DRMA MU SE FOTELJA: Obama će zbog ovoga što radi Rusiji ostati bez predsedničke funkcije

DRMA MU SE FOTELJA: Obama će zbog ovoga što radi Rusiji ostati bez predsedničke funkcije

15 маја 2014

obama-worried-e1280326723569Kada Sergej Glazjev govori „mi“, on po pravilu podrazumeva svoje kolege iz Ruske akademije nauka – ali ovaj savetnik predsednika Rusije nerado govori o tome kakvi se sporovi vode u Kremlju povodom situacije u Ukrajini.

Ovaj intervju je dao u svom kabinetu na Starom trgu. Na zidu visi portret Vladimira Putina, a predsednikov pogled je uprt u reprodukciju Van Goga koja se nalazi preko puta. Preko zida se širi karta Rusije, a Krim je obojen tako da se razlikuje od ostatka Ukrajine. Uzgred, pomoćnik Glazjeva nam je objasnio da je ta karta stara.

Glazjev je još pre referenduma na Krimu podržao pripajanje poluostrva Rusiji i zato mu je bio zabranjen ulazak na teritoriju Ukrajine, da bi ubrzo bio stavljen i na sankcioni spisak SAD.

Scenario za Ukrajinu

Nedavno je agencija S&P dala prognozu da u slučaju da Ukrajina izgubi istočne regione, ovu zemlju očekuje bankrot. Kako vi vidite dalji razvoj događaja u Ukrajini?

– Mene te proameričke rejting-agencije zabavljaju. U situaciji, kada je Ukrajina već odavno bankrot, oni se pretvaraju i govore: evo samo što nije nastupio bankrot i tvrde da se on još može sprečiti. To nije ništa manje zabavno od vremena kada su propadale američke investicione banke, a te iste agencije im dodeljivale rejtinge AAA. Ukrajina više ne plaća svoje obaveze, u svakom slučaju ne plaća ruski gas. Sa zakašnjenjem joj stiže obećana simbolična pomoć SAD i EU koja ne može imati nikakav suštinski uticaj na potpuno besperspektivnu finansijsku situaciju u toj zemlji.

Dakle, Vi smatrate da je nedovoljan novac koji je obećan Ukrajini?

– Čak i pri najpovoljnijem scenariju, program pomoći MMF-a pokriva samo dve trećine minimalnih potreba Ukrajine u naredne tri godine. A u slučaju lošeg scenarija, ako nacistička hunta izoluje Ukrajinu od Rusije – u zemlji će nastupiti finansijska katastrofa. Ona će se po ekonomskim pokazateljima survati na nivo Srednje Afrike.

Koliko je onda potrebno novca Ukrajini?

– Potrebna su joj gigantska upumpavanja. Vratimo se povoljnom scenariju. Na osnovu proračuna Centra za regionalna istraživanja Evroazijske banke za razvoj, pri tom scenariju Ukrajini će ove godine biti potrebno za konsolidaciju platnog bilansa više od 25 milijardi dolara. Čitav paket pomoći MMF-a – plus ono što je obećala EU – biće nešto više od 25 milijardi dolara za ovu godinu.

Međutim, najverovatnije je da će doći do pogoršavanja proizvodne kooperacije sa Rusijom. Teško je pretpostaviti šta će biti ako se u Kijevu učvrsti antiruska vlast i da li će biti očuvana zona slobodne trgovine. U tom slučaju – da bi se kompenzovali opadajući prihodi Ukrajine – negde će se morati pronaći još 30-tak milijardi dolara.

Po računici tih istih eksperata, Ukrajini će do 2018. godine biti potrebne još 104 milijarde dolara kritičnih spoljnih zajmova. To tri puta prevazilazi obim finansijske pomoći u narednih pet godina koju su obećali EU, SAD i MMF.

Ako se tome doda još i neophodni obim investicija za obezbeđivanje tempa rasta koje je prognozirao MMF, a to je još 190 milijardi dolara, onda bi ukupan iznos finansijskih ulaganja u ukrajinsku privredu do 2018. godine trebalo da dostigne 300 milijardi dolara.

To je moguće samo u slučaju da bude realizovana inicijativa predsednika Rusije koja podrazumeva program saradnje Rusija-Ukrajina-EU. Ali, posle kaznenih operacija fašističkog režima protiv stanovništva na jugoistoku Ukrajine – to je teško moguće.

Koliko je generalno verovatan scenario po kome Ukrajina ostaje jedinstvena?

– Nelegitimnu huntu, koja je uzurpirala vlast nasilnim prevratom, istok Ukrajine ne priznaje. To jest, zemlja se već raspala. Izbori 25. maja na istoku i jugu doživljavaju se kao pokušaj da se ozakoni prestupni režim. SAD i EU pokušavaju da obezbede legitimizaicju zločinaca, pa su, u suštini, saučesnici u zločinu protiv naroda Ukrajine.

Uveren sam da čitave oblasti Ukrajine neće učestvovati u tim izborima, posebno nakon monstruoznog zločina nacista u Odesi koji je unapred bio isplaniran i vođen iz Kijeva. Ljudi su u direktnom prenosu spaljivani, a u televizijskim studijima u Kijevu su to komentarisali fašistoidni elementi, među njima i poslanici Vrhovne Rade, koje je teško nazvati ljudima.

Međutim, fašisti u Kijevu neće dugo, sem ako ne „odseku“ istočne, a sada već i južne regione. Jedini način da se sačuva teritorijalna celovitost Ukrajine jeste da se osudi kijevska hunta i organizuje međunarodni tribunal. Za njih treba pripremiti novi Nirnberški proces.

Da li je, u slučaju da se scenario na jugoistoku Ukrajine zaoštri, moguće slanje ruske armije u tu zemlju?

– Upravo je naša vojna intervencija ono što veoma priželjkuju Amerikanci. Zato oni i nastoje da se koristi armija za ubijanje po ukrajinskim gradovima.

Reakcija na sankcije

Nedavno ste uputili pismo Ministarstvu finansija sa predlogom kako da se reaguje na ekonomske sankcije protiv Rusije. Na njega su krazličito odreagovali članovi ruske vlade. Da li ste dobili zvanični odgovor?

– Ovo pitanje je najbolje postaviti ljudima u Ministarstvu finansija koji su dozvolili da ono što sam im uputio dođe do javnosti. Ne želim da komentarišem samo fragmente naših predloga jer se radi o sistemskom predlogu mera. Nema vajde od komentarisanja nečega što je istrgnuto iz konteksta, iskrivljeno i lažno predstavljen da bi bilo pretvoreno u strašilo.

Komentatore su najviše uplašili vaši predlozi vezani za ograničenje obrta dolara…

– Jesu, a to je jedna od stvari koju su istrgli iz konteksta i koju mi žele pripisati kao sredstvo zastrašivanja. A prava istina je da Amerikanci žele da Rusiji zabrane korišćenje dolara. Ako američki predsednik donese odluku zamrzavanju ruske imovine, onda će to samo značiti da Amerikanci odbijaju da ispunjavaju svoje obaveze. Dakle: da vaš novac u dolarima, koji se čuva u depozitima u ruskim bankama, SAD ne žele da priznaju kao svoju platnu obavezu.

Ako neka banka uspe da na vreme proda svoje aktive, možda će vam novac biti vraćen u drugoj valuti. A ako ne uspe, onda ćete biti samo vlasnik evidentiranog iznosa na računu u vašu korist uz osećanje da ste kreditor SAD i da vas je ujka Sem izigrao za vaš novac. Ovakvi rizici rastu svakim danom. Jer, prvo je došao prvi paket sankcija, zatim drugi, pa treći. Tako će doći do svakog čoveka koji ima akar jedan dolar. Zato je prosto smešno tvrditi kako ja širim strah koji dolazi od Amerikanaca.

U čemu je onda suština vaših predloga?

– Neki od njih se već sada realizuju iako smo predlagali da se realizuju još pre više od deset godina. Recimo, stvaranje svog platnog sistema. Ili, na primer, prelaz na obračun i plaćanja u nacionalnim valutama – to je neophodni deo rada u procesu evroazijskih integracija. Sećam se: kada je uvođen evro, u posetu nam je dolazio (bivši predsednik Evropske komisije Romano) Prodi i molio uključimo evro među rezervne valute. U zamenu sam mu predložio: „Hajde da simetrično i rublju uključimo u sastav rezervnih valuta Evropske unije“.

Na moje veliko iznenađenje, on se odmah složio. Ali, na žalost, tadašnji naš ministar finansija (Aleksej) Kudrin čak nije ni odreagovao na takvu mogućnost. A sada, bukvalno pred uvođenje sankcija, putovao je u Berlin i objašnjavao – ako se Evropa priključi sankcijama – da ćemo morati da pređemo na obračun u rubljama. To nije mogao da odbaci.

Kolika je verovatnoća da dođe do iranskog scenarija u Rusiji i čime možemo da odgovorimo?

– Ne mislim da ćemo krenuti putem „oko za oko, zub za zub“. Zašto da plenimo američku imovinu zbog grupe umišljenih američkih političara koji nas, u njihovoj rusofobskoj histeriji, uvlače u ekonomski rat? Ako bismo uveli sankcije kao Iranci, Amerikanci bi pre svega kaznili Evropljane. Naše procene govore da bi u tom slučaju EU izgubila oko bilion evra. Najveće gubitke trpi Nemačka, nominalno negde oko 200 milijardi evra.

Sa katastrofalnim posledicam bi se suočile zemlje u pribaltičkom regionu i mnoge zemlje Istočne Evrope. Samo Estonija bi imala gubitke jednake vrednosti njenog BDP. Zato se nadam da će se Evropa ponašati razumno. Jer, šta znači zamrzavanje naše imovine? To da naše banke neće biti u stanju da vraćaju kredite. Ne svojom voljom, već zato što će im na silu oduzeti imovinu. Sumnjam da će Evropljani u sudovima dobiti sporove koji bi usledili. Generalno, smatram da će Obama zbog takve politike završiti sa impičmentom.

Da li su neophodne mere monetarne kontrole kao reakcija na sankcije?

– Mere monetarne kontrole moraju da postoje zbog prevaranata. Odliv kapitala iz Rusije – predstavlja beg od poreza koji nanosi štetu našoj zemlji u iznosu od 0,5 do 1 biliona rubalja godišnje. Drugi zadatak je taj da moramo obezbediti naš monetarno-finansijski sistem od napada špekulanata. U periodu 2008-2009 godine, država je bankama dala novac, a njih je obuzeo eksploatatorski duh i umesto da kreditiraju realni sektor, one su većinu novca ubacile u špekulativne transakcije protiv rublje. Zbog toga je mašinogradnja izgubila 40 odsto proizvodnje, pošteni ljudi – svoju ušteđevinu, a bankari su ostvarili profit u iznosu od 300 milijardi rubalja (8,5 milijardi dolara).

Da li monetarnu kontrolu treba uvoditi izmenama u Krivičnom zakoniku RF?

– Beskorisna je borba protiv špekulacija putem Krivičnog zakonika. Najjednostavniji instrument, koji iz nekih razloga nije u periodu 2008-2009 primenjen, jeste ograničenje monetarne pozicije komercijalnih banaka. Nedavno je donet paket zakona koji daju pravo bankama da odbiju klijenta ukoliko procene da se radi o sumnjivim operacijama. Treba ići i dalje.

Sovjetske lekcije

U idealnom smislu, to treba da dovede do formiranja autarhične privrede Rusije. Da li će to biti praćeno i političkom samoizolacijom?

– Sve što imamo kao posledice sankcija – nije samoizolacija. To je pokušaj spolja da nas izoluju. Finansijske sankcije, ukoliko ne budemo blesavi, lako ćemo zaobići, što će nas učiniti jačim. A tehnološke sankcije su daleko opasnija stvar. Moraćemo da probijamo blokadu u osetljivim tehnologijama. Treba više stručnjaka slati u inostranstvo. Odnosno, na paradoksalan način sankcije nas ne teraju na izolaciju, već na daleko aktivniju politiku prema inostranstvu.

Mi u tome već imamo određeno iskustvo. Na primer, Sovjetski Savez je na sankcije koje su mu uvedene zbog slanja vojske u Avganistan odgovorio stvaranjem mašinogradnje za naftno-hemijsku industriju i mnoge druge grane industrije koje angažuju visoku nauku koje tada u zemlji nije bilo.

Govorite koje je lekcije iz sankcija izvukao Sovjetski Savez. Sada mnogi ističu da se Rusija vraća sovjetskoj tradiciji. Prvi maj se vratio na Crveni trg. Šta vi osećate tim povodom?

– U poslednjih 20 godina izgubili smo značajan deo našeg kulturno-istorijskog nasleđa. Umnogome smo izgubili osećaj solidarnosti i uzajamne odgovornosti. Degradacija moralno-kulturne sredine danas je toliko duboka da nas primorava da se zamislimo o budućnosti našeg društva i zemlje. Vrednosti koje obrazuju našu kulturu su osećanja socijalne pravde, zajednička odgovornost, istina, primat duhovnog nad materijalnim. To je ono što nas umnogome razlikuje od zapadnog sveta gde dominiraju vrednosti individualizma i samobogaćenja.

Uvoz zapadnih vrednosti i podrivanje naših – razoružava naše društvo. I sovjetske simboličke vrednosti su deo naše kulture, ali dužni smo da se setimo i onih vrednosti koje su bile u Rusiji pre revolucije.

Koje mere treba da se donesu da bi ruska privreda, koja se nalazi u stagnaciji, obnovila rast?

– Zašto proizvodni kapaciteti stoje? Najjednostavniji odgovor je da su – zastareli. Međutim, to nije tačan odgovor. Kapaciteti stoje jer nema dugoročnih kredita za osvajanje komplikovane proizvodnje. A nema ih jer je kamatna stopa viša od stope rentabilnosti u prerađivačkoj industriji. Zato predstoji širenje netržišnih zaloga, produžavanje rokova po kreditima – i preko banaka za razvoj.

Drugo strukturno ograničenje je nedostatak radnih resursa, a sve je povezano i sa niskom produktivnošću rada. Ako modernizujemo privredu, neće nam biti potrebna gastarbajterska radna snaga.

Drugim rečima, stimulans treba da daju monetarne vlasti preko kanala kreditne politike? Ali, tada preti inflacija koja i sada nije među niskim…

– Svi instrumenti regulisanja ekonomije su mač sa dve oštrice. U vreme buma kineske ekonomije – tempo monetizacije privrede bio je izuzetno visok. Isto je bilo i za vreme japanskog privrednog čuda. Kod nas je trenutno odnos kredita prema BDP-u oko 50 odsto, kod naših konkurenata – između 80 i 100, a kod nekih čak i 200 odsto.

Jasno je: ako se novac bude prosto delio, kao što je to bilo ranije, njegova emisija će dovesti do daljeg pada kursa rublje i inflacije. Ukoliko ispravno postavimo monetarno-kreditnu politiku i zatvorimo konture refinansiranja u okvirima realnog sektora i investicija u modernizaciju naučno-tehničkog potencijala – dobićemo pozitivni antiinflacioni efekat.

(Fakti.org, RBK Daily, Preveo: Goran Šimpraga)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u