Doprinos Šarpovom metodu

Doprinos Šarpovom metodu

11 marta 2014

Nenad KecmanovićPiše: Nenad Kecmanović

„Entiteti ne koče razvoj BiH“ – izjavila je u prošli utorak jedna važna politička ličnost u BiH u intervjuu za „Glas Srpske“. Pitanje za milion dolara glasi: „Da li je to rekao Zlatko Lagumdžija, Milorad Dodik, v. p. Incko, Željka Cvijanović, v.d. američkog ambasadora Nikolas Hil, Nebojša Radmanović ili Bakir Izetbegović?“ Onaj ko imalo poznaje situaciju u BiH bez razmišljanja bi odmah isključio Incka, Zlatka, Hila i Bakira. A onda bi se zamislio da li je zamka u tome što to ovoga puta možda nije rekao baš Mile, nego Nebojša ili Željka. I ostao bez miliona, jer tačan odgovor, verovali ili ne, glasi: Hil.

Već skoro dve decenije iz Sarajeva, Brisela i posebno Vašingtona slušamo priče o Bosni bez entiteta, o „jedinstvenoj BiH, o funkcionalnoj centralizaciji, o reformi ustava“ i slično, te da bez takvih sistemskih promena zemlja ne može da napreduje. Ko bi, posle svega toga, mogao i da pomisli da će zamenik američkog ambasadora reći da su „SAD apsolutno posvećene zemlji koja se sastoji od dva entiteta“. Da je, kojom srećom, zaista tako, značilo bi da SAD radikalno menjaju politiku prema Bosni, jer su u Stejt departmentu napokon ocenili da se dosadašnji kurs pokazao krajnje neproduktivnim i to bi odjeknulo kao medijska bomba. Hil je, međutim, to saopštio kao da se radi o potpunom kontinuitetu sa onim što su govorili Klintonovi, Olbrajtova, pokojni Holbruk, Koen i društvo.

Hil je još nešto rekao: „U Vašingtonu se ne razmatra Dejton dva!“ Da je rekao „više se ne razmatra“, bilo bi lepo čuti, ali teško poverovati. Da je rekao „trenutno se ne razmatra“, bilo bi realnije, ali ne bi značilo da se već sutra neće ponovo razmatrati. Ovako, bez neophodnog preciziranja, ispada opet kao da se radi o kontinuitetu američke politike u Bosni. Ne znam samo ko je onda izmislio priče o „Dejtonu dva“ i o „slovu i duhu Dejtonskog sporazuma“, ko je tvrdio da je „mirovni deo Dejtona dobar, a aneks IV – loš“, ko je menjao izvorni Dejton na terenu u BiH? Zašto se Dodik osam godina rvao sa evroameričkim posrednicima da zaustavi otimanje entitetskih nadležnosti? Zašto su se srpski novinari satrali govoreći i pišući o tome kako se američki tvorci Dejtona, uključujući i samog Holbruka, odriču svoga dela?

Kakav smisao i cilj ima ova iznenađujuća izjava Nikolasa Hila, koju bar za sada nismo čuli ni od kojeg drugog američkog zvaničnika? Kada je u proleće prošle godine došao u Sarajevo, prognozirao sam da se za jesen 2013. priprema akcija spolja finansiranih nevladinih organizacija, sponzorisanih medija i udružene opozicije protiv jake patriotske vlasti u RS i da će je, a ko bi drugi, koordinirati ambasada supersile u Sarajevu. Pomenuo sam i ko će personalno biti koordinator. Napisao sam da su dobro izabrali čoveka, koji odlično govori srpski i dobro poznaje Srbe, jer je kao dete diplomate dugo boravio u Beogradu, te da su dobro izabrali i vreme – godinu pre izbora u jesen 2014.

Bio sam iznenađen, a bogme i uplašen, kada je zbog moje kolumne u Pressu RS telefonski reagovala ambasada u Sarajevu na kabinet predsednika RS u Banjaluci i kada je, čak zvanično, prigovoreno predsedniku skupštine RS, koji se upravo tada našao u Vašingtonu. Pitao sam se zašto daju toliki značaj jednoj kolumni i da li sam stvarno „otkrio Ameriku“. Kako god bilo, Hil se zaista pokazao kreativnim poznavaocem ovdašnjeg mentaliteta.

Svi njegovi prethodnici pretili su razvlašćivanjem entiteta, centralizacijom i unitarizacijom da bi demoralisali narod i obeshrabrili rukovodstvo, a proizvodili su bumerang-efekat – nacionalni refleks samoodbrane i okupljanje oko jakog lidera. Hil je lukavo krenuo obrnutim putem. Poruke poput „entiteti nisu problem i nema Dejtona dva“ treba da uspavaju narod u Srpskoj i jako patriotsko vođstvo predstave suvišnim. Hil nije samo prvi američki diplomata koji unazad 10 godina ne preti Srpskoj, nego je i prvi koji u intervjuu ne optužuje Dodika. Ovoga puta ga nije ni pomenuo, a sledeći put valja očekivati da ga i pohvali i tako kompromituje pred domaćim biračima.

Ali, Hil je, nehotice, kompromitovao i opoziciju i mrežu NVO, jer je rekao ono isto što istovremeno ponavljaju i oni: „Dodikova vlast izmišlja spoljne pritiske i proizvodi strah u RS.“

A onda, i kod njega ispad tipično američke arogancije. „Naš interes prema BiH nije oslabio i planiramo veći angažman da bismo ovu zemlju vratili na reformski put.“ Pre svega, niko iz RS nikad nije tražio „veći angažman“ SAD u RS, nego, naprotiv, da se drže izvornog Dejtonskog sporazuma. To u BiH traže jedino Bošnjaci da bi nametnuli svoj koncept unitarne države. A što se tiče „reformi“, nije jasno da li Hil misli na političke (razvlašćivanje entiteta) ili ekonomske (divlja privatizacija, tajkunizacija, pauperizacija), koje su Amerikanci pomogli u celom postkomunističkom svetu. V. d. ambasadora takođe kaže i da se zemlja „mora“ vratiti na reformski put, pa se čovek pita šta ako Srpska jednostavno ne želi da se vrati na taj put, pogotovo što on očigledno misli na vreme kada su u Sarajevu širene nadležnosti Saveta ministara, a u Banjaluci smenjivani izabrani funkcioneri. Hil kaže i to da njegova zemlja „godinama podržava ulazak BiH u EU i NATO“ i pri tome ga izgleda uopšte ne zanima sasvim svež egzaktan podatak da većina građana Srpske ne želi u EU, a 90 odsto je protiv priključenja NATO-u. On očito misli da unutrašnje reforme i međunarodna članstva RS nisu naša, nego američka stvar.

Vrhunac predstavlja Hilova tvrdnja da „nema osnova priča koja dolazi iz Banjaluke da SAD plaćaju i sponzorišu neke nevladine organizacije u RS.“ Nego ko ih onda finansira? Budžet RS? Neki anonimni bogati, a dobri ljudi? Ili same zarađuju „u znoju lica svoga“? Pa, v. d. ambasadora, valjda, kao i mi, zna da je njegov penzionisani kolega Vilijem Montgomeri crno na belo opisao kako je iz Budimpešte, uz pomoć NVO „Otpor“, rušio Miloševića, kako su stotine hiljada dolara keša u koferima prebacivane opoziciji u Srbiji, kako su vrbovani ljudi u državnom aparatu. Nismo li juče gledali reprizu te iste predstave u Ukrajini, prekjuče u Siriji, pre toga u Libiji i Egiptu, a onomad generalnu probu za BiH u Sarajevu, Tuzli, Zenici i Mostaru?

Hil zaslužuje komplimente svojih pretpostavljenih za doprinos poznatom Šarpovom metodu za obaranje nepodobnih lidera. Ali uz jednu primedbu – morao bi da vodi više računa o tome da ljudi ovde imaju bogato negativno iskustvo sa inostranim protektorima. I kad nas kude i kad deluje kao da nas podržavaju.

(Pressrs.ba)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *