Домаћи медији у вртлогу лажних вести америчких (нео)либералних медија

Domaći mediji u vrtlogu lažnih vesti američkih (neo)liberalnih medija

4 januara 2017

aleksandar-pavic-566

Piše: Aleksandar Pavić

Kako stvari stoje, saga o glavnim medijima u Srbiji kao protočnim bojlerima za lažne, antiruske, ratnohuškačke vesti diskreditovanih nekadašnjih perjanica američkog novinarstva – na prvom mestu Vašington posta – imaće još nastavaka, bar do Trampove inauguracije 20. januara. Jer njihovi izvori, a u nekim slučajevima i nalogodavci, neće mirovati. Imajući to u vidu, vredi uraditi sve što je moguće da se bar malo spusti veštačka tenzija koja se pokušava podignuti na relaciji Vašington-Moskva u poslednjim danima mandata propalog nobelovca Obame. Da se bar u nekoj meri raskrinkaju lažne vesti čiji je jedini cilj da onemoguće ili znatno otežaju najavljeno spuštanje tenzija između dve vodeće svetske nuklearne sile. Da se oduzmu argumenti svima koji od tih tenzija ne samo žive već su napravili čitave karijere od njih. A i da se raskrinkaju navodno respektabilni mediji u koje se do juče klela liberalno-kompradorska klasa i opasne laži koje ti mediji šire. To mnogi, do juče alternativni mediji – isti oni koji su podržali Trampa, ili bar bili protiv Hilari – i rade. Mediji poput RT, Breitbart, Infowars, The Intercept, Global Research, Drudge Report, WND, Antiwar, Russian Insider, itd – uspešno i rade, na globalnom planu. A na našem lokalnom planu, valja što više smanjiti (kolateralnu) štetu po domaću javnost koja iz navedenog medijskog (dez)informisanja može da proistekne, preko medija kao što je ovaj koji sada čitate.

Podsećanja radi, prvi članak na ovu temu objavljen je na Fondu strateške kulture 14.12.2016. o tome kako su neki od najvažnijih domaćih medija nekritički preneli lažnu vest Vašington posta da je CIA navodno utvrdila da je Rusija pomogla Trampu da pobedi Hilari na proteklim američkim predsedničkim izborima. Članak je pokazao da to uopšte nije bila „vest“ već neutemeljena propagandna tvrdnja, čiji je cilj bio da delegitimiše Trampovu pobedu/Hilarin poraz, ali i da dodatno, veštački podigne američko-ruske tenzije.

Psiop akcija „respektabilnog“ Vašington posta, bez obzira što je sa više mesta raskrinkana, ipak je doprinela željenom rezultatu: Obama je, upravo koristeći tu lažnu optužbu, opet bez ikakvih ponuđenih dokaza, uveo dodatne oštre sankcije protiv Rusije, naredivši 29.12.2016. proterivanje 35 ruskih diplomata u roku od 72 sata, zatvaranje dve ruske diplomatske misije, i sankcije protiv 6 lica i 5 institucija. Kao što znamo, ruski predsednik Putin nije naseo na ovu provokaciju – pokazavši, između ostalog, ko je od njih dvojice dostojniji Nobela – i odbio je da uvede kontramere. Štaviše, pozvao je decu američkih diplomata u Moskvi na novogodišnju proslavu u Kremlju, time dodatno podvlačeći da neće dozvoliti odlazećoj administraciji da nepovratno zatruje rusko-američke odnose, što je naišlo i na odobravanje novoizabranog predsednika Trampa.

No, Vašington post se nije predao. Samo dva dana posle novih Obaminih antiruskih sankcija, ove novine su objavile novu „senzaciju“ – da su „ruski hakeri“ napali deo američke elektromreže (pun naslov glasi: „Ruska operacija hakovala elektrodistribuciju u Vermontu, otkrivajući opasnost po bezbednost američke elektro-mreže, kažu zvaničnici“).

I, kao i u slučaju „ruskog dovođenja Trampa na vlast“, neki od glavnih medija u Srbiji su nekritički preneli novu senzacionalnu „vest“, kao i prošli put preuzetu od Tanjuga („VP: Ruski hakeri prodrli u električni sistem SAD“). Između ostalih, preneli su je RTS (isti naslov kao i Tanjug), Politika (isto), B-92 („Ruski hakeri napali američku energetsku kompaniju“, Blic („Ruski hakeri prodrli u električni sistem SAD“), Alo („OZBILJNA PRETNJA Ruski hakeri prodrli u električni sistem SAD”).

Ono što je, međutim, privuklo znatno manju medijsku pažnju u američkom diskreditovanom medijskom mejnstrimu, a još manje među njegovim ovdašnjim (ne)svesnim prenosiocima, bio je demanti koji je istog dana objavljen, a koji je ovde prvo preneo Sputnjik:

„Informacije o hakerskom napadu na kompjutersku mrežu kompanije „Burlington elektrik“ i upadu hakera iz Rusije u elektroenergetski sistem SAD nisu istinite, saopšteno je iz te kompanije“; kao i
„Ministarstvo unutrašnje bezbednosti SAD nije moglo da potvrdi hakerski napad na elektrodistributivnu mrežu, saopštio je „Blumberg“.

Očekivano, ovdašnji mediji se nisu pretrgli da prenesu ovaj demanti: samo su se, izgleda, Večernje novosti potrudile. U svakom slučaju, znatno manji broj domaćih medija je preneo demanti, uz, kako to uvek biva, mnogo manje pompe. Da ne govorimo o tome da nijedan od domaćih medija koji je preneo izvornu „vest“ nije naknadno preneo jedan vrlo bitan novi momenat koji suštinski menja priču, tj. da je i sam Vašington post, tj. izvor originalne „vesti“, suočen sa dokazima i upozorenjima iz alternativnih medija da je (ponovo) sejao dezinformacije, bio primoran da, uz izvornu „vest“, na svom sajtu naknadno objavi i ogradu, koja glasi: „Napomena urednika: ranija verzija ove vesti je netačno navela da su ruski hakeri prodrli u američku elektro-mrežu. Vlasti kažu da za sada nema indicija o tome. Računar u Burlington elektriku koji je bio hakovan nije bio povezan sa mrežom“. (O, da, da ne zaboravimo – inkriminišući naslov koji optužuje Ruse je na sajtu Vašington posta ostao nepromenjen. Toliko o čuvenim (neo)liberalnim žurnalističkim standardima.)

Ovo i jeste cela nauka oko plasiranja lažnih vesti. Dokazano je da demantije čita i/ili registruje višestruko manji broj ljudi nego što pročita izvornu, uvek bombastičnu (lažnu) vest. Shodno toj oprobanoj tehnologiji, otrovi namerno sejanih lažnih vesti se u domaćem medijskom prostoru dalje akumuliraju. Ojačava se podloga za buduće „senzacije“, za pokušaje sejanja nekih novih strahovanja i strepnji među običnim narodom, koji jedva da ima vremena da čita obične vesti a kamoli demantije. Dodatno je podgrejana teza, ako ne o „ruskoj opasnosti“ a onda o tome da „Rusi nisu ništa bolji od Amerikanaca“, i daleko im lepa kuća i jednima i drugima. Što je opet poen za one koji, ako ne mogu da nas uguraju u NATO, predano rade na tome da se bar što manje ili što sporije približimo Rusiji, dok ne smisle neku novu desktruktivnu opciju. To možda deluje pomalo naivno – ali u ekstremnim situacijama koje nam se sigurno spremaju, ljudi uglavnom reaguju emotivno, na osnovu podsvesti, odnosno onoga što je u nju sistematski ubacivano. Ništa se ne radi slučajno.

Za kraj, jedno pitanje za gore pomenute medije: kada vam sledeći put stigne još jedna „alarmantna“, bombastična „vest“ iz Vašington posta – ili Njujork tajmsa, svejedno je – koja diže antirusku histeriju, hoćete li, posle svega, i dalje da je nekritički objavljujete? Ako je odgovor pozitivan, sledi i drugo pitanje – zašto? Ili, da parafraziramo Putinovo pitanje izvoznicima obojenih revolucija: da li ste vi uopšte svesni šta činite?

(Fond strateške kulture)

KOMENTARI



2 komentara

  1. kuka says:

    Amerikancima više ništa ne verujem. Čak ni njihovim naučnicima. "Provereno objektivnim" analitičarima kao što je Noam Čomski samo donekle verujem. Njihove tekstove propuštam kroz gust filter i uvek isfiltriram dosta neistina, koje oni možda nisu plasirali u propagandne svrhe, već zbog svoje zatrpanosti dezinformacijama, i one obično njihov tekst učine irelevantnim i neverodostojnim.

  2. Deda Brada says:

    Ko vam je kriv što informacije tražite u medijima? Kada vidim nekoga sa novinama u ruci, ili pred televizorom kako gleda "vesti", znam da je glup kao pajser.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *