Dejvid Koperfild se mora strpiti

Dejvid Koperfild se mora strpiti

26 septembra 2013

Tihana_TomicicPiše: Tihana Tomičić

Koliko god to podsjećalo na stare dobre poslanice dr. Franje Tuđmana naciji, koliko god se opozicija izrugivala premijeru koji ulazi i izlazi iz saborske dvorane kako mu puhne, dobro je da se premijer Zoran Milanović obratio izvješćem u Saboru.

U trenutku kad mu je autoritet i na domaćoj političkoj sceni, i u Europi, a možda još i najviše u vlastitoj stranci postao ozbiljno poljuljan zbog krize oko Lex Perković, ipak je uzeo stvar u svoje ruke i izašao s dvije osnovne poruke: prvo, gospodarstvo, investicije i fiskalna stabilizacija, kojima je posvetio većinu govora, za njegovu su Vladu prioritetno važna pitanja i, drugo, njegova Vlada neće odustati od svjetonazorskih stavova koje zastupa cijelo vrijeme, a u koji se paket može slobodno ugurati i cijela priča oko Lex Perković i odnosa sa Europskom komisijom, kao i vukovarska ćirilica, zdravstveni odgoj i sve druge svjetonazorske teme.

Za Milanovićeve PR-ovce dobro je da su se odlučili na ovakvu vrstu obraćanja naciji. Javnost je gotovo potpuno izgubila iz vida smjer kojim je Milanovićeva Vlada krenula na početku mandata, ostao je u ove skoro dvije godije još samo dojam pojačavanja krize i gospodarsko-ekonomskog lutanja.

U trenutku kad je počelo prevladavati raspoloženje da premijer povlači iracionalne poteze oko Lex Perković bio je krajnji čas da se javnost podsjeti koja je temeljna pozicija ove vlasti oko osnovnih smjerova reformi, od fiskalnih do pravosudnih i mirovinskih. U pet do 12 Milanović se ipak odlučio podsjetiti javnost zašto je tu.

I za građane je ovo bila dobra prilika da revaloriziraju svoj odnos prema koaliciji i premijeru kojeg su 2011. u velikoj mjeri podržali. Birači su ipak mogli čuti nekoliko osnovnih smjerova na kojima će Vlada nastaviti inzistirati.

Iako se osnovni ekonomski smjer neće mijenjati, imali su priliku steći dojam da je za Milanovića, barem deklarativno, gospodarstvo glavna tema. Koliko mu vjeruju, na njima je da procijene.

Čuli su među ostalim i potvrdu da Milanović ne misli potpuno popustiti Europskoj komisiji, također da neće odustati od ćiriličnih natpisa u Vukovaru niti drugih svjetonazorskih pitanja.

Radi se o gardu ove Vlade, rekao je Milanović. Desničari sada barem znaju na čemu su i mogu oštriti noževe za nove sukobe, za slučaj da su posumnjali da se Milanović predomislio.

Ako ćemo pravo, nismo saznali iz premijerova obraćanja ništa revolucionarno novo. Potvrdilo se da neće biti značajnijeg smanjivanja javne i državne uprave, jer Milanović i dalje bježi od takve vrste, kako on smatra, jeftinog populizma koji bi polučio male proračunske efekte, a dodatno zaoštrio socijalne tenzije. Reforme će ići po etapama, umjerenim tempom, shvatili smo. I ništa nije revolucionarno, sve je u dijalektici, ustanovili smo.

Takvim gardom premijer je očito htio pokazati da je ipak razuman i umjeren, da njegova naglost i inat prema Europskoj komisiji nije pravi egzemplar njegova karaktera i načina vođenja politike. Glavna poruka koju je, dakle, želio ovim poslati glasi: još uvijek smo normalni i razumni, i ne odustajemo od postavki koje smo 2011. zacrtali.

Jesmo li dakle danas pametniji nego jučer, teško. Ali u trenutku dok glavna oporbena stranka, HDZ, osim poziva premijeru da ode iz Banskih dvora, jer je »zreo za to«, nema ništa drugo za poručiti jer HDZ svoj gospodarski program jednostavno nema, pa nema što predstaviti, valjda nam je i ovo dovoljno dobro.

Jer, ako je sve ovo što je Milanović pobrojao samo iluzija, kako šef oporbe tvrdi, što li je tek gospodarski program koji ni ne postoji i još ga nitko nikada nije ni vidio?! Copperfield Karamarko ipak će se morati još malo strpiti.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *