Dr VELJKO ĐURIĆ MIŠINA: Danas je Srbija kolonija, a za kraj je predviđen građanski rat

Dr VELJKO ĐURIĆ MIŠINA: Danas je Srbija kolonija, a za kraj je predviđen građanski rat

29 октобра 2014

VELJKO DJURIC MISINANestankom Kraljevine Srbije 1. decembra 1918. godine, posle državnog udara prestolonaslednika Aleksandra Karađorđevića, koji je toga dana proglasio Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, započelo je srpsko lutanje kroz istoriju koje još uvek traje i za koje ne znamo kako i kada će se završiti – kaže u intervjuu za Fond strateške kulture prof. dr Veljko Đurić Mišina, istoričar iz Beograda, autor desetak knjiga iz novije istorije srpskog naroda, kao i dva dokumentarna filma o patrijarsima Varnavi i Germanu.

– U međuvremenu je počelo drugo lutanje, u Evropsku uniju i evroatlanske integracije, pa će naše dugo putovanje kroz maglu da potraje! Možemo da se nadamo da nećemo završiti u nekoj istorijskoj provaliji ka kojoj nas vodi poslušnička politika koja se kreira prvenstveno u Briselu. Nadam se da će sadašnji Srbi, kao oni iz pripovetke Radoja Domanovića „Vođa“, opametiti se i uvideti da je vođa slep!

Da li su Srbi toliko loši tumači istorije, kao što ih često optužuju?

Nepoznavanje vlastite nacionalne prošlosti, koja uključuje prvenstveno tradiciju i kulturu, dovodi nas do toga da nam je stranci tumače. Naravno, stranci će učiniti sve da nama namene negativne uloge. Najbolji primer za to jeste obeležavanje 100 godina od početka Velikog rata. Državni politički vrh posredstvom podređenih naučnih i drugih institucija kao da je morao da posluša naredbe sa Zapada pa je, osim časnih izuzetaka, dozvolio da se priredi samo nekoliko manifestacija koje su podsetile na slavne događaje kao što su Cerska bitka ali i tragične kao što je veliki zločin austrougarske vojske nad civilima tokom prvih meseci rata 1914. Srpska istoriografija danas gotovo da i ne postoji!Uostalom, pogledajte čime se bave naučnoistraživačke institucije kao što su, na primer, Istorijski institut, Institut za noviju istoriju Srbije, Institut za savremenu istoriju i Balkanološki institut. Zapitajte se koliko istoričara poznaje arapski ili savremeni turski jezik jer je na njima sačuvano mnogo građe u kojoj ima vrednih podataka o našoj prošlosti. Ili, kada je neki istoričar iz Srbije boravio u Vojnom arhivu u Beču i gledao građu o Prvom svetskom ratu! Da li je tokom ove godine objavljen bilo kakav vredan dokument koji bi potvrdio srpsko stajalište o germanskom projektu evropskog rata? A ima ih! Pojedinci iz političkog vrha u svom udvorništvu idu toliko daleko da u Kragujevcu, na humkama stradalnika koji su pobijeni oktobra 1941. godine od vojske Nemačkog Trećeg rajha, predlažu da zaboravimo na prošlost i okrenemo se izgradnji nove budućnosti sa Nemcima. Hajde neka neko kaže Jevrejima da zaborave Holokaust, ili Jermenima da zaborave genocid koji su Turci 1917. počinili nad njima!

A Rusi?

Istorija ruskog naroda je u mnogo čemu slična istoriji srpskog. Srbi su imali Jugoslaviju, Rusi Sovjetski Savez. Danas je Srbija kolonija, Rusija je na putu da zauzme svoje mesto na svetskoj pozornici koje joj pripada. Mada su Rusi gotovo usamljeni, oni su u znatno boljoj situaciji da spreče reviziju prošlosti. Uostalom, to se već jasno vidi i zbog toga je velika nervoza na Zapadu, to jest u Londonu i Vašingtonu.

Šta bi mogle da budu glavne pouke – i za Srbe i za Ruse – iz pobede nad nacizmom i fašizmom od pre 70 godina?

Jedno zlo je 1945. godine samo privremeno pobeđeno. Njegovo novo „rađanje“ započelo je preimenovanjem 9. maja kao praznika pobede nad nacizmom u Dan Evrope! Zlo se ponovo pojavilo u drugom vremenu, obliku i formi ali je krajnji cilj ostao isti: vlast nad svetom! Uostalom, uporedimo nacističku Nemačku i broj frontova to jest kontinenata i država u kojima je bila njena vojska, sa savremenom zapadnom vojnom alijansom i ciljevima njegovog prisustva u svetu uvijenih u fraze o širenju demokratije. Zar i Hitler nije uveravao svet da je njegova politika najkorisnija za čovečanstvo?

Koliko su savremene okolnosti (jugoslovenski ratovi devedesetih, Ukrajina) uporedive sa onima od pre sedamdeset godina?

Poznato je da u istoriji ima događaja koji na prvi pogled nalikuju na pojedine u prošlosti. Raspad Jugoslavije je odavno planiran i izveden gotovo po unapred obznanjenom scenariju koji bi trebalo da se završi građanskim ratom u Srbiji. I u raspadu Sovjetskog Saveza bilo je sličnih zbivanja, na primer nekoliko ograničenih ratnih sukoba. Raspad Ukrajine može da liči na raspad Jugoslavije. Razlike su, ipak, velike i pored toga što su u oba slučaja Angloamerikanci prisutni u oblandi Natoa. Istovremeno, ne treba zanemariti ulogu ustaštva u separatizmu Hrvatske niti fašista u Kijevu i početka građanskog rata u Ukrajini. Josip Broz Tito je kaznio srpski narod na razne načine, osim ostalog, i sužavanjem njegovog istorijskog i etničkog prostora dajući ga izmišljenim republikama i narodima, formirajući pokrajine itd. Hruščov je ruskoj republici oduzeo Krim i dao ga Ukrajini. Savremena Rusija je ispravila istorijsku nepravdu pruživši pomoć stanovništvu Krima da se posredstvom demokratskog referenduma vrati Rusiji. Savremena Rusija štiti pravo Srbije na pokrajinu Kosovo i Metohiju dok ga politička elita Srbije otuđuje kao što se odriče i delova srpskog naroda izvan Srbije sve zarad puta u maglu, to jest Evropsku uniju, koja je i sama u procesu laganog raspadanja.

Koliko je za opstanak obe nacije važno istorijsko ali i političko razumevanje između Rusije i Srbije?

Pre dve godine dr Miša Đurković je objavio jedan analitički tekst „Savremena ruska spoljna politika i Srbija početkom 21. veka“, koji se lako može pronaći na internetu, o greškama Rusije u angažovanju na Balkanu i posebno u Srbiji.

Ako bismo sabrali sve skupove održane tokom posledih godinu dana, shvatili bismo da u Srbiju uveliko stiže jedna linija ruske politike. U tom kontekstu treba posmatrati i nedavno održanu međunarodnu konferenciju u Beogradu povodom 70-godišnjice oslobođenja prestonice, čiji rezultati ukazuju na to da bi Rusi trebalo da su mnogo aktivniji u Srbiji upravo u kulturi i nauci, kroz prosvetu itd. Dobro znamo šta sve dolazi iz Brisela, i koliko komisija, odbora, institucija i ko zna čega još sprovodi te naloge, ne poštujuću opštepoznate stavove apsolutne većine naroda. Onda možemo da se zapitamo zašto još uvek nemamo makar jednu državnu instituciju koja bi forsirala kulturno-prosvetnu saradnju sa Rusijom. Ta vrsta saradnje predstavlja najbolji most za upoznavanje i zbližavanje naroda koji mnogo toga imaju zajedničkog.

Šta su glavni temelji na kojima se to razumevanje može čuvati i snažiti?

Osnova postojanja jednog naroda u istoriji jeste njegova civilizacija koja u sebe uključuje mnogo toga. Dva naroda mogu biti bliska po raznim osnovama i to treba forsirati i negovati. Srbi kao narod, zahvaljujući političkoj eliti koja ih je predstavljala poslednjih 100-nak godina, nisu bili na visini svojih obaveza. Najbolji primer jeste (ne)saradnja sa Lužičkim Srbima i Rusima. Kako smo se odužili lužičkom Srbinu Pavlu Jurišiću Šturmu, koliko znamo njihovu civilizaciju? Spomenik caru Nikolaju Drugom Romanovu nalazi se na pravom mestu, u glavnoj ulici u Beogradu. On bi trebalo da opominje Srbe na carevu žrtvu 1914. godine u korist  tamo neke daleke i male Kraljevine Srbije, a koja ga je, na poseban način, koštala carskog trona i života! Bratsku Rusiju treba da doživljavamo kroz njene televizijske programe na kablovskim mrežama u Srbiji, na internet sajtovima na srpskom jeziku kao što je sajt Fond strateške kulture itd. Kultura i obrazovanje su široka polja za saradnju i to treba koristiti. Zar i nedavna premijera filma Nikite Mihalkova nije dobar potez?! Setimo se uspeha filmova „Andrej Rubljov“ i „Sibirski berberin“ i zapitajmo se zašto ruska kinematografija ne pomogne film o Svetom Savi kada već ruska država i Ruska pravoslavna crkva pomažu izgradnju Hrama Svetog Save. Jer, Sava je jedan od temelja srpske civilizacije ali i vrlo poštovani svetac u Ruskoj pravoslavnoj crkvi. Ima ovakvih primera mnogo!

Razgovarao Miodrag Zarković

(Fondsk)

KOMENTARI



4 коментара

  1. Boza Nedic says:

    Zamolio bih da mi dostavite broj tlefona Dr. Veljka Djurica Misine. Mnogo bi Vam bio zahvalan !

  2. Миломир says:

    Хвала Богу, све више политичких покрета и новостворених партија, подразумевају сарадњу Руса и Срба на свим пољима међудржавне срдње...

  3. SRPKINJA-BGD says:

    SVE JE OVO ODLICNO RECENO ALI JA ZA RAZLIKU OD VAS NIKADA ENCU RUSIMA ORPOSTITI STO NISU POMOGLI SRBIJI 1999,,NIIIKAAADAAAAA! NISU NAS BOMBARDOVALI ALI SU STAJALI PO STRANI DOZVOLILI DA SE IZVRSI GENOCID NA SRBIMA ONDA SU DOLETELI TENKOVIMA NA KOSMET I NIJE MALO PROSLO OTISLI SU A SRBE OPET OSTAVILI NA MILOST I NEMILOST NATO "VITEZOVIMA" SMRTI...KAKO SE PRIJATELJI I SARADNICI POMAZU I DRZE POKAZUJE ODNOS HRVATSKA -NEMACKA...PRVO JE HITLER NAPARVIO HRVATIMA DRZAVU 40TIH GODINA 20 VEKA A ONDA SU PO DRUGI PUT HITLEROVI UNUCI NAPRAVILI HRVATIMA PONOVO DRZAVU..RUSI SRBIMA NISTA NISU NAPRAVILI CAK SRBIMA NISU POMOGLI VEC NAPROTIV -ODMOGLI..RUSI NISU NI SILA NI VELESILA..NECU DA PSUJEM

  4. Zlatko Petrović says:

    OBRUKAO SE KAO ISTORIČAR ZA FILM O GENOCIDU U HRVATSKOJ.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u