Zahtevi za otvaranje čak 7.000 dosijea DB-a

Zahtevi za otvaranje čak 7.000 dosijea DB-a

26 januara 2014

dr-arhiv_620x0Viši sudovi u Srbiji rehabilitivali su do sada nekoliko stotina građana koji su za vreme i posle Drugog svetskog rata nepravedno osuđeni. Za nekoliko dana Viši sud u Beogradu trebalo bi da nastavi postupak vraćanja časti i ugleda najpoznatijem jugoslovenskom disidentu Milovanu Đilasu, pošto su advokati koji traže njegovu rehabilitaciju napokon pregledali njegov dosije koji je čuvan u Arhivu Srbije.

– Sudija je obeležila one delove dosijea koji su nam značajni za postupak i oni se sada kopiraju – kaže advokat Rajko Danilović, koji je tražio njegovu rehabilitaciju.- Imena svedoka i ostalih ljudi koji bi bili od značaja, zatamnjena su. Ali, pominju se sva njegova suđenja i zlostavljanja. Od informacija koje nisu značajne za ovaj postupak, ali imaju neku drugu vrednost, našli smo da je Đilas zajedno sa Kočom Popovićem išao u Zagreb da pregovara o razmeni zarobljenika.

Za razliku od Đilasa, jedan od vodećih srpskih intelektualaca, Slobodan Jovanović, rehabilitovan je pre nekoliko godina. Viši sud u Beogradu utvrdio je da je presuda nekadašnjeg Vrhovnog suda FNRJ, prema kojoj je osuđen na zatvor sa prinudnim radom u trajanju od 20 godina, gubitak političkih i pojedinih građanskih prava u trajanju od 10 godina, konfiskaciju cele imovine i gubitak državljanstva – ništavna od dana kada je doneta.

U istoj grupi sa Jovanovićem, u kojoj je bilo još 22 optuženih, nalazio se i Momčilo Ninčić, ministar spoljnih poslova izbegličke Vlade Kraljevine Jugoslavije. On je bio osuđen na osam godina robije, oduzimanje cele imovine, građanskih prava i državljanstva. Proces vraćanja časti i ugleda Niniću bio je jedan od prvih pet u Višem sudu u Beogradu.

Iz ove grupe, na rehabilitaciju još čeka komandant jugoslovenske vojske u otadžbini, Dragoljub Draža Mihailović. Proces njegove rehabilitacije se odužio pošto je morao da se pokrene poseban postupak kako bi se utvrdile činjenice njegove smrti, budući da umrlica nije pronađena.
Iz Arhiva Srbije, u kome se čuva građa BIA starija od 30 godina, među prvima su, još 2006, dostavili kopiju dosijea akademika Dragoslava Mihailovića. Pored dokumenata iz dosijea Milovana Đilasa, prošle godine dostavili su sudu i kopije iz dosijea Nikole Kalabića i Milana Nedića.

Preki sudovi nisu mimoišli ni glumce, pa se tako među osuđenima našla i Žanka Stokić – zato što je nastupala za vreme okupacije. Osuđena je na osam godina gubitka nacionalne časti.

Čast i ugled vraćeni su i piscu, književniku Borislavu Pekiću, koji je uhapšen na Filozofskom fakultetu zbog organizvoanja Saveza demokratske omladine Jugoslavije. Prvo je osuđen na 10 godina robije, a posle žalbe tužilaštva na 15. Umro je u Londonu 1992. godine.

U Arhivu kažu da su prošle godine dobili mnogo više zahteva za dostavljanje dosijea zbog rehabilitacije nego prethodnih. Od oko 7.000 zahteva koji su stigli od 2006, 3.217 je došlo tokom protekle godine. Od toga 2.925 je stiglo iz sudova, a 292 od građana. Odgovorili su na 2.800. Na 1.393 zahteva odgovorili su pozitivno, odnosno dostavili su kopije dosijea ili dokumenata iz registra osuđivanih lica, koja su bila na Golom otoku. Za osobe iz 1.407 zahteva utvrdili su da nisu imali dosijee.

Najviše podataka koji su sudovima neophodni za odlučivanje nalazi se upravo u dosijema koji se nalaze u Arhivu Srbije. Razvrstani su po kategorijama. Najzastupljeniji su „ibeovci“, četnici, „ljotićevci“, „nedićevci“, „jataci“, „emigranti“, „imigranti“, pripadnici ilegalnih organizacija, ratni zločinci, ustaše, ostali klasni i ideološki neprijatelji, dezerteri iz JNA, jataci posle Drugog svetskog rata, „rankovićevci“…
Drastičan porast broja zahteva potpuno je onemogućio da se na njih odgovori u zakonskom roku od dva meseca. Naime, samo jedina osoba, Marija Nenadić, ovlašćena je da „postupa po zahtevima koji se odnose na arhivsku građu BIA“.

– Najviše zahteva protekle godine dobili smo za osobe koje su bile na Golom otoku i Nemce i Mađare u Vojvodini, kojima je posle rata oduzeta imovina – kaže Marija Nenadić.

– Pretpostavljam da to ima veze sa restitucijom imovine.

Dosta zahteva stiže i za osobe koje su stradale posle Drugog svetskog rata.

– Na osnovu dosadašnjeg iskustva, lakše pronalazimo podatke o osobi koja je bila na Golom otoku, nego o stradalima odmah posle Drugog svetskog rata. Ukoliko ne pronađemo dosije osobe koja je stradala posle rata, upućujemo ih na Komisiju za tajne grobnice, koja obavlja istraživanja u svim arhivima i najviše podataka o tim osobama.

Građa BIA pristiže u Arhiv Srbije od 2004. godine. Do prošle godine preuzeto je više od 350.000 strana zbirki dokumenata i oko 80.000 dosijea. Dosijei su dostupni samo višim sudovima, pred kojima se sprovode postupci rehabilitacije, a zbirke dokumenata se mogu koristiti za naučna istraživanja.

– Građani nemaju mogućnost da ostvare uvid i dobiju kopije dosijea, jer to još nije zakonski uređeno – ističe Marija Nenadić.

– Ne postoji zakon o otvaranju dosijea, kojim bi se uredilo ko može da ostvari uvid u nečiji dosije, pod kojim uslovima i po kojoj proceduri. Ali, mogu da dobiju informaciju da li se u Arhivu Srbije nalazi određeni dosije.

Proceduru komplikuje to što ima dosta dosijea pod istim imenom. Na primer, više od 40 dosijea se vode pod imenom Milan Jovanović.

– Baza podataka sadrži samo ime i prezime i broj dosijea, ali ne i biografske podatke na osnovu kojih bismo mogli utvrditi čiji je. Zato je neophodno u depou ostvariti uvid, odnosno pregledati sve dosijee vođene pod istim imenom, da bismo saznali da li imamo onaj za konkretno lice. Ako se ispostavi da ga imamo, pažljivo ga pregledamo i izdvojimo dokumenta za kopiranje. Po pravilu, izdvajaju se zvanična dokumenta u vezi sa postupkom koji je vođen protiv njega. Rešenja iz istrage, presude, odnosno odluke, izveštaji kaznenih ustanova, a ako je dosije manjeg obima dostavlja se kopija celog dosijea.

Dosijei se sastoje od jedne, pa do nekoliko hiljada strana. Najobimniji je Aleksandra Rankovića. Ima oko 11.000 strana.

TAČKA BLOKADE

Zakon o rehabilitaciji nije jedini koji je Arhivu Srbije nametnuo nove obaveze koje bi trebalo da ispunjava sa postojećim kadrom. To su i zakoni o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju, o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, o zaštiti podataka o ličnosti, o bezbednosti i zdravlju na radu, o zaštiti od požara, o javnim nabavkama…

– Zatrpani smo i zahtevima o pribavljanju dokaza o oduzetoj imovini. Obim poslova se ubrzano povećava do tačke blokade – kaže Marija Nenadić.

– U poslednjih deset godina nije došlo do povećanja broja zaposlenih, a uvedene su nam brojne obaveze. To ugrožava našu osnovnu delatnost.

– Pre nego što se sudu pošalju kopije dokumenata iz dosijea, vrši se anonimizacija podataka o ličnosti drugih lica. Anonimizuje se svi podaci na osnovu kojih bi moglo doći do identifikacije drugih osoba. Najčešće su to osobe koje su svedočile protiv osobe čiji dosije dostavljamo, ali i lica protiv kojih je ta osoba govorila. Ne anonimizuju se lica čiji je dosije, imena njegovih srodnika i istorijski poznatih ličnosti.

Naša sagovornica objašnjava da se anonimizacija obavlja tako što se fotokopija svakog dokumenta pažljivo čita „red po red“ i prekrivaju se podaci koje je potrebno učiniti nedostupnim. Zatim se fotokopija sa anonimizovanim podacima ponovo kopira i takva dostavlja sudu. Sve troškove kopiranja snosi Arhiv Srbije, jer to pitanje nije uređeno.

– Ne anonimizuju se presude, kao javno objavljeni dokumenti. Ukoliko dokument koji anonimizujem sadrži i neke druge podatke koji su osetljivi i koji bi mogli ugroziti ugled lica čiji je dosije, na primer o vanbračnoj vezi, seksualnom opredeljenju… i ti podaci se anonimizuju.

Na koricama dosijae, po pravilu, stoji pečat „Državna tajna“ ili „Strogo poverljivo“.

– Građani su mogli da ostvare uvid u dosijee 2001, kada je doneta uredba koja je predviđala tu mogućnost. Međutim, ona je ukinuta, jer ta materija bi trebalo da bude uređena zakonom. Usledili su brojni predlozi zakona o otvaranju dosijea. Najglasniji su u tome bili SPO i Centar za antiratnu akciju. Zakon, međutim, do danas nije usvojen.

Druge države, koje su se suočile sa ovim problemom, uglavnom su to rešile posebnim zakonima.

(Novosti)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. Voja says:

    Ma naši sudovi, rehabilitovaće i Hitlera. Štra rade stvarno je sramota.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *