ДИПЛОМАТСKИ СKАНДАЛ У МОСKВИ: Нико није приметио ТИХИ РАТ Путина и Лукашенка на паради

DIPLOMATSKI SKANDAL U MOSKVI: Niko nije primetio TIHI RAT Putina i Lukašenka na paradi

30 juna 2020

Velika vojna parada kojom je u sredu u Moskvi na svečan način obeležena 75. godišnjica pobede nad fašizmom nije prošla baš sasvim „glatko“. Za to se navodno pobrinuo niko drugi do beloruski predsednik Aleksandar Grigorjevič Lukašenko.

Pažljivi posmatrači uočili su dva interesantna detalja. Kad je domaćin parade Vladimir Putin ustao da od ministra odbrane Ruske Federacije Sergeja Šojgua primi izveštaj o spremnosti postrojenih jedinica za defile, ustali su i svi gosti na svečanoj tribini. Samo je Lukašenko ostao da sedi. Takođe, po okončanju parade, kada su prisutni šefovi država polagali vence na Grob neznanom junaku u Aleksandrovskom parku, gost iz Belorusije se ponovo vidljivo izdvojio. Šta ga je naljutilo teško je dokučiti, osim ako nije reč o tome što Putin prilikom pozdravljanja nije pružio ruku i njegovom petnaestogodišnjem sinu Nikolaju, koji je sedeo pored oca.



Novinari ne bi bili to što jesu da pomenuti „incident“ nisu odmah povezali s činjenicom da Belorusiji tokom ove godine predstoje predsednički izbori, a da je za Lukašenka podrška Moskve u tom smislu i te kako značajna. Bivša sovjetska republika nije menjala lidera još od 1994. i podosta je onih koji smatraju da je konačno sazrelo vreme za smenu.

Adut aktuelnog predsednika je to što je standard prosečnog Belorusa, a ima ih nešto više od 9,5 miliona, viši od standarda u drugim bivšim sovjetskim republikama. Prosečna plata doseže i do 650 dolara, nezaposlenost je izuzetno mala, cene niže nego u okruženju… Ovde su svesni da za sve pomenuto mogu u velikoj meri da zahvale uvozu jeftinih energenata i sirovina iz Rusije, kao i spremnosti ruskog tržišta da prihvati proizvode od suseda. Ali, traže i neke slobode.

Mada se, osim s Rusijom, direktno graniči sa i državama Evropske unije i članicama NATO-a, Belorusija nikad nije imala posebno spornih momenata sa susedima. Ni na Zapadu se baš nisu mnogo trudili da ovu zemlju uvuku u svoje kolo. Kao da je, zbog svega što se tokom decenija dešavalo u Poljskoj, Ukrajini, Letoniji i Litvaniji, bivša sovjetska republika bila nekako skrajnuta iz fokusa posmatrača. Svakako je tome doprinela i Lukašenkova višedecenijska vladavina, čvrsto oslonjena na Moskvu.

Međutim, okolnosti se menjaju. Rusija više na Evropu ne gleda kao na posebnu opasnost, i obratno. Saradnja u sferi ekonomije i protoka ljudi automatski je ublažila animozitet i nepoverenje koji su stvoreni u decenijama pre raspuštanja Varšavskog pakta, pada Berlinskog zida i rastakanja Sovjetskog Saveza. Lukašenko, koji je prilikom sklapanja poslova s evropskim susedima uvek jednim okom pratio reakciju istočnog suseda, sve više nastoji da samostalno sklapa poslove sa zapadnim partnerima.

Ovo „otvaranje“ nosi i određene rizike. Neminovno počinju da se pojavljuju političari i pokreti koji nisu spremni da se u svemu pokore neprikosnovenom vođi. Podsetimo, Lukašenko je još pred izbore 2010. na sve načine pokušavao da umanji uticaj Moskve na dešavanja u njegovoj zemlji i otvoreno je vodio antikremljovsku predizbornu kampanju. Ipak, ispostavilo se da je bio dovoljan jedan poziv iz zdanja na Crvenom trgu pa da se stvari dovedu u red. Kako su tada preneli mediji, nesporazumi su izglađeni „hitno“, nakon čega je usledilo surovo razbijanje demonstracija u Minsku i drugim gradovima i slanje opozicionih političara u zatvor. Da li to beloruski predsednik strahuje od ponovnog vraćanja pod zavisnost od Moskve? Dugovi su se nagomilali.

Danas, uoči novih izbora, zakazanih za 9. avgust, situacija je ponovo napeta. Jedan od najistaknutijih protivkandidata Lukašenku je bivši bankar Viktor Babarika, koji se, obezbedivši javnu podršku nekolicine najuglednijih beloruskih društvenih i kulturnih delatnika, nametnuo kao istinski lider celokupne opozicije. Naravno, nisu izostali ni pozivi na demokratizaciju društva, podelu vlasti i ograničenje broja mandata šefa države.

Već i sama predsednička kandidatura pomenutog, podržana do sada potpisima oko 400.000 birača, bila je dovoljna da mu režim stavi lisice na ruke i strpa ga iza rešetaka. Optužen je da je sa računa „Belgazprom banke“, na čijem čelu je bio od 2000. do 2020, uzeo više od 430 miliona američkih dolara, a raznim novčanim mahinacijama oštetio državu za još 60 miliona dolara. I sve to, prema sumnjama Lukašenka, u saradnji s manipulatorima iz Rusije.

Odlazak „večitog predsednika“ u penziju čini se sve izvesnijim. Da li će ga tamo poslati sami Belorusi ili će to učiniti Moskva, stvar je taktike.

KOMENTARI



5 komentara

  1. M says:

    Putin na paradi nije pružio ruku niti jednom mladcu junošu!Tako da se Lukašenko zbog toga ne mora ljutiti,osim ako je bolesno tašt!

  2. M says:

    Putin na paradi nije pružio ruku niti jednom mladcu junošu!Tako da se Lukašenko zbog toga ne mora ljutiti,osim ako je bolesno tašt!

  3. padre says:

    Niko nije primetio, a vi ste odmah to uočili po govoru tela!

  4. Cp6a says:

    Tako pišu zapadni agenti. Lukavo, sa merom i malo po malo.

    • Cp6a says:

      Ha, ha, eno, toliko se ne podnose da su danas zajedno, samo njih dvojica, kod Rževa otvarali spomenik Sovjetskom vojniku. Bravo analitičari, bravo novinari.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *