Da li je uspostavljen reciprocitet u nastupima srpskih muzičara u Hrvatskoj i obrnuto?

Da li je uspostavljen reciprocitet u nastupima srpskih muzičara u Hrvatskoj i obrnuto?

29 oktobra 2014

spek_620x0 Hrv nastuTrijumf mlade beogradske grupe S.A.R.S. („Sveže amputirana ruka Satrijanija“) koja je u subotu rasprodala koncert u zagrebačkom Domu sportova, još jedna je potvrda da je pesma jača od politike i da ne poznaje granice. Članovi benda ni sami ne znaju da objasne čime su „zarazili“ hrvatsku publiku, ali veruju da su za to dobrim delom zaslužni angažovani tekstovi njihovih pesama. I dok pevač S.A.R.S. Žarko Kovačević smatra da se Hrvati, baš kao i Srbi, pronalaze u stihovima „Čik pogodi šta imam za večeru, buđav lebac, joj, buđav lebac“ i „Svima nam je svima, siva perspektiva“, rok kritičar i publicista Petar Janjatović tvrdi da je za veliki uspeh S.A.R.S. u Zagrebu zaslužan isključivo – internet!

– S.A.R.S. su u glavnom gradu Hrvatske posle koncerta prestali da budu internet fenomen – kaže Janjatović za naš list.

– Hrvati su odlepili na njih zahvaljujući internetu, a ne televiziji i tamošnjoj štampi, jer su sva četiri albuma objavili besplatno na svetskoj mreži. Ključna razlika između Srbije i Hrvatske je u medijskoj prezentaciji. Ovde se Hrvati mnogo vrte na radio i televizijskim stanicama, gostuju na javnom servisu, pune novinske stupce. Srpski muzičari nemaju ni približno takav tretman u Hrvatskoj.

Prvi muzičar sa ovih prostora koji je održao koncert u Hrvatskoj bio je Rambo Amadeus. Čim je pao HDZ, Svetski Mega Car je u februaru 2000. rasprodao nastup u zagrebačkom klubu „Tvornica“. Čak 700 ljudi je ostalo napolju. Nekoliko meseci kasnije u „lijepu njihovu“ otišao je i „Električni orgazam“. Prvi koncert su održali, ali im je drugi otkazan jer je pred nastup uhapšen vođa „Orgazma“ Srđan Gojković Gile, zbog posedovanja heroina.

– Ako se ne varam, bili smo drugi bend koji je otišao u Hrvatsku – seća se Gile.

– To je bilo vreme kada je ovde bio Slobodan Milošević, a Tuđman je tek otišao s vlasti. Nije bilo baš svima drago što dolazimo. Uhapšen sam zbog heroina, što je bila klasična nameštaljka. Prespavao sam jedno veče i sutra sam pušten. Tako su sprečili održavanje drugog koncerta. I posle toga sam odlazio u Zagreb i nisam imao nikakvih problema.

Od hrvatskih muzičara prvi su led u Srbiji probili legendarni „KUD Idijoti“ iz Pule. Oni su u decembru 2000. rasprodali novobeogradsku Halu sportova, a dve sedmice kasnije u Beograd je stigao i nekadašnji vođa „Haustora“ Darko Rundek. Za samo nekoliko sati planule su ulaznice za njegova dva koncerta u Studentskom kulturnom centru, pa je zbog izuzetnog interesovanja zakazana i svirka u Hali sportova. Rundek je otada redovan gost srpske prestonice, ali je pet godina kasnije, usred Knez Mihailove, pretučen! Incident se desio u zoru, posle njegovog nastupa na „Bir festu“, kada su ga napala petorica mladića i prebila ga uz povike „Ustašo, ustašo!“. Rundeka, koji je imao hematom na oku, pocepanu arkadu i nagnječenje prsta na ruci, javno je podržao tadašnji predsednik Srbije Boris Tadić, koji je sa njim popio kafu u jednoj prestoničkoj bašti.

Splićani su, pak, 2003. dočekali Bajagu i „Instruktore“ – suzavcem! Beogradski rokeri su među prvima posle rata krenuli da sviraju u zemljama bivše Jugoslavije. Njihov koncert na Bačvicama, kome je prisustvovalo 2.000 ljudi, skandalozno je prekinut pred kraj.

– Često smo svirali na studenstkim protestima u Beogradu, pa nismo obratili pažnju kada je posle četvrte pesme neko bacio suzavac – rekao je Momčilo Bajagić Bajaga za „Novosti“. – Bacali su ga triput na nas, a onda su, valjda, otišli kući po još. Uglavnom, posle 20 pesama bacili su gomilu suzavca na nas. Sišli smo sa bine, a policajac koji nas je čuvao je bukvalno plakao. Pitao nas je koliko još pesama ima do kraja. Ja mu kažem – još dve. „Pa, jel’ mora baš i te dve“, upitao je kroz suze. „Ma, ne mora“, odgovorim mu i tako prekinemo koncert.

Split je, inače jedini grad u nekadašnjoj SFRJ gde su Bajaga i „Instruktori“ svojevremeno imali incident – na jednom nastupu fudbalski navijači, poznatiji kao „torcida“, gađali su ih flašama, kamenjem i šestarima!

Vodeći srpski rokeri jednoglasni su u tome da ne treba mešati politiku i muziku i da je u Beograd dobrodošao svako koga publika želi da čuje. I u vreme bivše Jugoslavije, kao i danas, srpska prestonica je bila standard za sve ozbiljne muzičare. Mogli su da budu popularni u gradovima iz kojih su dolazili, ali, ako ih nije prihvatio Beograd, nisu imali karijeru.

Vođa „Riblje čorbe“ Bora Đorđević, za naš list kaže da nema ništa protiv da hrvatski izvođači sviraju ovde, ali smatra da ne postoji reciprocitet.

– Tuđe g…o uvek lepše miriše nego naše – kategoričan je Bora Čorba.

– Probajte da u Hrvatskoj čujete bilo kog srpskog izvođača. Nema šanse! A za to vreme u Srbiji se radio i TV stanice prosto utrkuju u emitovanju hrvatske muzike. Dobro, to je njihovo pravo, volja i uređivačka politika. Srbi su širok narod i nemamo nikakvih kompleksa.

(Večernje novosti)

KOMENTARI



2 komentara

  1. hm says:

    ne znam da li imam kompleksa ali da se ja pitam ta ustaška govna ne bi svirala nigde pa ni u srbiji . eto toliko od mene , laku noć

  2. Gornji_Kraj says:

    Zato sto su srbistanci iskompleksirani yugonostalgicari.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *