Доналд “Амерички Путин” и Србија

Donald “Američki Putin” i Srbija

13 decembra 2015

Branko-Radun-Foto-A-VASILJEVICH 87Piše: Branko Radun

Donald Tramp milijarder i realiti zvezda u ovom momentu je favorit među kandidatima za republikansku predsedničku nominaciju na izborima u SAD. Iako ima brojne rivale i medije protiv sebe teško je oečkivati da će ga neko drugi sustići i prestići bez velikih gafova ili skandala. Kod demokrata je Hilari Klinton već “inaugurisana” ne samo kao njihov kandidat već i kao budući predsednik SAD. Nemamo mnogo dileme da bi žena Bila Klintona u predsedničkoj fotelji a kojoj je toliko mila “Bosnia” nastavila negativan odnos prema Srbima i Srbiji. Hilari smatra da je stvaranje Dejtonske BiH projekat američkih demokrata i legat porodice Klinton te da to predstavlja “svetu kravu” koju niko ne sme da dirne. Iz tih krugova i dolaze najagilniji lobisti unnitarne Bosne i nezavisnog Kosova. Ukratko – za Srbiju bi bilo loše da pobedi Hilari i njena ekipa koja se ponosi i bombardovanjem Srbije 1999-te.

Kako stoje stvari kod Donalda Trampa? Iako je on čovek koji ima najveću popularnost među republikancima ima i velikih protivnika unutar njihovog establišmenta jer je u trku ušao kao “padobranac”. Na početku je mnogima bilo zanimljivo i simpatično to kako je Tramp vodio kampanju i izazivajući skandale, jer su verovali da čovek koji nije profesionalni političar a ima reputaciju hodajuće provokacije neće uspeti da se duže održi u kampanju. Naime i do sada je bilo pojava ekscentričnih bogataša koji su sami sebi finansirali kampanje ali koji nisu imali značajniju ulogu u kampanjama za predsedničke kandidate. Oni su bili poput zeca koji treba da u prvoj fazi povuče prave trkače – političke hrtove. No kako je vreme odmicalo postalo je jasno da Donald nije tek običan prebogati ekscentrik id a njegova popularnost nastavlja da raste ostavljajući daleko za sobom druge candidate. Pa čak i udruživanje drugih protiv Donalda, kao i specijalne anti-tramp kampanje, nije donelo pad rejtinga. Naprotiv – što je više kleveta i laži Donald je republikancima sve draži.

Kako je Tramp stekao za tako kratko vreme visoku popularnost. Osim velike količine novca i suverenog vladanja medijima Donald je slao i zanimljive poruke američkoj javnosti. Nastupio je kao odlučan čovek koji zna da donosi odluke, ali i koji misli jasno i govori glasno ono što drugi ne žele ni da prošapću. On je direktno optužio Obamu da je nesposoban da donosi oduke i da donosi pobede. Kao jedan od efektnih primera je navodio nesposobnost da se porazi Islamska država. Sa druge strane je dosta hrabro istupio kao neko ko podržava rusku vojnu intervenciju u Sriji, sa stavom “ja bih se brzo i lako dogovorio sa Putinom”. Stoga ni malo slučajno nije bilo njegovo poentiranje da je problem za Ameriku “što Putin ne poštuje Obamu”. Dok su drugi kandidati bili neubedljivi u vezi ruske vojne intervencije ili su davali deplasirane antiruske izjave Tramp je bio jasan i direktan. Kako je Islamska država kroz zapadne medije dobila status “horor zla” a Putin (ma šta mislili o njemu) kao odlučan vođa koji suzbija to zlo – vezivanje Trampa za Putina je ovom prvom samo koristilo. Osim toga već je pre nekoliko godina uočena rastuća popularnost Vladimira Putina u desnim političkim krugovima SAD i EU sa porukom “potreban nam je neko ko Putin”. Na taj način se Donald dodatno pozicionira kao odlučan čovek koji bi mogao biti “američki Putin” (ma šta to zaista bilo u praksi).


Odnos prema spoljnopolitičkim temama je retko kada toliko bitan u ovoj fazi predsedničkih izbora. No sukobi na Bliskom istoku, rat sa islamistima, teroristički napadi u Parizu su stvari preokrenule. Tako je Tramp profitirao od straha od terorizma kod prosečnog Amerikanca koji želi odlučnog predsednika koji se neće bojati da udari na islamiste. Stoga je on najavio izgradnju zida na granici, deportovanje sirijskih izbeglica, kontrolu muslimanske zajednice i  sl. Iako su ga skoro svi mediji i protivkandidati napali zbog tih ksenofobičnih pa i islamofobskih stavova i predloga on nije izgubio na popularnosti u svom biračkom telu. Njegovi stavovi das u SAD odgovorne za haosu u Libiji, Siriji, Iraku i drugde je javna tajna koju svi znaju ali niko u politici ne sme da izgovori.  On je rekao da je stanje bilo mnogo bolje u vreme Sadama i Gadafija te da te stvari nisu “ni za poređenje! U Iraku je sada katastrofa, a Libija uopšte nije ni država. Pogledajte šta smo napravili tamo – to je totalni nered.” Osim ciljanih pohvala Putinu on je oštro kvalifkovao politiku nemačke kancelarke Angele Merkel prema izbeglicama kao nerazumnu, navodeći da će to samo izazvati nerede u Nemačkoj. Sve su to stavovi kojih su svesni i većina ljudi u SAD i Evropi ali malo koji političar ima motiv da ih jasno i glasno saopšti. Na takvom odnosu prema problemima je tramp i dobio popularnost “kod svojih”.

Da li bi Tramp mogao pobediti Hilari ukoliko bi oni bili protivkandidati? Pre par meseci su mnogi bili skloni da se klade na Hilari, no danas stvari deluju drugačije. Ono što je prednost Trampa – njegovo bogatstvo mu je i slabo mesto jer postoji bojazan establišmenta da bi kombinacija novca i moći mogla dovesti do toga da se “predsednik otme kontroli” uticajnih lobija. Verujemo da je veći rival Donaldu od Klintonke moćni establišment koji sumnjičavo gleda na ideju da im milijarder koji nije sklon da bude samo portparol moćnih lobija poput Obame bude sledeći predsednik. Vrlo brzo ćemo po statusu njegove kandidature i odnosu korporativnih medija prema njemu će se videti da li je napravio pravi dil sa establišmentom ili ne. Svima je ipak jasno da Amerika traži odlučnog lidera koji bi trebao da bude suprotnost neodlučnom Obami – a na taj zahtev očigledno jedini može Tramp pozitivno da odgovori. Što se Srbije tiče iako američka politika strateški ne menja kurs sa promenom prvog čoveka – Hilari u Beloj kući nam zvuči kao presuda.

(Pečat)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *