Da li je Srbija okupirana ako je „zaborav prvi korak u gubljenju slobode“?

Da li je Srbija okupirana ako je „zaborav prvi korak u gubljenju slobode“?

21 oktobra 2013

Ratko PaićPiše: Ratko Paić

Kada je premijer Srbije Ivica Dačić juče povodom polaganja venaca srpskim i ruskim vojnicima na dan oslobođenja Beograda od nacističkih okupatora ispravno primetio da je „zaborav prvi korak u gubljenju slobode“, jedino je zaboravio da kaže da je današnja Srbija, u skladu sa tom njegovom definicijom, u značajnoj meri ponovo izgubila slobodu, kao da je okupirana. Barem ako se posmatra stanje u medijsko-informativnom smislu.

Naime, iako se juče navršilo tačno 69 godina od dana kada su Beograd oslobodile zajedničke srpsko-ruske snage, odnosno jugoslovenska narodna vojska i Crvena armija, na Radio-televiziji Srbije taj veliki događaj iz nedavne istorije čini se nije zaslužio posebnu dokumentarnu emisiju u kojoj bi se današnje generacije mogle detaljno upoznati sa tokom tih ratnih operacija, koje su u suštini značile završetak oslobođenja čitavog Balkana od Hitlerovih sledbenika.

Izveštavanje o tom datumu se na većini televizija završilo samo sa kraćim prilogom o polaganju venaca na spomen-groblju, a gradska televizija Studio B je jasno pokazala gledaocima koliki je nemar i zaborav zadesio spomenike oslobodiocima. Posebno bizaran je bio prvi program Radio-televizije Srbije, na kome smo baš juče, umesto o oslobodiocima, mogli videti samo dosta podataka o austrijskom princu i vojskovođi Eugenu Savojskom, po kome je bila nazvana SS dobrovoljačka divizija „Princ Eugen“, koja je inače bila sastavljena od nemačkog stanovništva iz Vojvodine. Međutim, u svom omalovažavanju dana oslobođenja, verovatno je najdalje otišla televizija B92, na kojoj je prilog o istorijskom datumu oslobođenja Beograda bio emitovan tek negde između 32. i 33. minuta, onako usput na samom kraju glavne informativne emisije.

A o kakvom važnom događaju je reč, govore podaci da je u višednevnim borbama za Beograd poginulo oko 3 hiljade jugoslovenskih vojnika i oko 1000 pripadnika Crvene armije, uz višestruko veći broj ranjenih, čime je konačno oslobođen glavni grad Srbije i Jugoslavije posle četvorogodišnje nemačke okupacije u Drugom svetskom ratu.

Inače, na jučerašnjoj ceremoniji odavanja počasti oslobodiocima, predsednik Nikolić je u knjigu Spomen-groblja upisao reči – «Da nije bilo vas, u Srbiji se ne bi rađala deca, a rađaju se čestita i ponosna deca Srbije, koja vas nikad neće zaboraviti», a takođe je položio i venac na spomenik pripadnicima Crvene armije koji su učestvovali u oslobađanju Beograda, na kome je bilo napisano «hrabrim ruskim saborcima».

A premijer Dačić je u spomen-knjizi napisao sledeću posvetu – «Oslobodioci Beograda, pripadnici partizanske vojske i Crvene armije, zaslužuju da večno budu deo kolektivnog sećanja građana Beograda i Srbije. Nama je obaveza jedino da tu slobodu čuvamo i od zaborava i od nekih novih zavojevača».

Pa ipak, premijer je tom prilikom čini se propustio da primeti svoju sopstvenu nedoslednost. Jer ako slobodu, kako je rekao Dačić, «treba da čuvamo od nekih novih zavojevača», onda je pomalo nelogično da on u isto vreme poziva građane Srbije da izađu na kosovske izbore koje su raspisali upravo neki novi zavojevači, i to po svom separatističkom «ustavu», i po svojim zakonima.

Isto tako, kada je Dačić pravilno konstatovao da je «zaborav prvi korak u gubljenju slobode», on je pri tom jedino propustio da kaže da je onda u tom slučaju, s obzirom na količinu zaborava u domaćoj javnosti, Srbija već sada u priličnoj meri ponovo izgubila slobodu. U suprotnom slučaju, juče se ne bi desilo da dan oslobođenja Beograda ni na jednoj televiziji ne bude prva vest u informativnim emisijama. A da ne govorim o svečanim koncertima i prigodnim manifestacijama, koji su takođe potpuno izostali.

(Glas Rusije)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *