Дневник заблуда: Политика и архитектура

Dnevnik zabluda: Politika i arhitektura

28 maja 2017

NEDAVNO je beogradski gradonačelnik hrabro izjavio da se nije snašao u politici. Poznato je da je politika veoma značajna društvena nauka, sa svojim zakonitostima i pravilima. Iako to nije slučaj u Srbiji, politikom ne mogu da se bave amateri. Međutim, nismo nikada čuli isto tako hrabru izjavu nekog političara da se nije snašao u urbanizmu i arhitekturi. Kao što neki olako shvataju politiku i ulaze u nju ne poznajući njene osnove, tako se političari olako upuštaju u vode arhitekture i urbanizma. S obzirom na to da je društveni uticaj političara nemerljivo veći u odnosu na uticaj arhitekata, njihovo neznanje oblasti arhitekture dovodi do teških posledica po celo društvo. Danas smo preplavljeni urbanističkim planovima i arhitektonskim projektima koje kreiraju neuki političari, nameću ih arhitektonskoj struci i na taj način menjaju izgled naših gradova. U tome im neretko “pomažu” opskurni investitori, zastupnici kapitala nepoznatog porekla, izaslanici stranih političkih i vojno-bezbednosnih grupacija koje sprovode nama još uvek nedovoljno poznate interese. A glavni cilj svega nije postizanje harmonije razvoja prostora i gradova i boljitka života njihovih stanovnika, već zauzimanje strateških geografskih područja i uspostavljanje brutalne dominacije nad narodima. Međutim, retko ko je postavio pitanje: “kako se naši arhitekti snalaze u arhitekturi?”

Poznato je da se naše najznačajnije strukovne institucije “ne mešaju u svoj posao”, odnosno, ne oglašavaju u slučajevima kada je arhitektonsko-urbanistička struka ugrožena. Vrlo retko čujemo glas razuma iz akademskih institucija: Arhitektonskog fakulteta, SANU i drugih strukovnih udruženja, kao na primer: Zavoda za urbanizam, Zavoda za zaštitu spomenika kulture, Inženjerske komore, Udruženja arhitekata Srbije, Društva arhitekata Beograda. Umesto arhitekturom i urbanizmom, one se sve više bave politikom. Zaradi očuvanja finansijske sigurnosti koju im pružaju političari koji su na vlasti, te institucije sve češće učestvuju u sprovođenju stručno pogrešnih naloga političara: menjaju urbanističke planove, sprovode naloge “sa vrha” kojima upropaštavaju naš urbani prostor i uništavaju kulturno nasleđe. Ali, kako se u svemu “snalaze” arhitekti pojedinci?

Oni arhitekti koji imaju privilegiju da postanu deo “vladajućeg klana” dobijaju priliku da ponesu odgovornost u procesu u kojem vlast odlučuje o budućnosti naših gradova. Nažalost, u ovom postupku oni su samo “nužno zlo”, “nazovi stručnjaci” koji treba da oblikuju odluke političara i “upakuju” ih u formu koja će imati izgled stručnog dokumenta. Za sitniš koji im se baca pred noge, oni su samo pioni u igri strategije njima nepoznatih sila. A onog trenutka kada postanu svesni svoje jadne uloge, bivaju lako odstranjeni iz političke igre moćnika koju neki nazivaju još i urbanizmom.

(Slobodan Maldini, Novosti)

 

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *