastiti veliki istorijski događaj, samo zato što neko nije nagrađen,unapređen ili odlikovan. Zapravo to unapređenje i jeste glavni problem, ostali su marginalni. - Biti Srbin i voleti svoj narod i zemlju u mom slučaju ne znači mrzeti Mađare,Makedonce,Muslimane.... ... . DOĐI MATKE DA SE U OČI POGLEDAMO i kaži: - Da li je, dok si na stočiću potpisivao jednu od izjava, na istom stočiću stajao tvoj kućni ljubimac čijih 30-ak slika čuvam i danas? - Da li sam te prisilio da bilo šta govoriš ili potpišeš? - Da li sam na istom tom stočiću prelistavao tvoje albume sa fotografijama tražeći nekoliko lepih da te prikažem u najlepšem svetlu i vizuelno. - Da li sam, zato što nemaš portretnu sliku u uniformi doneo uniformu mog kolege sa posla, obukao te i slikao iz oba poluprofila, kako bi zajedno odabrali najlepšu (pa smo i odabrali)? - Da li sam skenirao pa odštamapao tvoje privatne fotografije koje smo palnirali zajedno da stavimo u knjigu? Da li si na poleđini tog papira dao saglasnost, da kao autor dozvoljavaš da budu objavljene? Da li sam te slike stavio u knjigu i da li na njima piše ime autora? - Da li u knjizi čitko i jasno piše da si u sastavu borbene posluge bio od 18:00-24:00? Nigde ne piše ono što u jednom pasusu ovog sramnog teksta navodiš, pa u istoj rečenici tog pasusa sebe demantuješ. - Da li si, kad si pročitao knjigu rekao da je knjiga odlična, ali da ti je jedan naš bivši kolega otvorio oči i ti si PROGLEDAO? Da li je za dodatno zaključivanje potrebno pojašnjenje nečega što ne razumeš? - Da li sam te u knjizi bilo kojom rečju omalovažio? - Da li misliš da ćeš „pokajanjem za iskrenost“ demantovati reči još 4 oficira i jednog podoficira, koji govore isto što i ti samo malo opširnije, a bili su u isto vreme u kabini? - Šta je to značajno u tvom kazivanju da te je neko naterao da se pokaješ za iskrenost? Kad ljudi pročitaju svi će znati zbog koga! Odlomke tvojih izlaganja priakzaću javno, pa nek čitaoci zaključuju sa kojim emocijama i iskronošću govorio dok sam pisao - Otkud u tvom posedu bilo koji vojni dokumet koji ima stepen tajnosti? Da li znaš da slična pitanja mogu postaviti za svakog našeg kolegu u knjizi i do najsitnijih detalja. Mnogo sam posvećen i sve radim jako temeljno. Svaki minutsusreta mogu da ti opišem i fotografijom dokumentujem. Uvek smo se slikali pri susretima. Knjiga je uspela, prihvaćena je i našla je svoje čitoce. U narednom izdanju ću ukloniti iz knjige tvoju izjavu, a objaviti ovaj sramni tekst i NIŠTA SE NEĆE PROMENITI. Samo ćeš oslikati sebe! Ključni ljudi u posluzi su izgovorili iste činjenice i to se neće promeniti. Ostaje mi da krenem po Srbiji, bivšim republikama SFRJ i 8 evropskih država i da ih zamolim da pocepaju stranicu sa tvojom izjavom u svih 920 prodatih primeraka knjige do sada. Neću uspeti da prekinem započeto štampanje na ruskom i francuskom jeziku, ali mislim da ću i kod njih uspeti u drugom izdanju.

    • Slaviša Golubović says:

      SRAMNI SU BILI ZAHTEVI UPUĆENI MINISTRU ODBRANE, KOMANDANTU 250. RBR ZA PVD, DIREKTORU VOJNOOBAVEŠTAJNE AGENCIJE I DIREKTORU MEDIJA CENTRA ODBRANA DA KAZNE SRPSKOG OFICIRA KOJI U UNIFIRMI PUKOVIKA PROMOVIŠE VELIČANSTVEN RATNI USPEH VOJSKE I SRBIJE PROTIV NATO AGRESORA.VOJSCI I SRBIHU KOJIMA JE POSVETIO CELU RADNU KARIJERU - JOŠ MALO PA 40 GODINA. Postao sam pukovnik svojim radom i uspesima i pri tom nikad nisam pisao molbu za čin i odlikovanje. JAKO SAM PONOSAN OFICIR VOJSKE SRBIJE. VOLIM SVOJU UNIFORMU I VOLIM SRBIJU. NOSIĆU JE SVE DOKU BUDEM IMAO PRAVO NA TO, A ZA NEKE JE ŽALOSNO ŠTO SU JE IKAD U ŽIVOTU OBUKLI I TAKO POKAZALI NEDOSTOJNIM NJE!!!

  8. S 125 M says:

    Jadan je onaj ko je pisao ovaj tekst a još je jadniji onaj u čije ime je pisano zar vas obojice nije sramota ratnih drugova, jedinice i uspeha koji je ostvaren.Meni kao čitaocu nije jasno iz ovog šta bi "gospodin" zastavnik Matić hteo da kaže.

  9. Slaviša Golubović says:

    KAO ŠTO SAM I OBEĆAO DAJEM VAM ARGUMENTE DA SAMI ZAKLJUČITE, ali pre toga još i ovo: Knjiga koju sam napisao govori o veličanstvenom uspehu 3. rd PVO, uspehu 250. raketne brigade PVO, tadašnje Vojske Jugoslavije i zemlje Srbije. U knjizi niko nije omalovažen niti dignut na pijedestal. Niko nije optužen niti provučen kroz blato. Prikazani smo onakvim kakvi smo, bez idealizacije. U njoj su svi ljudi heroji, od komandanta do poslednjeg vojnika. TREBA JE SAMO PROČITATI. Namera joj je bila da prikaže ratne uspehe na način na koji su se oni dogodili, a ne bilo čije neuspehe, jer neuspeha nije ni bilo. Sebe u knjizi ne spominjem, osim na mestima gde drugi govore o meni svojim potpisom. U MOJOJ KNJIZI LJUDI NISU OBOJENI NACIONALNOŠĆU NEGO LJUDSKOŠĆU I PROFESIONALNOŠĆU. Uopšte tema nije bilo kakav nesporazum među akterima, TREBA JE PROČITATI I UVERITI SE U TO. Čak to ignorišem kao beznačajno, jer raketni sistem nije ničiji privatni traktor ili kombajn pa da zbog lične koristi merimo uzorane njive ili prinose žita. Narod nam je to kupio i dao u ruke da koristimo u njegovo ime i za to nam svakog meseca plaća. PREMA TOME NEMA NIČIJEG PRIVATNOG USPEHA ZBOG ČEGA MORA BITI POSEBNO STIMULISAN. Dakle uspeh nije moj ili mog kolege, nego naš. Nisam išao u rat po čin ili odlikovanje već zato što mi je kao oficiru to profesionalna i patriotska obaveza. Uostalom, ovo što pišem i nije namenjeno dobronamernim ljudima, jer oni ovo znaju. Potpuno nevoljno (jer ovo nije suština knjige), ali podstaknut postupkom mog bivšeg prijatelja i ratnog druga zastavnika u penziji Dragana Matića, kojim se u sramnom i neistinitom tekstu on „post festum ne slaže sa samim sobom“, poslužiću se analizom sa jednog foruma koju je napravio čovek koji na ovu temu ima šta da kaže, jer je knjigu PROČITAO. Evo šta su O ISTOJ STVARI rekli svi članovi borbene posluge delu koji se odnosi na otkrivanje aviona F-117A. Prikazani su odlomci iz kazivanja svih članova borbene psoluge: ZOLTAN DANI Đorđe u tom trenutku, stojeći pored mene na stepeniku između VIKO i operatora po F2,viče: „Gasi, gasi, pogibosmo, to je treći put, treće traženje nema, gasi, gasi.” Kažem mu: „Ti da ćutiš, ja komandujem” i ponavljam glasno: „Traži”. Nakon toga, Darko izvršava moju komandu, Senad takođe, Darko uključuje antenu. Senad ga i treći put otkriva, sada na azimutu 240° i daljini 13 km i uz delimično preticanje predaje operatorima na praćenje. Nakon toga, Darko izvršava moju komandu, Senad takođe, Darko uključuje antenu. Senad ga i treći put otkriva, sada na azimutu 240° i daljini 13 km i uz delimično preticanje predaje operatorima na praćenje. BORIS STOIMENOV Dani treći put daje azimut cilja i komanduje: „Traži”. Samo traženje traje nešto duže nego što je uobičajeno, zbog čega u tom trenutku Đorđe traži da više ne zračimo, da isključimo antenu, odnosno da više ne tražimo taj cilj. Traženje se ipak nastavlja. Senad ga otkriva i predaje operatorima na praćenje. Matić uspeva da ga vidi na pokazivaču i glasno govori: „Daj ga, daj ga, ... imam ga.” Od tada kreće stabilno praćenje. Senad izveštava da pratimo cilj. Dani tada komanduje: „Lansiraj”, bez bilo kakvih drugih objašnjenja o načinu vođenja ili svim drugim komandama koje predviđa pravilo gađanja. SENAD MUMINOVIĆ Dani treći put komanduje azimut i daljinu naglašavajući da uzmemo preticanje jer cilj ide udesno. Đorđe, po mom mišljenju, u tom momentu paniči. Stojeći iza Danija glasno viče: „Gasi, gasi, skini, skini, više od 10 sekundi zračite”, histerično tražeći da isključimo antenu, jer je to treći put da tražimo. Ne mogu doslovno da kažem šta mu je Dani na to rekao, ali otprilike: „Ja komandujem, ne mešaj se sad.” ..... Vreme dejstva po cilju, od momenta prvog traženja do uništenja bilo je veoma kratko i ispunjeno dinamikom. Slušao sam isključivo Danijevo komandovanje, Nidžino navođenje na zadati azimut, Deksovo i Matketovo izveštavanje. Svestan sam da neke izveštaje koje propisuje pravilo gađanja nisam izgovorio. Nisam za to imao vremena. Koncentrisao sam se najpre da ga nađem, da uspešno predam na praćenje, da ga pratimo i uništimo. Sve vreme rada borbena posluga je postupala po komandama rukovaoca gađanja i zato je odlično odradila posao. DARKO NIKOLIĆ Prošlo je novih 5–6 sekundi Dani ponovo komanduje: „Azimut 235° daljina 13 traži”, uz sugestiju da cilj ide ka 240° i da pokušamo sa blagim preticanjem. U tom trenutku potpukovnik Aničić govori: „Gasi, gasi...” ili „Isključi, isključi...” i još nešto, ali nisam siguran šta, jer sam bio potpuno koncentrisan da nađemo cilj koji je bio udaljen skoro 12 km od nas. Postupajući po Danijevoj komandi ponovo uključujem visoki i antenu i držeći prst na pokazivaču UK-31 navodim Senada praktično interpolirajući putanju cilja koji se jasno kreće ka povećanju azimuta i u relativno velikom parametru. DEJAN TIOSAVLJEVIĆ Dani treći put komandovao: „Traži”, Aničić se tome usprotivio, tražeći da ne pokušavamo i treći put jer je smatrao da smo previše dugo zračili prethodna dva puta i da ćemo zbog toga biti pogođeni. Borbena posluga je ignorisala Aničićevu sugestiju, a Dani je oštro rekao: „Ja komandujem, antena!” Darko odmah uključuje antenu i izvršavajući Danijevu komandu nastavlja da navodi Senada koji ubrzo otkriva cilj i predaje ga na praćenje. DRAGAN MATIĆ U toku traženja sa StVR mislim da potpukovnik Aničić gleda na sat ili ima osećaj za vreme koje zračimo, pa u trećem pokušaju govoreći „isključi, isključi”, traži da isključimo zračenje stanicom. Smatram da je to rekao iz bezbednosnih razloga jer smo ga valjda tražili više od 10 sekundi. To nije strah, to je sigurnosna mera. Zaključite sami o razlozima povalčenja iskrenog kazivanja koje sam „ja njemu poturio da potpiše“ i za koje on nije znao da će biti „ZLOupotrebljeno“ jer sada sopstvenu izjavu naziva „lažnom izjavom“. PERCEPCIJA POJEDINACA JE SAMO SOPSTVENA PROJEKCIJA RAZMIŠLJANJA I POSTUPAKA ČIME GOVORE O SEBI ILI NAČINU NA KOJI BI ONI POSTUPILI - FALSIFIKOVALI. Ovo je moje poslednje obraćanje na ovom portalu, a satisfakciju za neovlašćeno objavljivanje moje autroske fotografije potražiću na za to nadležnom mestu.

  10. cyberfulkrum says:

    Najverovatnije i zastavik Matić očekuje čin pukovnika pa na ovaj način promoviše sebe ukoliko nađe nekog slepca da podrži njegovu prevrtljivost ocrnjavajuči rad bobene posluge odstupajuči od istine a ona je samo jedna.

  11. Dzimba says:

    Palma kupio s300 ,postavljen je kod akva parka,putin mu poklonio

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *