Dva stereotipa o Vojvodini

Dva stereotipa o Vojvodini

14 maja 2014

branko-radun-fotoPiše: Branko Radun

Povremeno se, ali retko, prestonička javnost trgne i postavi sebi pitanje: Šta će biti s Vojvodinom? To se dešava samo s povodom, a to može biti neki incident ili politički sukob. Između te incidentne zapitanosti ili zabrinutosti utone se u svoje prestoničke „igre prestola”,a severna pokrajina,iako tu „preko reke”,postane nekako daleka i maglovita kao neko udaljeno ostrvo na okeanu.

Postoje dva stereotipa o vojvođanskoj političkoj situaciji. Prvi je onaj proevropski koji u svakom novom autonomaškom zahtevu za novim nadležnostima vidi nešto prirodno i manje više pozitivno, dok kod drugog patriotski nastrojenog dela javnosti Vojvodina neminovno klizi u separatizam koji je tu iza ćoška. Prvi stav je ideološki jednostran i naivan te ne vidi ništa loše u potezima vojvođanske vlasti koji defakto federalizuju Srbiju, dok druga „patriotska” optika redukuje stvari svodeći ih na separatizam i voli da „plašenjem naroda” dobije neki poen (bez obzira na to u kojoj meri bio u pravu).

No politička scena u Vojvodini ima svoju dinamiku koja često prolazi i mimo ovih ideologizovanih i polarizovanih pozicija, koje su kod nekih tek nešto više od poze. Naime sadašnja pokrajinska vlast koju predvodi Bojan Pajtić i DS želi da gubitak legitimiteta, svoje neuspehe i ekstremno siromašenje severne pokrajine, te nekontrolisanu korupciju,prikrije potenciranjem „ugroženosti Vojvodine od Beograda”, što je do sada bila Čankova teorija ipraksa. Ili, prostije rečeno, mahinacije se sklanjaju sa fokusa javnosti tehnikom „drž’te lopova”.

No iako ima minimalnu podršku javnosti, pokrajinska vlast se igra „strateških igara” i pisanja novog predloga Statuta AP kojim se definiše čime su sebi dali ulogu ustavotvoraca. Tu se opet pojavljuje stav o teritorijalnom jedinstvu Srbije na teritoriji APV pod uslovom negovanja „evropskih principa i vrednosti”, što zabrinjava jer se postavlja pitanje ko je arbitar da li se poštuju te vrednosti i principi.

Posledica proteklih izbora je da u Vojvodini i dalje apsolutno vlada stranka koja je jedva prošla cenzus gledajući broj glasova koji je dobijen na teritoriji pokrajine. To znači potpuni gubitak legitimiteta koji će morati ubrzo da dovededo promena na ovaj ili onaj način. Dali će biti prevremenih pokrajinskih izbora ili će se praviti nova skupštinska većina, ubrzo će biti jasno. Očigledno je da je prva opcija promena vlasti bez prevremenih izbora.

Postavlja se pitanje zašto SNS ne ide na nove izbore na kojima bi „počistio” političke rivale možda i efektnije nego na proteklim parlamentarnim izborima, na kojima jedobijenapodrškaoko polovine izašlih glasača. Tu je prepreka Pajtić koji nije bio spreman na prevremene izbore.Protiv izbora su i druge stranke koje se boje da bi ih SNS sve ili gotovo sve ostavio ispod cenzusa i da bi mogao samostalno da vlada pokrajinom, a bez njihove podrške nisu moguće promene ili novi izbori. Na kraju,novi izbori i koštaju,a sve stranke su se istrošile pa se nikom ne ide na novo uzimanje kredita.

Pored promena u pokrajinskoj vlasti koje će uslediti prilično brzo jer se osipa podrška koju ima Pajtićeva vladau Skupštini APV,tema su i promene na nivou gradske vlasti u Novom Sadu. Kao što su na neki način vezane promene na republičkom nivou i na nivou prestonice,tako postoji i paralela pokrajina – Novi Sad. Naime mlađi i perspektivniji kadar SNS-a,gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević na neki način sledi model promena koje su se desile na republičkom nivou. To znači da koalicioni partneri dobijaju parče vlasti u srazmeri s njihovim rejtingom ali i sa obavezom da se formira homogena gradska vlada u kojoj neće biti stranačkih feuda,što je do sada bila praksa u zemlji na svim nivoima vlasti. Premarečima gradonačelnika,oni žele rekonstrukciju gradske vlasti koja će biti i politička,i programska i personalna. Sve te odluke će ići u paketu s promenama i u radu gradske vlasti i javnih preduzeća,kojisu,kako smo rekli,radilido sada nekoordinisano kao u bilo kom gradu u zemlji. Dosadašnji koalicioni partneri sa zebnjom očekuju promene, a neki opozicionari se opet nadaju da bi oni mogli uskočiti sa rezervne klupe. Dakle isto kao na republičkom nivou, a verovatno slično onom što će se desiti na pokrajinskom.

Ko će formirati novu vlast na pokrajinskom nivou? Ako sledimo logiku da za sada neće biti pokrajinskih izbora onda će se udružiti SNS sa drugima da bi se napravila skupštinska većina bez DS-a. Tu su viđenei novodemokrate koje su nastale od prebega iz vojvođanskog DS-a koji je bio i do sada „stranka u stranci”. Čaršijom kruže razne realne i fantastične političke kombinacije, poput one da je Pajtić „spreman da preda Vojvodinu” ako bi uspeo da skine Đilasa sa čela DS-ai tako preuzme ovu stranku od koje je preostao samo brend. Za ključne igrače u Vojvodini za naredne godine viđeni su eksministri Igor Mirović i Goran Knežević, te novosadski gradonačelnik Miloš Vučević.

(Politika)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *