Dron iz vedra neba

Dron iz vedra neba

16 октобра 2014

Darko MomicPiše: Darko Momić

Fudbalski stadioni oduvek su bili mesta na kojima se pišu crtice iz istorije i to ne fudbalske. Umesto da budu hramovi sporta, stadioni često posluže kao spomenici ljudskoj gluposti, a ono što se pre dve večeri dogodilo na stadionu drugog najtrofejnijeg srpskog fudbalskog kluba može se nazvati i uvreda, i provokacija, i ovako, i onako, ali na kraju sve stane u jednu reč – glupost. Pardon, ozbiljna glupost!

Utakmica između fudbalskih reprezentacija Srbije i Albanije svakako se svrstava u utakmice visokog rizika i sigurno je čak i ispred susreta tadašnje SR Jugoslavije i Hrvatske, odigranog 1998. godine, kada su vukovarske i sve druge ratne rane i traume bile nezaceljene. Dakle, moglo se očekivati da će se dogoditi nekakav incident, skandiranje „Ubij, ubij, ubij Srbina/Šiptara“, paljenje zastava i slične navijačke gluposti, ali apsolutno niko nije očekivao dron iz vedra neba.

Ogroman broj gledalaca nije načisto s tim šta je, u stvari, dron jer su pre dve večeri praktično prvi put čuli i za tu reč i za tu napravu, ali je zato svima kristalno jasno da je, umesto provokativne zastave nekakve „velike Albanije“, među gledaoce mogao da donese eksplozivnu napravu. Zato je potez brata albanskog premijera Olsija Rame i uvreda, i provokacija, i ozbiljna glupost, ali zašto ga ne posmatrati i kao pokaznu vežbu nekim, da ne čuje zlo, budućim teroristima kako da izvrše efikasan napad, pored silnih prstenova obezbeđenja.

U skladu s tim, zašto ne dati za pravo svim zagovornicima teorija zavere da se dron iz vedra neba nije slučajno desio dva dana uoči današnjeg dolaska ruskog predsednika Vladimira Putina u Beograd?! Zašto ne bi bili u pravu oni koji tvrde da je dron, u stvari, upozorenje beogradskim vlastima iz ko zna kojeg svetskog centra moći da bliskost sa najmoćnijim liderom u pravoslavnom svetu nije mudar potez?! Mnogo je otvorenih pitanja, pogotovo za one sa bujnijom maštom, ali zvanični Beograd u svakom slučaju mora da prida ozbiljan značaj onome što se desilo na stadionu, gle paradoksa, na kojem su najzvučnija fudbalska imena Raminih sunarodnika provela najuspešniji deo karijere.

Na sreću i uprkos tome što su pojedine scene od utorka uveče na trenutke neodoljivo podsećale na dešavanja na „Maksimiru“ iz 1990. godine, ne postoji ni promil šanse da se ponovi istorija i ono što se na ovim ukletim prostorima desilo posle maksimirske tuče. Zato bi, bez namere da ceo događaj proglasimo bezazlenim, ipak bilo najbolje da sve završi kao navijačka glupost! Bez obzira čak i na to što je glupi navijač sedeo u svečanoj loži!

(Pressrs.ba)

KOMENTARI



Један коментар

  1. jeremija says:

    Осуђујем и не одобравам: -звиждање химни противничке екипе ; кад се већ пристане да се са неким спортски надмеће онда је ред да се и испоштује као спортски противник -убацивање било каквих предмета на терен игралишта који могу да повреде било кога од учесника спортског догађаја или га деконцентришу. Одобравам и подржавам: -улазак на терен гледалаца и неовлашћених лица ,која су на терен ушла да би уклонила неидентификовани објекат којим је била НАПАДНУТА држава Србија.Појава објекта на терену није изненадила играче противника.Стиче се утисак да су га очекивали па су се и недозвољеним средствима користили у његовој заштити.Држава Србија је дужна да испита случај,обави истрагу,организује суђење и осуди све играче албаније који су заштитом објекта искоришћеног у терористичке сврхе стекли статус терориста. Само тако држава Србија може доказати да је СУВЕРЕНА;

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u