Дозирање демократије и напредњачка одбрана народне воље

Doziranje demokratije i naprednjačka odbrana narodne volje

28 aprila 2017

Piše: Marinko Vučinić

Svoju mudrost rastočismo u izbore,

Svoju hrabrost ne podvale i obede,

kaže u svojoj  znamenitoj pesmi „Naši dani“ Vladislav Petković –Dis. U ovim njegovim stihovima kao da je sadržana sva suština naših izbornih kampanja i političkih događanja. Nigde mudrosti i odmerenosti, samo se širi neskrivena hipokrizija i licemerstvo i bahatost pobednika predsedničkih izbora. Da se još na nekoliko mesta ponavljaju izbori, Aleksandar Vučić bi ostvario stoprocentni rezultat što je on verovatno i očekivao da će dostići i u prvom krugu, jer to je u skladu sa njegovim shvatanjem demokratije kao neprestanog plebiscitarnog izražavanja podrške neprikosnovenom vođi.

Ne pamti se da je nakon ponovljenih izbora u nekoliko gradova i izbornih mesta neki kandidat ponovo na konferenciji za štampu, i to u dva navrata, iznova proglašavao svoju izuzetnu izbornu pobedu. I to sa jedinim ciljem, da nam još jednom demonstrira svoju još veću snagu i političku moć. Retko se mogla videti tolika radost i egzaltacija na licu uvek zabrinutog i velikim državničkim brigama ophrvanog naprednjačkog vođe kada je proglašavao ponovljene izborne rezultate koji su se kretali između 70 i 90 posto podrške. Trebalo je samo pogledati ushićene komentare falange objektivnih dežurnih političkih analitičara, ali i novinske naslove – „Ubedljiva pobeda Vučića na reprizi“ – „Ponovljeni izbori još veća pobeda Vučića“ – „Uz veliku izlaznost u Leskovcu Vučić osvojio 96%, Trsteniku89% i Novom Sadu 60%“. Sledili su i dirljivi zagrljaji sa najvernijim saradnikom koji se više oglašava i pojavljuje kao visoki stranački funkcioner, nego kao ministar unutrašnjih poslova.

Jedino što kvari sreću i zadovoljstvo njihovog neprikosnovenog vođe su protesti studenata i građana koji se odvijaju isključivo zahvaljujući njegovoj dobroj volji. On sam je izjavio da je dozvolio proteste i tako još jednom nam pokazao da ne razume i ne prihvata osnovne demokratske principe i postojanje vladavine prava, jer sam narušava načela pravne države, jer sebe proglašava kao jedinog političkog arbitra i presuditelja u našoj zemlji. Šta bi se dogodilo da on ne želi da dozvoli proteste, da li bi onda došlo do sukoba širih razmera. On tako uspostavlja neku vrstu dozirane demokratije, jer samo od njegove odluke zavisi kako i na koji način će se ispoljavati  nezadovoljstvo građana. Sistem prijave skupova je očigledno suspendovana u ime volje jednog čoveka  koji je uzurpirao pravni sistem ove zemlje pri tome sebe predstavljajući kao gorljivog branitelja demokratije i božanske volje naroda.

Njegova stalna sklonost ka doziranju demokratije je praćena vrhunskim licemerstvom i vlastodržačkom bahatošću i posebnim prezirom prema svima koji ne dele njegov pobednički entuzijazam. On je izjavio u svom već prepoznatljivom ciničnom (ali ne preterano duhovitom) tonu da ove proteste smatra praznikom demokratije i poručio da je strpljenje vlasti bezgranično sve dok se protesti dešavaju u okviru zakona (koji jedino on merodavno tumači i primenjuje) i  dok nema nasilja na ulicama. On je takođe rekao da je svestan da je većini građana već preko glave protesta i nevolja zbog zatvaranja ulica za saobraćaj, ali ih je očinski zamolio da razumeju da je naša nasušna potreba da svako može da iznese svoje mišljenje sve dok ne ugrožava prava i slobode drugih. To govori političar koji je imao 90% zastupljenosti na medijima sa nacionalnom frekvencijom (uključujući pre svega komercijalne televizije) za koje ne važi osnovno demokratsko pravilo da svaki kandidat može da u izbornom procesu iznese svoje mišljenje. Naprotiv, jasno se može uočiti da je uspostavljen do sada nezabeležen monopol i kontrola medija koji su u neposrednoj i bezrezervnoj službi vladajućeg naprednjačkog režima, a u velikoj meri su poslužile za potpunu diskreditaciju i diskvalifikaciju svih opozicionih predsedničkih kandidata.

Aleksandar Vučić nastoji da minimizira i obesmisli značaj protesta studenata i građana, jer on nikada ne deli  Srbiju i da je jedini prihvatljiv garant stabilnosti i sigurnosti, ne samo u Srbiji već na  celom regionu Balkana. A upravo on i njegovi  poslušnički propagandisti i tabloidi neprestano unose podele  i duboke raskole u naše društvo. Kako inače tumačiti ove reči naprednjačkog vođe “Pobedila je pristojna, tiha i demokratska Srbija. Veliko hvala što smo pokazali da je demokratska, pristojna, moderna Srbija koja toleriše prava manjine. Ali ta tiha i pristojna Srbija nikome neće dozvoliti da ugrozi narodnu volju“. A podrazumeva se da je on jedini  posvećeni čuvar narodne volje i tihe Srbije, a dozvoliće samo onu meru demokratije i demokratskih prava za koju on oceni i misli da je dovoljna da se sprovodi njegova koncepcija oktroisane. darivane i kontrolisane demokratije. Tako poklonjena i dozirana demokratija ima uporište samo u dobroj volji onog koji  predvodi tihu, pristojnu i modernu Srbiju  koja poštuje prava manjine bez obzira što ne postoje minimalni uslovi da ona dođe do glasa i šireg uticaja na našu javnost. Aleksandar Vučić se i ovoga puta koristi svojom već oprobanom političkom tehnologijom da svako svoje narušavanje osnovnih demokratskih prava i načela nastoji da prikaže kao svoje htenje da bude glavni pokrovitelj u čuvar demokratije. To je zaista vrhunac političke hipokrizije i licemerstva.

I upravo je njegov način vladavine koji je već uveliko dobio svoj autoritarni oblik, a sastoji se u stalnoj i otvorenoj zameni teza – onaj ko razara demokratiju i njene institucije upućuje najteže optužbe onima koji se bore za njeno uspostavljanje i sprečavanje nastanka diktature. Zato i nije veliko iznenađenje da Aleksandar Vučić  na sledeći način demonstrira ovakav vid političke  inverzije. “Oni neće da dozvole da postoji demokratija. Njihovi zahtevi  su da se uvede demokratija u Srbiji. Oni žele potpunu delegitimizaciju svake nove vlade u Srbiji. Napraviti atmosferu u kojoj treba da se izvrši delegitimizacija, da se uruši država“. A upravo su protesti studenata i građana  koji već sada imaju veoma jasno određeni politički i socijalni program dovode u pitanje pre svega legitimitet naprednjačkog režima i njihovog legalno izabranog vođe. Zato su i demonstranti ističući svoju glavnu parolu – Protest protiv diktature –  jasno ukazali da je dovođenje  u pitanje legitimiteta vladajućeg režima glavno političko polje i  poprište na kojem će se odlučivati dalja sudbina odbrane demokratije u Srbiji.

(NSPM)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *