Demokratski borac silom protiv Putina

Demokratski borac silom protiv Putina

3 априла 2014

marinko-m-vucinicPiše: Marinko M. Vučinić

Ni Adam Mihnjik  veliko  ime borbe za demokratiju, istorijsku istinu i ljudska prava nije odoleo da se pridruži najordinarnijim i najprizemnijim propagandistima čije nastupe možemo paratiti ovih dana u zapadnim medijima. Kao i uvek  kada je u pitanju širenje neobuzdane rusofobije i streotipnih slika o zaostaloj, nedemokratskoj i varvarskoj Rusiji prednjače CNN i BBC ali  su im uz bok i mnogobrojni  kremljolozi i stručnjaci za  rusko pitanje.

Žalosno je da je  ovoj falangi svoj glas priključio i čovek  koji je uvek bio  spreman da racionalno i bez ideoloških predrasuda učestvuje  i u najtežim političkim raspravama i sukobima.I sami smo na svojoj koži osetili kako deluje ova dobro uhodana amrapurovska ispostava za pripremanje i objašnjavanja humanitarnih intervencija  i selektivnu odbranu ljudskih prava ali i jasno određenih političkih i ekonomskih interesa koje pod krinkom odbrane demokratije u stvari čuvaju svoju dominantnu poziciju  najmoćnije svetkse vojne sile.Prosto je neverovatno da čovek takvog ugleda i moralnog iintegriteta može da napiše sledeće rečenice u tekstu Silom protiv Putina.“ Da bi se  stalo na put nasilniku  potrebna je sila, a ne grube reći i kozmetičke sankcije“ Pri tome on ne propušta da veliča i da izražava  svoj veliki ponos poljskom odlučnom i racionalnom politikom i stavom njene javnosti što po njemu poljacima čini  posebnu čast. Samo u čemu se sadrži ta velika čast i veličina kada se  otvoreno poziva na upotrebu sile i to od strane čoveka koji je ceo svoj život proživeo težeći ostvarenju vrhunskih demokratskih ideala u čijem je središtu uvek bila borba za mir i racionalni pristup razrešavanju društvenih konflikata i istorijskih kontroverzi.Ali jasno je da iza ovako sročenih stavova  ipak izbija njegov pritajeni poljski nacionalizama , zastupanje poljskih nacionalnih i državnih interesa ali i i  lako prepoznatljiv  istorijski resantiman vezan za Rusiju.On tvrdi da nam pred nosom  prolazi najboljih dvadeset godina u poslednjih četristo godina poljske istorije, i to u vreme kada se Evropska Unija nalazi u najdubljoj ekonomskoj i socijalnoj krizi.

Ovakav nekritički pristup  nije bio svojstven  Adamu Mihnjiku ali kada su u pitanju interesi poljske naciju  onda i on gubi toliko potrebnu kritičku distancu. Ali kada se radi o ostvarivanju  ruskih nacionalnih interesa i razmatranju  ruske istorije  on očigledno ne može da izađe iz toliko  puta ponovljenih ideoloških obrazaca i stereotipnih predstava o Rusiji krvoločnih despota- Katarine II i   , Nikolja II oi Staljina. Za njega je ruski predsednik Vladimir Putin  mafijaški bos  koga čeka nesrećna sudbina jer se usuđuje da ostvaruje ruske imperijalne interese, jer je ostvarivanje  imperijalnih namera rezervisano samo za zemlje koje su tzv.kolevke liberalne Demokratije.-SAD, Velika Britanija, Francuska.Setimo se samo primera  iz antičke istorije i  pomorskog saveza koji je vodila demokratska Atina.Adam Mihnjik ovom prilikom nije spomenuo Kinu ali doći će i ona uskoro na red kao još jedna od moćnih zemalja koje neovlaščeno iskazuju imperijalne namere i težnje.Za njega je „ aneksija“ Krima   samo Putinov prvi korak ka ostvarivanju imperijalniih snova  i obnavljanju ruske vojne i ekonomske moći a obraćanje ruskog predsednika u Kremlju predstavlja samo skup lažia da pri tome nismo mogli videti nijedan Minhnijkom argument koji  bi potvrdio ovakvu tvrdnju. Očigledno je da je za zapadne propagandiste prihvatljiva samo Rusija koja  tavori u raspadu i  u  pljačkaškim razvalinama kako je to bilo u vreme demokratskog predsednika Jeljicina  kada je ova velika zemlja dovedena na rub propasti i  dubokog nacionalnog poniženja. Adam Mihnjik zato ne propušta da navede kako je Vladimir Putin krenuo putem sukobljavanja sa celom međunarodnom zajednicom, ova retorika nam je i te kako poznata jer  je koriščena u vreme agresije NATO Pakta na  suverenu državu SRJ.A upravo su su događaji oko  Ukrajine i Krima pokazali su svu ideološku ostraščenost i paranoičnost zemalja koje imaju ničim opravdani monopol da predstavljaju i zastupaju međunarodnu zajednicu kršeći pri tome  po svom nahođenju i sledeći svoje državne i ekonomske interses osnovne principe mađunaroodnog prava.Sasvim je očekivano da će i  Adam Mihnjik negirati poređenje Kosova i Krima jer to proizlazi iz  načina kako  on pristupa  situaciji u Ukrajini i ulozi  tzv. međunarodne zajednice koja primenjuje istu političku metodologiju kao u vreme razbijanja  socijalističke federalne Jugoslavije. U osnovi te metodologije  je opravdavanje Agresije NATO Pakta na SRJ i ideološka mantra o Albacnima koji su bili žrtve pogroma i etničkog čišćenja od strane srpskih vojnih i policijskih snaga . On dodatno navodi“argument“ da Ukrajinci nisu nikada ugnjetavali Ruse.

Adam Mihnjik kao iskusni istoričar zna da ovakva  argumentacija može da se korisiti u prigodnim političkim pamfletima i da ne spada u tekstove koji moraju da sagledavaju svu složenost i dubinu istorijskog konteksta i događaja o kome se mora uvek skrupulozno voditi računa , kada se donose konačni sudovi i to posebno kada se upućuje poziv na primenu sile kako bi se obuzdao novi imperijalni pohod Rusije i zaustavila aneksija Krima.Ali on zna da je  međunarodna zajednica odmah negirala  svaki pokušaj da se o Kosovu govori o presedanu koji je otvorio Pandorinu  kutiju secesionizma u Evropi. Vrhunac licemrstva je u tome da se sada ona poziva na bezuslovnu odbranu teritorijalnog integriteta  i  to samo kada njima odgovara.Odavno je poznato da je međunarodno pravo skrojeno za male narode i za ovu tvrdnji ima dokaza na pretek.Adam Mihnjik u svom tekstu nije pokazao nijedan primer otvorenog prezira koji je po njemu pokazao Vladimir Putin prema ukrajinskom narodu. Nije našeo ni  za shodno ni da se osvrne na novu ukrajinsku vladu koja je nastala kršenjem dogovora vlasti i opozicije a čiji su garant bili upravo predstavnici ne-imperijalne i dosledne  međunarodne zajednice.

Adam Mihnjik se nije ni osvrnuo na činjenicu da u novoj vladajućoj strukturi Ukrajine deluju predstavnici stranke i političke grupacije koje otvoreno zastupaju antidemokratske, totalitarne, rasističke i antisemitske stavove. Da li je on video kako   izgledaju i deluju para-vojne formacije ovih desničarskih organizacija i boraca za slobodu koje su preko noći izrasle u glavne uzdanice borbe za evropsku Ukrajinu . Za ovakvo delovanje  ekstremističkih političkih snaga koje se sada pod pokroviteljstvom liberalnih vlada bave širenjem demokratskih i ljudskih prava čovek može osećati samo duboki prezir, zašto bi onda Vladimir Putin bio izuzetak. Pri tome je važno napomenuti da je upravo Evropska Unija bile i te kako spremna da potpiše sporazum o pridruživanju sa  Viktorom Janukovićem koji  sada  s puno prava predstavlja  oličenje  autoritarnosti i korupcionaštva. Kako okarakterisati izjavu predsednika SAD-a  Baraka Obama koji uporno  zastupa duple standarde u vođenju međunarodne politike i demonstrira retko viđen stepen hipokrizije, ignorancije i licemerstva.“Velike sile ne smeju da maltretitraju male. NATO je interveenisao na Kosovu tek nakon četiri godine zlostavljanja stanovništva, A Kosovo se otcepilo na osnovu referenduma koji je održan u fer i demokratskim uslovima“.I šta onda očekivati od velike zemlje koja ima veliko iskustvo u maltretiranju malih kada njihov predsednik iznosi niz ovakvih bezočnih  neistina i istorijski neutemeljenih ocena Uspeo je da prevaziđe u svojoj istonoljubivosti i Hilari Klinton koja se hvalisala svojim junaštvom na tuzlanskom aerodromu.

Ostaje  zaista samo prezir ali i stid što ljudi ljudi koji vode politiku najmoćnijih zemalja i trebalo bi da nose u sebi državnički pristup, promovišu u svojim nastupima toliku količinu licemerstva, duplih standarda i stereotipnih propagandističkih floskula koje opstaju bez obzira što su toliko puta  njihovi stavovi  demantovani i  pobijani na argumentovani način kao ordinarne laži koje su imale  često toliko pogubnu ulogu u sudbinu  upravo malih naroda i zemalja. Čarls Simić je u Tekstu Iznevereni dao najbolju ocenu   stepena i razvijenosti hipokrizije koja prati delovanje tzv . međunarodne zajednice.“ Zato ne verujem političarima i kolumnistima koji se redovno sablažnjavaju i zgražavaju nad brutalnim tretiranjem demonstranata u drugim delovima sveta. Oni nekim čudom ne primećuju kako se demonstranti tretiraju kod nas ili kako naši vojnici postupaju sa njima u zemljama koje poslednjih godina okupiramo. Što je nepravda udaljenija, reklo bi se da , utoliko su oni glasniji, iako su tada selektivni i zagovaraju humanitarnu pomoć samo kada je u skladu sa našim interesema.Ako je premlačivaćki režim naš saveznik, niko u Vašingtonu neće ni pisnuti. Ako nije, onda je uobičajeni recept ovih dušebrižnika vojna intervencija. Upravo me taj selektivni moral naših intervencionista vređa. Oni ne sude o izlivima nasilja po posledicama, nego po tome da li smo počinioci mi ili neko drugi- ako nasilje vršimo mi , onda obično ima njihovu  punu podršlku. Licemeri, slepi i ravnodušni prema  strahotama u svojopj zemlji, nisu dobri kandidati za ulogu moralne savesti sveta, naročito kada njihovi zahtevi za demokratijum u ovim namučenim zemljama imaju dugu i zloglasno sumnjivo istoriju“. Verovatno bi pre nekoliko godina i Adam Mihnjik  zdušno branio  ovakvu  izrazito humanističku  koncepciju ali on je sada u drugom jatu  u kome se moraju poštovati jasno zacrtna propagandistička pravila i selektivni moral.

(Napredni klub)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u