Događaji iz Odese u susret Danu pobede

Događaji iz Odese u susret Danu pobede

5 маја 2014

dusan-prorokovic-vPiše: Dušan Proroković

Vodeći balkanski elektronski mediji su dan posle masakra u Odesi izveštavali kako je u tom gradu došlo do sukoba između ukrajinskih i proruskih demonstranata, te da je epilog više stotina povređenih i 42 poginula. Kako sve može biti jednostavno, kada se prenose šture vesti zapadnih agencija! Iz svega bi se samo dalo zaključiti kako se stanje u Ukrajini pogoršava, te da građanski rat ulazi u novu etapu. Šta prećutkuje većina evropskih medija u svojim izveštajima?

„Marš na Odesu“ koji su 2. maja izveli pripadnici Desnog sektora i „Samoodbrane Majdana“, uz podršku manjih grupa „fudbalskih navijača“, poslednji je i najorganizovaniji napad ovakve vrste od početka ukrajinske krize. Do tada, ukrajinski neonacisti su pokušavali da krizu iz Kijeva „izvezu“ u Donjeck, Harkov i Dnjepropetrovsk. Iz prva dva mesta su proterani, u trećem se sve završilo bez većih sukobljavanja. U Odesu su već pokušavali da uđu nekoliko nedelja ranije i uglavnom su bili zaustavljeni na prilaznim barikadama. Sada im je uspelo i rezultat njihove akcije je strašan. Zapalili su zgradu Doma sindikata u kojoj je izgorelo ili poginulo iskakanjem kroz prozore 40 ljudi. Izveštaji zapadnih medija su stoga sramni i nedopustivi.

Pogotovo ako se imaju u vidu i prethodno izneti podaci. Desni sektor i „Samoodbrana Majdana“ iz nedelje u nedelju rastu. Oni su sve bolje naoružani, sa solidnim sistemom subordinacije i organizovanim akcijama. U Odesi su se čak pojavili i u novim, jednoobraznim uniformama.

Ne treba ni postavljati pitanje odakle ovakav uzlet ukrajinskih neonacista. Ko im daje snagu? Ko im obezbeđuje političku podršku? Džon Keri je dan pred krvavi pir u Odesi rekao: „Događaji u Ukrajini su poziv na buđenje. Naši evropski saveznici su proteklih više od 20 godina radili sa nama na integraciji Rusije u evro-atlantsku zajednicu. Ruske akcije u Ukrajini nam govore da Putinova Rusija danas igra po različitim pravilima. Putem okupacije Krima i zatim destabilizacije istočne Ukrajine, Rusija pokušava da promeni bezbednosnu konfiguraciju istočne i centralne Evrope.“ Na skupu pod nazivom „Evropa – celovita i slobodna“ u organizaciji Atlantskog saveta u Vašingtonu, a kojim se između ostalog obeležava 25 godina od pada Berlinskog zida i 15 godina od prvog proširenja NATO-a posle okončanja Hladnog rata, Zbignjev Bžežinski je pojasnio kako treba operacionalizovati taj „poziv na buđenje“: „Ako želimo da sprečimo Ruse da izvrše invaziju, moramo da ih ubedimo da će biti skupa i duga. A biće skupa i duga ako se Ukrajinci bore. Ukrajinci će se boriti samo ako misle da će u određenom trenutku dobiti pomoć Zapada, naročito kada je reč o oružju koje će biti potrebno za uspešnu odbranu. Neće poraziti Ruse na otvorenom, gde će ući hiljade tenkova. Pobediće ih samo na jedan način: dugim urbanim otporom.” Desni sektor i „Samoodbrana Majdana“ su gerilske jedinice na terenu, grupe koje treba da destabilizuju jugoistok zemlje i provociraju ulazak ruskih oružanih snaga u Ukrajinu. Paljenje Doma sindikata u Odesi i žrtve koje su već pale su samo početak njihovog angažmana. Ukrajinski neonacisti će igrati sve značajniju ulogu u ukrajinskoj krizi, a samim tim, otvaraće se i sve veći prostor za njihovu bolesnu ideologiju.

Zapadni mediji, poslovično kao i u svim prethodnim krizama, sakrivaće sve ono što ne bi trebalo da se sazna. Sakrivaće tako i vesti poput ove iz Odese, a događaje jednostavno opisivati kao „sukob između ukrajinskih i proruskih demonstranata“. Zato je i ovaj sukob po mnogo čemu različit od prethodnih. Ovo je i pitanje ključnih vrednosti. Da li su zalud pale tolike žrtve u Evropi da bi se porazio nacizam pre sedam decenija? Žrtve masakra u Odesi iz oktobra 1941. godine su bili Jevreji. Sada bi, 2014. godine, izgleda to trebalo da budu Rusi, rusofili, ruskojezični ili kako se već deklarišu stanovnici Odese. Da li je jedan Minhenski sporazum nedovoljan da bi zapadne zemlje shvatile šta se sve može dogoditi ukoliko se nacizam pokušava koristiti kao sredstvo? Sa neonacizmom se ne može igrati. Njemu se ne smeju otvarati vrata. Dan pobede koji je pred nama prilika je i da se na to upozori. I da se uputi jasna i nedvosmislena poruka Evropi. Previše je kontinent propatio zbog nacističke agresivnosti i raznih ekperimenata koje su nacisti sprovodili. Može li Evropa sebi dozvoliti takav luksuz da zaboravi na to? Može li Evropa dozvoliti rađanje novog nacističkog pokreta na svom tlu? Treba li joj tako nešto? Događaj iz Odese od 2. maja je velika prekretnica u ukrajinskoj krizi. Sve je ovo sada dobilo novu dimenziju. Jer, neonacizam je pokazao svoje pravo lice.

(Fondsk.ru)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u