ДА ЛИ БИ СРБИЈА ИМАЛА ДРУГАЧИЈУ СУДБИНУ ДА ЈЕ 1915. ПРИХВАТИЛА ОВО?

DA LI BI SRBIJA IMALA DRUGAČIJU SUDBINU DA JE 1915. PRIHVATILA OVO?

2 oktobra 2018

Dvadeset šestog aprila se navršava 99 godina od događaja koji bi Srbiji, da je prihvatila tom prilikom donete odluke, obezbedio sasvim drugačiju sudbinu.

Jedan od naših najznačajnijih mislilaca toga doba, prof. dr Lazo Kostić (1897-1979) prokomentarisao je to sledećim rečima: „Jedan takav primer velikodušnosti i istovremeno ludosti nije poznat u istoriji. Srbija se odriče u korist svojih najvećih neprijatelja, Hrvata, dobitka, koji se samo jedanput u istoriji dodeljuje“.



Tri sile Antante (Velika Britanija, Francuska i Rusija) sastale su se u Londonu sa Italijom da bi se dogovorile o uslovima za stupanje Italije u rat na strani Antante. Dvadeset šestog aprila 1915. potpisan je ugovor, koji pored teritorijalnih interesa Italije definiše i teritorije koje treba da pripadnu Srbiji i Crnoj Gori.

Zajedno sa delom obale, koji je već pripadao Crnoj Gori, Srbiji i Crnoj Gori je bila namenjena obala od reke Krke do reke Drim, uključujući Split i Dubrovnik, kao i ostrva Brač, Veliki i Mali Drvenik, Ciovo, Šolta, Jakljan i Koločep.

Severna Dalmacija, od Krke do Privlake, treba da pripadne Italiji, dok hrvatsko primorje, od Privlake do Istre, kao i ostrva Krk i Rab, ostaju Austrougarskoj, odnosno Hrvatskoj. Sva ostala ostrva (osim pomenutih), Istru i dobar deo današnje Slovenije dobija Italija.

Osim toga se Srbiji dodeljuju Bosna i Hrcegovina, Srem, Bačka i Slavonija. Načelno je odlučeno, ali ne i tačnije definisano, da delove Albanije dobiju Srbija, Crna Gora i Grčka.

Italija je bila protiv toga da se Srbija informiše o donetim odlukama, ali se saveznici nisu s tim složili i u zvaničnoj noti Srbiji su 4. avgusta 1915. potvrdili teritorijalno proširenje Srbije i Crne Gore.

Po završetku rata je došlo do revizije ovog ugovora. Američki predsednik Vilson je insistirao na etničkom principu kod povlačenja novih granica. Pogođena je bila isključivo Italija, koja nije dobila deo obećanih teritorija. Kao kompenzacija su joj obećani deo nemačkih kolonija u Africi i kontrola nad Albanijom.

Glavni dobitnik je bila Srbija ili, tačnije rečeno, Srbija je mogla da bude veliki dobitnik da je prihvatila londonsku varijantu plus deo Banata i dalmatinska ostrva, koja su prvobitno bila ponuđena Italiji! Na nesreću Srbije i Srba u celini Srbija to nije prihvatila nego je insistirala na zajedničkoj državi sa Hrvatima i Slovencima. Ima istoričara koji tvrde da su saveznici prisilili Srbiju na to ujedinjenje. To ne odgovara istini, čak naprotiv: Saveznici, a posebno Vilson su hteli da sačuvaju (mada umanjenu) Austrougarsku kao protivtežu Nemačkoj i boljševizmu, pa su vršili pritisak na Pašića i Aleksandra da se zadovolje Velikom Srbijom.

Pašić, koji je bio opsednut idejom jedne zajedničke države južnih Slovena, uspeo je da za to pridobije i mladog regenta Aleksandra, koji u početku nije shvatio suštinsku razliku između (Velike) Srbije i zajedničke države sa katoličkim Hrvatima i Slovencima, videći u tome samo proširenje svoje države! Posle ujedinjenja je brzo shvatio tu razliku, pa je u leto 1928. čak nameravao da povuče srpske trupe iza linije Londonskog ugovora i „amputira“ Hrvatsku.

Od te ideje je nažalost odustao iz razloga za čiji je opis potrebna opširnija analiza. On lično je tu odluku platio šest godina kasnije sopstvenim životom, a srpski narod ogromnim ljudskim i teritorijalnim žrtvama za vreme Drugog svetskog rata i kasnije.

Glavni saveznik Pašića u ostvarenju ideje jedne zajedničke države južnih Slovena su bili francuski masoni, koji su po svaku cenu hteli da razbiju habzburšku monarhiju videći u njoj samo jednu neman rimskog katolicizma, svog najvećeg protivnika. Njihov uticaj na zapadne saveznike, kao i delovanje slovenačkih i hrvatskih masona u nacionalnim savetima su bili odlučujući faktor u ostvarenju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Hipotetičko pitanje: Kakva bi bila sudbina Slovenaca i Hrvata da ih Srbija nije prihvatila?

(Espreso)

KOMENTARI



10 komentara

  1. Karital says:

    A gde su Karlovac i Karlobag?

    • živoder iz Oseka i Ovčare says:

      Zasad su u propaloj Kromanjoniji, kopačnici kontejnera. Još malo, najviše 20 godina, dok Kromanjonci isele u Nemačku a stariji odu Manituu, nakon toga Kromanjonije će biti rascepkana kao i uvek.

  2. Veliki brat says:

    To su gluposti. Pola tih krajeva koji su, tobože, trebali pripasti Srbiji, bilo je naseljeno Hrvatima koji bi se u datom trenutku opet okrenuli prema ostalim Hrvatima i izvojevali svoju slobodu i samostalnost. Jednako tako, potrebno je poći od notorne činjenice da Srbiji nitko ništa nije ni ponudio, jer se radilo o TAJNOM dogovoru u kojem su karte dijelile Vellika Britanija, Francuska, Rusija sa Italijom, dok Srbiju nitko nije ništa pitao, niti je ona znala za taj sporazum.

    • petrovgrad says:

      To je prošlost, gde smo sada. Putin gradi prirodnu granicu sa Germanima a to su Alpi. Istočno od Alpa Slovenima, zapadno od Alpa do Lamanša Germanima.

    • bwahahahaaa says:

      Hahahahaaaaaaaaaaa...eto tako se bolesnici tese,hahahaaaaaaaaa...@Karital-@Veliki brat=JEDNA TE ISTA OSOBA:)))))))))))))))))))))))))))))))

      • Karital says:

        Lepo sam vam postavio pitanje, ali vi na njega nemate odgovor.Od kuda pravo velikosrpima da crtaju granice velike srbije linijom Vivovitica,Kavlovac, Kavobag kad vam to nisu dodelili prijatelji Englezi?

    • Čiča says:

      Ti si tupadžija. Vodi te mržnja.

  3. harry neron says:

    Takve države kakva je nacrtana na toj mapi niko nije ni nudio. Ne zaboravite da je država srba hrvata i slovenaca 1918. godine ( današnja Slovenija, Hrvatska i BiH) propala jer englezi nisu nisu odzvoljavali ni teorije da germani bilo kojim putem dođu do izlaza na Mediteran. Radi toga je bilo Italiji dato bivše zapadno krilo Habzburške monarhije ( Furlanija, Istra i Dalmacija)da se germane protera sa Mediterana. Iz istog razloga je engleska pudlica Karađorđević dobio instrukcije da izkonstruira državu koja če se direktno graničiti na kopnu sa germanima i to je moglo jedino propadom države srba hrvata i slovenaca i njezino udruživanje sa Kraljevinom Srbijom. I tako biče na tlu Europe onoliko dugo sve dok če postojati engleska paranoja napram konti europskih država i naroda.

  4. triglav says:

    "sudbina" je vera u "kismet" kod muslimana. otkad srbi veruju u tako nešto?

  5. teo says:

    E kamo srece, saveznici su nas bukvalno TERALI da ovo prihvatimo... bili smo alavi pa nam treba sve do Alpa, umesto da smo uzeli sto je nase. Pa smo posle trosili energiju i vreme na unutrasnje trvenje pre svega sa hrvatima koji su sabotirali drzavu od prvog dana. Banat (veci deo) bi izvukli ionako, bilo bi malo problema sa Rumunima (kao sto je i bilo), a Italijanima smo mogli i Split da damo i sve do Dubrovnika (dovoljno je i to). Ovako umesto da nam Italijani budu naveznici protiv hrvata, ispali su najveci neprijatelji nove drzave (i podrzavali ustaske teroriste). Istina je da su Italijani imali jos pretenzija, ali mislim da bi pristali i na ovo (umesto sto nisu dobili n pola od ocekvianog). Sta bi bilo sa ovom 'velikom' Srbijom? Bilo bi dosta nac. manjina, ali bi hrvatski faktor bio mnogo slabiji nego u Jugoslaviji. Verovatno bi nekakva hrvatska (i slovenacka? mozda) drzavica bila stvorena, pa bi sa njima imali problema, ali mnogo manji nego ovako. Kazu da kralj nije zeleo da stvori 'Bugarsku na zapadu', Bugari su nam bili ogroman neprijatelja a hrvatska, cak i mala, bi bila ekstremno antisrpska, no opet nista posebno strasno za ovu uvecanu Srbiju. Pa smo onda polako 20 godina mogli da pocistimo siptare (nije ih toliko ni bilo) a bogami i hrvate, da preselimo Srbe iz Istre, Splita, Zagreba, bilo ih je i tamo, a njihove u hrvatsku (kao Grci i Turci), da asimilujemo muslimane, da II Sv.rat budemo mirni, nikakav puc, pa onda cak i da smo 1944. pali po Sovjete, opet bi bili samo srpski komunisti, bez Broza, Kardelja i ostalih... mozda bi bili vise nacionalni poput rumunskih, albanskih i ostalih komunjara, ovi 'nasi' su komunizam dokazivali antisrpstvom. Dakle, svakako bi bilo 100x bolje da smo prihvatili ove granice.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *