Деспот на води

Despot na vodi

10 oktobra 2015

Miha-Medenica-[kolumna] 67Piše: Mihailo Medenica

Srbija ima despota, ali će despot „uskoro“ imati i svoj grad, i to ne samo onaj na vodi koji je već u završnoj fazi (voda je dovedena, dva bagera su na gradilištu- jedan otkopava drugi zatrpava, nešto ljudi sa šlemovima stoje na mrtvoj straži kraj kamena temeljca, kao nekad gardisti u Kući cveća kraj onog „kamena“…), tako da je sasvim realna vizija velikog vođe koji, inače, dnevno doživi najmanje tri proviđenja (čak i kad cedi pastu za zube iz tube mu se jave glasovi i nagoveste šta bi još valjalo učiniti za Srbiju)- da Beograd dobije još jedan veličanstveni stambeno- poslovni kompleks- „Despotov grad“!

– S obzirom da smo već rasprodali sve stanove u „Beogradu na vodi“ i da će se prvi stanari useliti mnogo pre roka, već polovinom ovog veka, realno je bilo da odgovorimo zahtevima tržišta, a tržište je reklo svoje, lično sam čuo iz tegle ajvara otvarajući je: „Aleksandre, bratanče Božiji, zidaj novi grad podno zidina Kalemegdana! Zidaj, sine, baš onakav kakav je Stefan Lazarević, sin knežev i simpatizer SNS još od pogibije oca u Kosovskom boju, sazidao onomad“- ushićeno je veliki vođa citirao proročku zimnicu, gazeći temeljima zadužbine, koji su još u zelenoj, takozvanoj korovskoj fazi, ali već sutra…

– Nije Srbija samo Beograd, ali Beograd jeste Srbija i zato zaslužuje da obnovimo ono štod nam je mladi knežević ostavio, a pritom ne mislim na onu Judu od Kneževića što me izdala, već na Stefana, i to ne Milenkovića već Lazarevića, koji opet nema veze s onim tajkunom, već knezom, ali ne pevačem iz Crne Gore, već pravim knezom, baš kao što sam i ja legitimni naslednik dve trećine Biblije koja govori o meni, što ne tvrdim ja već neki tviteraši koji još od prethodnih izbora podrobno tumače Sveto pismoi nailaze na zapanjujuće sličnosti…- uz blagu digresiju, mada je svako skretanje s teme jedini put kojim Srbija treba da ide, premijer se vratio gradu koji se posle toliko vekova vraća njemu!

– Ne podižem ja “Vučićgrad”, ovaj, “Despotov grad” sebe radi, niti ću se za tih 200- 300 godina pojaviti na svečanom otvaranju, već želim da ostavim Beogradu i Srbiji još nešto veličanstveno osim svog portreta, Babića, Gašića, Verbića, Selakovića, Jorgovanke, dugova, ovaj, još mnogoooo drugova…- govori, a grad kao da već niče, i to ne Fridrih, već niče pod svakim zamahom ruke špajiz vizionara.

– Ovde že biti četiri kule, baš kao u Stefanovo vreme, ali ne stražare već okrenute evrointegracijama, kao simboli čuvara vrednosti kojima težimo; pa stambeni objekti od 20 i više spratova, kako je mladi Lazarević zamišljao zagledan u vodu pitajući se: “O, da li će neko nekada imati snage, volje i vizije da podigne “Beograd na vodi”, recimo; te srednjevekovni tržni centri da penzioneri i zaposleni imaju gde da potroše onolike novce kad im povećamo penzije i plate; nebrojeno radnih mesta za vitezove koje ćemo proizvesti u smederevskoj železari, uz saradnji s “mercedesom” i ostalim kooperantima, koji već u hiljadama stoje pod bedemima i pred kapijom koju ćemo podići čim iskopamo šanac i napunimo vodom iz kanala Morava- Vardar- Egej…- veselo pozdravljajući buduće kupce stanova u “Despotovom gradu”, koji su se do pre samo nekoliko dana premišljali da li da višak sredstava ulože u sms glasove za Kristijana i Maju Nikolić, ili da pazare neku nekretninu, ali su se mudro odlučili za pametniju investiciju- pre će “Vučićgrad” negoli Maja Nikolić s “Farme”…

(Dvaujedan.rs)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *