Diploma za ćutanje

Diploma za ćutanje

11 септембра 2014

Darko MomicPiše: Darko Momić

Znanje je sila, znanje je moć, učite, deco, dan i noć! Ovi popularni stihovi čika Jove Jovanovića Zmaja, kojima je veliki srpski pesnik mališanima na početku njihovog školovanja pokušao da unese veru u moć obrazovanja i utuvi u glavu da im znanje koje steknu niko ne može oduzeti, potpuno su izgubili smisao.

To je najlepše rekao neprevaziđeni Matija Bećković kada je, rugajući se današnjem obrazovnom sistemu, pomenute stihove iskarikirao u „Učite, deco, dan i noć, pa ćete videti kako ćete proć“.

Kao i uvek, Matija je pogodio „u sridu“, jer smo svedoci da su odlikaši i dokazani stručnjaci sa nesumnjivim znanjem odavno gurnuti u zapećak i na marginu društva. Umesto njih, na pozicijama sa kojih se odlučuje i u institucijama u kojima se donose zakoni i kreira naša sudbina najčešće sede mediokriteti koji bi, da nisu ušli u političke vode, verovatno bili obični činovnici, šalterski službenici, osrednji novinari, anonimni prevodioci ili bi se bavili nekim drugim, sasvim običnim poslovima.

Zahvaljujući brojnim visokoškolskim ustanovama koje su za poslednjih desetak godina iznikle kao pečurke posle kiše i hiperinflaciji diploma sa sumnjivim znanjem koje je došlo sa njima, mediokriteti su postali „menedžeri“ za primenjenu ekonomiju, poslovne studije, turizam i hotelijerstvo, grafički dizajn, ekologiju, komunikologiju ili su stekli neko drugo akademsko zvanje iza kojeg obično stoji elementarno neznanje.

Kako drugačije nego neznanjem objasniti činjenicu da za protekle četiri godine ni u jednom parlamentu u BiH, pa tako ni u Narodnoj skupštini RS, gotovo da nismo čuli kvalitetan predlog, konstruktivnu raspravu ili ozbiljnu diskusiju kroz koju bi se videlo da „narodni tribuni“ imaju kapacitet za posao koji im je poverio narod.

Na sreću, izbori služe za to da narod pokaže neukim parlamentarcima šta misli o njima i njihovom (ne)radu, tako da to nije nerešiv problem, jer im se već 12. oktobra može dati crveni karton. Nažalost, mnogo veći problem jeste potpuni moralni sunovrat, diskreditacija akademskog zvanja i totalno obezvređivanje znanja koje su oni proizveli, što se lepo ogleda u anegdoti u kojoj student na pitanje: „Koliko mu je još ostalo do kraja fakulteta“, mrtav-hladan odgovara: „Ostale su mi još dve rate!“

Elem, nema nimalo sumnje da bi čika Jova Zmaj, kada bi se vratio na ovaj svet i video na šta su se srozali njegovi stihovi, poželeo da se vrati u grob. U prilog tome i svemu napisanom svakako služe reči mog prijatelja Alekse, koji je lepo rekao: „Jadna je zemlja u kojoj se fakulteti završavaju na rate, a diplomski radovi brane ćutanjem“!

(Pressrs.ba)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u