Dvojica Bošnjaka na čelu pokreta za nezavisnu Vojvodinu

Dvojica Bošnjaka na čelu pokreta za nezavisnu Vojvodinu

30 априла 2013

petrovaradinskva-tvrdjava-sahat-kulaNa sajtu antisrpskog Društva novinara Vojvodine (NDNV), na čijem se čelu nalaze dvojica bošnjačkih vojvoda – Dinko Gruhonjić i Nedim Sejdinović, nalazi se pamflet pod naslovom Apel o Vojvodini. Takav “apel”, u stvari, napisali su ova dvojica “Bošnjaka”, koji, iako su u Srbiji dobili utočište i tu primljeni bez ikakvih predrasuda, danas nastupaju kao glavni zagovornici i nosioci “vojvođanskog” secesionizam.

Kako se uopšte moglo desiti, da i pored tolikih živih “Vojvođana” i “Vojvođanki”, “vojvođanske” interese zastupaju i artikulišu dva bosanska muslimana – nije lako objasniti. Možda se to dogodilo zbog onih 26 etničkih skupina, koje, navodno, žive na severu Srbije, pa je neko shvatio da se zabrojao.

Pomenuti apel podnesen je u ime više nevladinih organizacija, “javnih ličnosti” i pojedinaca. Na čelu toga, kako rekosmo, nalazi se Nezavisno društvo novinara Vojvodine, koje je poslalo Apel o Vojvodini na adrese najviših republičkih i pokrajinskih zvaničnika. Postupili su tako, verovatno inspirisani Pajtićevom Deklaracijom o zaštiti ustavnih prava Vojvodine, želeći da “vojvođanskoj vladi” pokažu kako se treba odnositi spram Republike Srbije i kako treba da izgleda “vojvođanski patriotizam”. Da stvar ne bi ostala u “kući”, Nedim i Sabahudin su se potrudila da svojim bošnjačko-vojvodskim apelom upoznaju i predstavnike Evropske komisije, Saveta Evrope i Misije OEBS-a u Srbiji. Isti apel je upućen i međunarodnim organizacijama za zaštitu ljudskih prava i domaćim “nezavisnim institucijama”.

Odgovor je vojvodama Sabahudinu i Nedimu ubrzo stigao i pokazalo sa da su pomenuti Apel o Vojvodini podržale 33 organizacije “civilnog društva” iz svih delova Srbije, kao i više od “100 uglednih javnih ličnosti i pojedinaca”. Među potpisnicima nalaze se organizacije okupljene oko koalicije “Građanska Vojvodina”, Komitet pravnika za ljudska prava YUCOM, Inicijativa mladih za ljudska prava, Žene u crnom, Vojvođanski klub, Centar za praktičnu politiku, Građanske inicijative, Sandžački odbor za zaštitu ljudskih prava i sloboda, Labris, Beogradski centar za ljudska prava, Vojvođanska politikološka asocijacija…

Tekst apela pojedinačno su podržali Filip David, Mirko Đorđević, Miloš Tešić, Vesna Rakić Vodinelić, Milan Antonijević, Dimitrije Boarov, Danica Vučenić, Teofil Pančić, Ivan Milenković, Tomislav Žigmanov, Miroslav Keveždi…

Predstavnici “nevladinih organizacija”, javne ličnosti i “intelektualci Vojvodine” 18. aprila 2013. godine u Novom Sadu su na skupu “Razgovor o Vojvodini” usaglasili “stavove o aktuelnom političkom trenutku” u kojem se, eto, Vojvodina nalazi i odlučili su da ga u formi apela upute domaćoj i stranoj javnosti. Zajednički su došli do “usaglašenih” zaključaka, koji su potom uputili “nevladinim organizacijama i uglednim pojedincima” sa molbom za podršku.

U nastavku prenosimo kompletan tekst Apela o Vojvodini s našim komentarima:

Predstavnici političkih stranaka koje čine republičku vlast, a u saradnji sa drugim nacionalističkim strankama i nacionalističkim i ekstremističkim organizacijama, pa čak i onim koje su zakonski zabranjene, nad Vojvodinom i njenim građanima sprovode politiku nasilja, koja je daleko od demokratskih principa i procedura legitimne borbe za vlast;

Drugim rečima, “velikosrpski hegemonisti” terorišu i tlače Vojvodinu i njene građane. Začudo, autori ovog apela zaboravili su ligaške “građanke”, što pokazuje da u pisanju ovakvog antisrpskog pamfleta nije učestvovala Liga Nenada Čanka. Očigledno je da LSV lagano gubi onu ulogu vodećih “republikanaca” na severu Srbije, koju su na srpskoj političkoj sceni igrali decenijama.

Predlog Deklaracije o zaštiti ustavnih i zakonskih prava AP Vojvodine po svom sadržaju nije mogao da bude nikakav povod za organizovanje mitinga pod nazivom “Stop razbijanju Srbije” i medijsku hajku koja se sprovodi protiv predstavnika legitimno izabrane pokrajinske vlasti zbog navodnog secesionizma. Stoga, smatramo da su ciljevi organizatora mitinga sasvim drugačiji: u pitanju je i borba za vlast ali i borba protiv autonomnosti Vojvodine i njenih specifičnosti, kao i skretanje pažnje javnosti sa teške ekonomske situacije i pregovora koji se vode o Kosovu;

Ma koliko se trudili da u ovom delu “apela” pronađemo nešto netačno, teško da ćemo u tome uspeti, osim u delu rečenice gde se kaže: …predstavnika legitimno izabrane pokrajinske vlasti zbog navodnog secesionizma. Naime, secesionizam “legitimno izabrane pokrajinske vlasti” je evidentan; i to se može činjenično dokazati delovanjem pokrajinske vlasti u proteklim godinama, a ne samo analizom najnovije Deklaracije.

Tačno je međutim da su prava AP Vojvodine ugrožena dugi niz godina i da pokrajinska vlast u prethodnom periodu nije imala aktivan stav u zaštiti prava i interesa AP Vojvodine. No i pored toga, smatramo da pokrajinska vlast ne sme pokleknuti pod političkim i medijskim pritiscima i da mora ostvariti jedinstvo i usvojiti ovu Deklaraciju bez obzira na to što ona ima samo simbolički karakter;

Daje se podrška “vojvođanskoj vladi”, što jasno pokazuje da je vlast u severnoj srpskoj pokrajini pod direktnim uticajem “nevladinog sektora”, koji se finansira iz zapadnih, antisrpski orijentisanih institucija i fondova.

I aktuelni događaji pokazuju da je Ustav iz 2006. godine generator niza problema u kojoj se nalazi ne samo Vojvodina nego i cela Srbija, te da je pod hitno potrebno pokrenuti inicijativu za donošenje novog Ustava. Ovoga puta, najviši pravni akt mora da bude predmet široke javne debate, a tokom njegovog usvajanja neophodno je poštovati demokratske procedure, a ne da kao prethodni bude proizvod zakulisnih dogovora političkih stranaka. On mora obezbediti i jasno definisati ustavno-pravni položaj Vojvodine u skladu sa željama i zahtevima njenih građana i njenim evropskim civilizacijskim bićem. Taj položaj mora štititi specifičnosti Vojvodine i omogućiti njen nesmetani razvoj i politički subjektivitet;

Zamislimo samo, budući ustav mora biti u skladu sa “željama Vojvođana” i njihovim “evropskim civilizacijskim bićem”. Dakle, “Vojvođani” (opet nema “Vojvođanki”, kakva diskriminacija!) ne samo da su “civilizovani”, nego su i “evropski civilizovani”, što bi, valjda, trebalo da bude jedna stepenica više u civilizacijskom razvoju.

Miting “Stop razbijanju Srbije” doživeo je potpuni neuspeh, što svedoči o političkoj zrelosti građana Vojvodine i Novog Sada, koji su odbacili argumente organizatora i nisu želeli da učestvuju u reprizi “jogurt revolucije”, koja je bila uvod u krvave i zločinačke ratove na prostoru bivše Jugoslavije; istovremeno, organizatori mitinga dali su legitimitet ekstremističkim organizacijama, među kojima se nalaze i one koje su zakonom zabranjene, što će ove organizacije ohrabiti u njihovom antiustavnom delovanju;

Opet se protura neistinita priča da je “jogurt revolucija” (a jogurt su, da se podsetimo, u ono doba delile autonomaške vlasti) izazvala “krvave ratove” na prostorima bivše Jugoslavije. Dakle, gebelsovski se računa “da hiljadu puta ponovljena laž postaje istina”.

Republička vlast i političke stranke i organizacije okupljene oko nje moraju odmah da odustanu od proizvodnje krize u Vojvodini. U protivnom, snosiće punu odgovornost za destabilizaciju političkih i bezbednosnih prilika u AP Vojvodini i njene posledice. Rešavanje političkih nesporazuma mora se odmah vratiti u institucije sistema;

Ovde se pravi alibi za buduće aktivnosti vojvođanskih separatista. Eto, oni su skretali pažnju vlasti u Srbiji da ne “proizvode krizu”, ali su ovi na sve te opomene ostali gluvi. Otuda, separatisti neće biti odgovorni za separatizam, pošto će za “destabilizaciju AP Vojvodine” odgovornost snositi republička vlast i političke stranke (i organizacije pride) koje takvu “necivilizovanu” republičku vlast podržavaju.

Pozivamo predstavnike Evropske unije, Saveta Evrope, međunarodne organizacije, ali i kritičku javnost Srbije, da se odrede prema aktuelnim događajima u Vojvodini, kako bi se sprečilo stvaranje duboke krize koja može da izazove nesagledive posledice;

Zapravo, ovde se jasno poziva “strani faktor” da otvori “duboku krizu”, što će se svakako desiti ukoliko srpska vlast ne preduzme odlučne mere i ne saseče vojvođanski secesionizam u korenu.

Zahtevamo od nadležnih državnih organa da pod hitno otkriju i saopšte javnosti ko stoji iza plakata kojima se poziva na smrt predsednika Vlade Vojvodine Bojana Pajtića i “njegovih poslušnika;

Naravno, pisci ovog pamfleta dobro znaju ko piše grafite po zidovima na severu Srbije. Grafite pišu oni koji bi tako hteli da maksimalno usijaju stanje u severnoj srpskoj pokrajini i onda da krenu da love u mutnom.

Osuđujemo neprofesionalno izveštavanje većine medija sa mitinga “Stop razbijanju Srbije” i o događajima koji su ga pratili. Većina medija je bila u funkciji nacionalističke propagande, produkovanja krize i stvaranja neprijatelja uz pomoć neistina i falsifikata. To svedoči da su mediji u Srbiji pod kontrolom vlasti i stranaka koji je čine, kao i u funkciji ostvarenja njihovih interesa. Mediji i novinari moraju da budu svesni vlastite odgovornosti za izveštavanje, a posebno da imaju u vidu kakve katastrofalne posledice je ostavilo neprofesionalno i ratnohuškačko novinarstvo tokom devedesetih godina. Međutim, medijske slobode u Srbiji ugrožene su dugi niz godina i sve prethodne vlasti snose odgovornost za trenutno stanje;

Pominje se “ratnohuškačko” novinarstvo i “katastrofalne posledice” koje su takvim “nacionalističko-propagandnim” izveštavanjem proizvedene. To je direktna pretnja Srbiji, da će doći do sukoba na severu zemlje ukoliko novinari ne budu izveštavali onako kako to smatraju “civilizovani Evropejci” bošnjačko-islamskog porekla i njihovi poslušnici, odnosno svi oni koji su podržali Sabahudinov i Nedimov razbojnički Apel o Vojvodini.

Osuđujemo najnovije udare na medijske slobode u Vojvodini koju sprovode predstavnici vladajuće Srpske napredne stranke, a tu pre svega mislimo na događaje u dnevnom listu “Dnevnik” i nedeljniku “Pančevac”.

Podnosioci apela su lučonoše “medijskih sloboda” u Srbiji, posebno u njenom “evropsko-civilizovanom”  delu iznad Save i Dunava. A svi oni, koji se ne uklapaju u strategiju razbijanja Srbije, nosioci su retrogradnih ratnohuškačkih ideja i srpske nacionalističke (čitaj, šovinističke) propagande.

(P. Petrović – Koreni.rs)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u