Da li su BRIKS i Šangajska organizacija jači od NATO pakta?

Da li su BRIKS i Šangajska organizacija jači od NATO pakta?

7 септембра 2014

Brics 2262Ishod krize u Ukrajini, koja je izazvala direktan sukob Amerike i Rusije, mogao bi da bude uvod u ono što već dugo najavljuju mnogi zapadni analitičari, uključujući američke stratege Zbignjeva Bžežinskog, Henrija Kisindžera ili Ričarda Hasa – multipolarni svet biće obeležje 21. veka.

Od početnog impulsa skraćenice BRIKS, iznedrene na ubrzanom ekonomskom uzdizanju Kine, Indije, Rusije, Brazila i Južnoafričke Republike, labavi savez zemalja koje čine petinu svetske ekonomije, upravo tokom ukrajinske krize dobio je prvi institucionalni oblik. Osnivački akt BRIKS banke postaje izazov za, do sada neprikosnovene finansijske institucije Svetsku banku i MMF.

Postepeno približavanje NATO ruskim granicama, pretvorilo se, baš tokom ukrajinskog sukoba, u otvoreno zveckanje oružjem Severnoatlantskog saveza. Ali, formiranje „udarne pesnice“ jedinica za brzo delovanje na istočnim granicama Alijanse otkrilo je i konture ruske borbe za povratak uticaja na slovenske zemlje istočne Evrope, koje su iz zagrljaja Varšavskog pakta posle pada Berlinskog zida uletele u okrilje evroatlantskih integracija.

Nije mali broj stručnjaka koji predviđaju da je odmeravanje u ukrajinskoj krizi i zalog za nove vetrove i u zemljama kao što su Rumunija, Bugarska, čak i Mađarska. Moskva je tokom ukrajinske krize aktivirala i veze sa neposrednim okruženjem, pa je i Šangajska organizacija za saradnju Rusije, Kine, Kazahstana, Uzbekistana, Kirgistana i Tadžikistana, koja „drži“ oko četvrtine svetskih rezervi nafte, polovinu globalnog gasa, isto toliko eksploatacije uranijuma, i više od trećine rezervi uglja, dobila na značaju.

Istovremeno, američka odluka da primeni međunarodne sankcije protiv Rusije, uprkos prividnom saglasju saveznika sa dve strane Atlantika, otkrila je i jasnu pukotinu između Vašingtona i Brisela. Evropska unija, koja ima značajne ekonomske interese u Rusiji, i zavisna je dobrim delom od energenata koje ka Zapadu pušta Moskva, nije više spremna da sledi diktat kaznenih mera, na kojima insistiraju SAD.

Rusija i NATO, uprkos napetostima, i oštroj retorici, ulažu napore da izbegnu vojnu konfrontaciju, koja bi se lako mogla pretvoriti u okidač globalnog sukoba. Odnosi na međunarodnoj sceni, međutim, i bez toga pretrpeli su tektonske potrese:

– Američki jednopolarni trenutak je završen, iako je još rano govoriti o pravoj multipolarnosti. SAD ostaju dominantna sila, ili „usamljena supersila“, i ostaće to i u narednim godinama, možda čak i decenijama. Američko opadanje ipak nije iluzija, ali mora se sagledati u relativnim odnosima. Američki globalni uticaj bledi, jer je suočen sa uzletom „ostatka“, odnosno povećanjem moći ostalih učesnika na lokalnom, regionalnom i globalnom nivou – kaže Tomas Renard sa Kraljevskog instituta za međunarodne odnose, sa sedištem u Briselu.

Sa stanovišta SAD, Šangajska organizacija, čak BRIKS, su daleko slabije povezane strukture u odnosu na evroatlantski svet, posebno NATO i EU. Ali, Nikola Gvozdev, profesor na studijama nacionalne bezbednosti na američkom Ratnom koledžu, uočava da ni napori SAD da stvore trajne i održive posthladnoratovske institucije nisu naročito urodili plodom:

– Niti je zajednica zapadnih demokratija postala moćni ili uticajni blok, niti je globalna inicijativa NATO imala odjeka kod većine američkih zapadnoevropskih, istočnoazijskih ili južnih saveznika – smatra Gvozdev.

U međuvremenu, dodaje on, Putinovi napori izgradnje institucija BRIKS i Šangajske organizacije za saradnju, iako nisu doveli do ostvarenja ambicioznih planova, ipak su uspeli da prerastu u značajnu ravnotežu evroatlantskoj dominaciji:

– To leži i u osnovi rusko-kineske vizije novog puta svile, koji će postati konkurcenija zapadnom pristupu ovoj značajnoj trasi. Njihova povezuje zapadnu Evroaziju sa Dalekim istokom, za razliku od zapadne koja želi da centralnu Aziju uvuče u bliži odnos sa evroatlantskim svetom – predviđa američki analitičar.

0904-Podeljenost-Sveta_NARLjAPOVA: RUSIJA PROTIV HEGEMONIJE

Elena Arljapova, stručnjak sa moskovskog Državnog univerziteta, kaže da diskusije o novom svetskom poretku ili preustrojstvu sveta traju odavno, ali sveobuhvatnog modela zasada nema, kao što nema ni konsenzusa oko širokog spektra pitanja u kom pravcu idu promene globalnog karaktera.

– Rusija sebe nikada nije pozicionirala kao hegemona svetske politike – kaže Arljapova.

– Istovremeno, ona nesumnjivo osporava pravo SAD na takvu hegemoniju i diktat u međunarodnim odnosima kakav je ustanovljen raspadom SSSR i krajem Hladnog rata.

Ona kaže da se povratak Ruske Federacije u međunarodnu arenu konfrontira sa političkom doktrinom SAD:

– Kada je reč o liderskoj poziciji, zapravo poziciji jednog lidera u svetu – to je vrlo opasan momenat za SAD.

Arljapova ocenjuje da je skretanje fokusa na Istok vezano pre svega za čitav niz evroazijskih procesa. Umesto dezintegracije kakvu su preživeli SSSR i SRJ, države se udružuju u različite saveze.

(Novosti)

KOMENTARI



Један коментар

  1. Robert Lucas says:

    SAMO NAPRIJED PROTIV NATO I EU.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u