Domoljublje s rezervom

Domoljublje s rezervom

1 новембра 2014

Zlatko GallPiše: Zlatko Gall

Izbor, kako veli Anićev „Rječnik hrvatskog jezika“ je:
1. Čin i rezultat biranja,
2. Ono iz čega se može birati, mogućnost biranja (…)
3. Ono što je izabrano iz čega
4. Politički postupak kojim birači biraju pedstavnike u vlast.

U hrvatskom političkom životu „izbor“ za većinu građana s pravom glasa znači ipak nešto drugo: glas „za“ manje loše.

Doduše, kako to vele ankete, ako se nastave današnji trendovi sljedeći će parlamentarni izbori biti zanimljiviji od prethodnih. Posebice na takozvanoj „ljevici“ (mada je, za reći pravo, svrstavanje „lijevo-desno“ bespredmetnim učinio najprije Sanaderov HDZ, a onda i Milanovićev SDP) gdje iz dana u dan raste popularnost „uljeza“ ORaH-a, odnosno sve viši rejting njegove čelnice Mirele Holy.

Milanovićevi grijesi

SDP, po istim anketama, naravno pada. Zna se i zašto. Zbog punog sepeta Milanovićevih ne samo „PR-ovskih“ grijeha i bjelodane nesposobnosti njegovih ministranata da urade išta što bi pobudilo barem tračak nade za oporavak države pred bankrotom, ali i afera koje kao da se nadmeću s HDZ-ovskim lopovlucima.

Ima neke nebeske pravednosti pa ako ćete i mangupske zajebancije onoga Gore, u činjenici da je baš ministarstvo iz kojeg je najurena Holy, postalo vrući krumpir s kojim poslovično „odlučni“ i „moralno principijelni“ Milanović pojma nema što bi. Najkraće rečeno, da l’ da ga guca ili da u nekoga konačno puca.

Jer, ministarstvo koje vodi Holyn nasljednik Zmajlović, bahatim rasipanjem državnog novca, preseravanjima s prestižnom i preskupom adresom, lažnim troškovnicima i arčenjem proračunskog novca usred Vladinih obećanja o štednji i „racionalizaciji“, izdajničko je zrcalo u kojem se ogleda pravo lice i premijera i njegove koalicijske vlade. Demagoško, licemjerno, bahato i do bola prijetvorno.

‘Light’ manekenka HDZ-a

Mada imam izvjesnih rezervi prema ORaH-u, samo budala ne bi vidjela da vrijeme – naravno i SDP koji ponosno korača na putu u nigdje – radi za njih. Baš onako i onoliko koliko HDZ-ova predsjednička kandidatkinja i njezin stranački šef, rade za Ivu Josipovića.

Ako je već mjesecima sveprisutni hrvatski predsjednik temeljito poradio da barem dodatno učvrsti svoju pouzdanu iliti „hard core“ biračku bazu na „ljevici“, deklariravši se i nedavno uvjerenim antifašistom (što je kod dijela izbornog tijela s desnice, naravno, ravno nacionalnoj izdaji), gospođa Kitarović se u kampanji i dalje ponaša kao nezainteresirani maneken nekog, ajmo to nazvati, uljuđenog HDZ-a.

Što je kad si kod Karamarka i njegove sljedbe, odveć „light“ varijanta koju u današnjem HDZ-u malo tko puši.
Uzalud posjet braniteljskom šatoru u pratnji HDZ-ovih umirovljenih generala, zaludu mise i gostovanja po crkvama te šarmantne jamice na obrazima ako se predizborna retorika ne zaoštri. Onako „po mušku“, hadezeovski čvrsto i karamarkovski nepokolebljivo. Uz spomen zločinca Tita, lustracije, „majke i oca“ komunjarama koji su još na vlasti te – slikovito rečeno – zazivanjem „ljute trave“ kao jedinog medikamenta koji će izliječiti sve hrvatske rane.

Hoće li to doista, pritegnuta stranačkom stegom, u nastavku kampanje i uraditi, ne zna se. No, odgovor na pitanje može li, mnogo je lakši.

Ne samo zato što je već formiran svjetonazorni profil HDZ-ove predsjedničke kandidatkinje – anemično blijed zbog bubanja u bezopasna opća mjesta: domoljublje, bogoljublje, branitelji i svetinje Domovinskog rata, naslijeđe Franje Tuđmana… – već i zbog neugodne činjenice koju su ovih dana izvukli na vidjelo u Jutarnjem listu.

Naime, gospođa Kitarović u ljuti boj za predsjednički mandat ušla je s figom u džepu. Točnije, s osiguranim rezervnim položajem na koji bi se – unatoč deklariranom domoljublju i neodoljivom zovu domovine kojoj valja pomoći – povukla izgubi li na izborima.

A položaj nije kaj god, već povratak na dužnost koju je u NATO-u obavljala prije nego li je začula sirenski zov Domovine: funkcija pomoćnice glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju.

Blago se Ivi i Mireli

Radno mjesto koje gospođu Kitarović – trenutno na slobodnim danima ili neplaćenom dopustu – čeka u slučaju izbornog neuspjeha. Ne morate biti baš najžešći hadezeovac „stare korenike“ da biste shvatili da to i nije baš neka potpora tezi o srčanom ulasku u bitku za boljitak Domovine, hrvatskih branitelja, žena i nejači, siromašnih i ubogih…

Jer, gospođa Kitarović je uradila ono nešto što ozbiljni fajter nikad ne radi: na kladionici se za svaki slučaj kladila i na vlastiti neuspjeh.

Može se to protumačiti i drugačije. Ako je vjerovati Jutarnjem koji prenosi informaciju iz NATO-a o „neplaćenom dopustu“, gospođa Kitarović je u pomoć napaćenoj domovini stigla poput sezonskog gastarbajtera.

Skupila nešto godišnjeg odmora i slobodnih dana, malo neplaćenog dopusta te – dok je radna knjižica još kod gazde, a posao osiguran – odlučila ubrati štogod „sa strane“. Sezonci gastarbajteri su nekoć to radili ne bi li radom na crno skupili štogod novca za nalit ploču ili ožbukati fasadu, kupiti frižider i vešmašinu, platiti kćerino vjenčanje ili djeci studij u Zagrebu… A Kolinda Kitarović?

E, to valja upitati nju samu. Ili, sebe same, na dan izbora; na dan kad ćemo – svatko iz svojih razloga – ponovno birati manje loše i manje zlo. Ivo i Mirela, vaše su šanse očito sve veće i veće…

(Slobodna Dalmacija)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u