Да ли је Кипар следећа америчка мета?

Da li je Kipar sledeća američka meta?

6 jula 2019

Piše: Siniša Ljepojević

Bliskoistočna američka destrukcija se, uprkos porazima i izazvanim nesrećama, nastavlja. Sledeća žrtva američkog imperijalnog političkog nasilja na Bliskom istoku bi, po svemu sudeći, mogao da bude Kipar. U tom novom pohodu Amerika očekuje pre svega podršku Grčke, zemlje kiparskih etničkih srodnika.

Nedavno je u Komitetu američkog Senata za međunarodne odnose usvojen predlog zakona kojim bi se dopunila ranija Nova strategija za Istočni Mediteran a njegov predlagač je senator demokrata iz Nju Džerzija Bob Mendez protiv kojeg je Federalni istražni biro (FBI) vodio istragu zbog korupcije. Istraga je obustavljena kada je Mendez pokrenuo inicijativu Zakona o strategiji u Istočnom Mediteranu. Taj predlog je usmeren protiv Kipra i u njemu se traži da se ta zemlja prisili na izbor između Amerike i Rusije.



Formulacija je da bi Kipar definisao svoju političku i ekonomsku budućnost. Istovremeno se predlaže da Amerika konačno prihvati da je severni deo Kipra pod kontrolom Turske, a da se južni (grčki) opredeli za Ameriku. U osnovi, ako taj Zakon na kraju bude i usvojen, to bi značilo ucenu Kipra da se opredeli za američku zaštitu od navodne vojne pretnje Turske i da više ne dozvoljava pristajanje vojnih brodova Rusije u kiparskim lukama, kao i da blokira sav novac koji pripada Rusima i ukine ruske investicije.

OKUPACIJA GRČKE I KIPRA

Predlaže se takođe ukidanje embarga na prodaju oružja kiparskim Grcima. Embargo je Amerika uvela još 1974. godine, ali samo pod uslovom da Kipar prekine sve veze sa Rusijom. Traže se takođe dodatna sredstva kako bi Amerika mogla da utiče, ili kontroliše, medije na grčkom jeziku, i na Kipru i u Grčkoj, a i sankcije za sveštenike Grčke crkve koji se zalažu za bliske veze sa Ruskom pravoslavnom crkvom i javno su protiv novoformirane crkve u Ukrajini. Predviđaju se i stipendije za vojne oficire i studenata, „buduće lidere“ Kipra.

Istovremeno sa formulisanjem tog novog zakona američka administracija je obavestila Grčku da planira dalju okupaciju Krita, gde je velika američka baza, kao i proširenje baze u Larisi i drugih vojnih instalacija širom zemlje. Predloženi Zakon je do sada najveća ideja okupacije Grčke i Kipra još od Drugog svetskog rata.

Ideja okupacije Kipra je dosta star američki projekat. Intenziviran je bio tokom predsednikovanja Baraka Obame i glavni operativac je bila tadašnja  visoka funkcionerka Stejt departmenta Viktorija Nuland. Ona je vršila veliki pritisak na Kipar da postane član NATO pakta, čime bi ta zemlja bila uvučena u arsenal američkog sluganstva. Nuland nije uspela, ali je zanimljivo da je njen glavni operativac u Ukrajini Džefri Pjat sada američki ambasador u Grčkoj. A za planove prema Kipru Amerika očekuje ključnu podršku od Grčke.

„SPORAZUM VEKA“

Projekat osvajanja Kipra je oživljen u administraciji predsednika Donalda Trampa, a njegov nosilac je Trampov zet i savetnik Džared Kušner. Kipar je, naime, postao deo bučno najavljenog „Sporazuma veka“ o Izrealu i Palestincima. Pozadina tog „Sporazuma veka“ je ekonomija, novac, sakrivena kroz političku viziju mira, pa je tako i okupacija Kipra deo te u osnovi poslovne politike Vašingtona. To je pre svega ekonomski projekat Amerike i Izraela. Kao i obično kada je Amerika u pitanju, politika je samo maska a novac je suština.

Izgovor je takođe da ekonomska korist doneti i politički okvir. Osnovni nosilac te ekonomske suštine „Sporazuma veka“ treba da bude takozvani Egipatski energetski forum putem kojeg bi prvo kroz energiju Izrael trebalo da bude integrisan u bliskoistočni region, a potom i ekonomski i čak politički. Ideja je da se povežu kapaciteti gasnog nalazišta Levijatan u vodama Izraela i novog gasnog polja Zor u Egiptu. Od Egipta bi gasna infrastruktura išla do Izraela, gde bi bilo ključno čvorište, a odatle na Kipar, gde bi bilo povezano nalazište gasa u kiparskim vodama. A onda bi podvodni gasovod išao do Grčke, odakle bi se išlo ka Evropi. Deo projekta bi trebalo da budu i palestinske vlasti i Jordan, a pritisak se vrši i na Liban, ali i Kipar, Grčku i Italiju.



U osnovi američki plan je da se preko čvorišta gasa u Izraelu stvori ekonomski zavisnost Egipta, Palestinaca i Jordana od Izraela. Drugim rečima, navodni „Sporazum veka“ je posao i nije ništa drugo do pokušaj spasavanja Izraela u novim okolnostima kada su njegove pozicije oslabljene, kao i nastojanje da se održi prisustvo i moć Amerike a da sve to neko drugi plati i donese dobru zaradu američkim kompanijama i „ekspertima“. Nema tu nikakvog mirovnog projekta, u stvari Palestinska država se i ne spominje nego se računa na korupciju među palestinskim vođama. Palestinske vlasti su praktično bankrotirale i preživljavaju samo zahvaljujući pomoći Saudijske Arabije, a oni u Gazi zavise od Katara. Visinu pomoći i vreme uplate određuje Izrael jer se taj posao radi uz njegovu saglasnost.

U Vašingtonu, gde je celi projekat u nadležnosti Nacionalnog saveta za bezbednost, veruje se da je to strateška šansa Amerike da obuzda i smanji uticaj Rusije na Bliskom istoku i da eliminiše zavisnost Evrope od ruskog gasa. Kroz tu prizmu bi trebalo da se gleda i na učestale sastanke Grčke, Bugarske, Rumunije i Srbije o izgradnji međusobnih gasnih instalacija, kao i na dogovor Grčke i Bugarske da izgrade zajedničku gasnu infrastrukturu do grčke luke Aleksandropolis. I te ideje su da se eliminiše Rusija iz energetskog snabdevanja Balkana. U prevodu, sve je usmereno ka benefitu Izraela i američkih kompanija, a iznad svega protiv Rusije.

ŽELJE I MOGUĆNOSTI

Tako je to zamišljeno, ali da li je i moguće? Osnovni problem je što ni u Izraelu ni u Egiptu nema dovoljno gasa za te planove. Da bi ti planovi bili realni potrebno je mnogo više gasa od količina koje su sada na raspolaganju, neophodno je još mnogo gasnih nalazišta. Mala je, međutim, verovatnoća da će ih i biti. Egipat nije mnogo zainteresovan za nova nalazišta, a Izrael je raspisao ponudu za šira istraživanja ali je mali interes investitora. Neizvesno je, takođe, kako će se razvijati okolnosti sa nalazištima u vodama Kipra jer spor sa Turskom – i njenim ocenama da deo pripada i njoj – se razbuktava. Još je nerealniji plan da bi taj projekat mogao da eliminiše ruski gas u Evropi. Evropska unija (EU) nije zainteresovana za izgradnju gasovoda od Kipra do Grčke jer je veoma skup. Procena je da bi koštao oko sedam milijardi dolara.

Uz to, postoje i geopolitički problemi. Iako je Egipat prihvatio američki gasni projekat, nije izvesno kako će se okolnosti dalje razvijati. Ta zemlja je istupila iz američkog Bliskoistočnog strateškog savezništva (MESA), projekta usmerenog protiv Irana. Istovremeno, Egipat intenzivira veze sa Rusijom i nedavno je naručio ruske avione Suhoj-35. Egipat je sve bliže Rusiji, a ni Jordan nije baš zainteresovan da energetski potpuno zavisi od Izraela. Amerika se nada učešću i Libana, što je, međutim, malo verovatno. Generalno, zemlje Bliskog istoka u postojećim okolnostima nisu spremne da budu deo antiruskih projekata. Malo je, dakle, verovatno da će „Sporazum veka“ uspeti, ali Amerika neće da odustane.

INSTRUMENT UCENE

Tu bi najveća žrtva ipak mogao da bude Kipar koji ponovo dospeva u vrtlog geopolitičkih igara. Istovremeno, američke procene su da je ta zemlja relativno laka meta, a u svetlu promena na Bliskom istoku i dosta pogodna za instaliranje američkih interesa. Utoliko pre što na Kipru već postoje dve britanske baze koje su deo sporazuma o nezavisnosti iz 1962. godine. Uz to, nezavisno od sudbine „Sporazuma veka“, nalazište gasa u kiparskim vodama je važno za američke kompanije, sa kojima ta zemlja već ima ugovore, pa bi se i to lako pretvorilo u „američki nacionalni interes“. A sa time dolaze i pritisci za vojnim prisustvom.

Kipar nije važan samo zbog gasnih poslova nego u novim okolnostima i u kontekstu pogoršanja odnosa između Amerike i Turske. Kipar bi mogao da bude instrument američkog ucenjivanja Turske i održavanja napetosti. Ali kiparski ministar odbrane Savas Angelidis je izjavio da Kipar neće prekinuti saradnju sa Rusijom i pristajanje ruskih brodova, kao ni plovila trećih zemalja, iako to traži Amerika. Za Kipar je posebno osetljivo pitanje prisustva američkih vojnih snaga jer prema gasnom projektu te instalacije treba neko i da obezbeđuje zbog mogućih „terorističkih napada“. To je okupacija.

Naravno, neizvesno je šta će biti sa celim projektom, ali Kipar, generalno, ima veoma malo manevarskog prostora. Zemlja jeste članica EU ali to ne može mnogo pomoći. Najveći problem je što je Kipar deo evrozone a Amerikanci preko svoje finansijske infrastrukture na berzama mogu mnogo da utiču na kiparske finansije koje su u evrima.  Amerikancima je važna strateška pozicija te zemlje, pre svega njena geografska blizina Siriji i Libanu. Sve sugeriše da Kipar kao sledeća američka meta neće moći da izbegne američku bliskoistočnu destrukciju.

(Standard)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *