Džihad pred vratima

Džihad pred vratima

25 маја 2013

121139_zarko-markovic-1_ifPiše: Žarko Marković

Da država BiH ne brine dovoljno za svoje građane pokazuje i primer dvostrukog ranjavanja džihadlije Bajre Ikanovića u sirijskim bespućima. Otišao čovek da pomogne u rušenju diktatora Bašara al Asada i tamo umalo izgubio glavu, a za sve, po običaju, prvo saznali novinari. Gde se trenutno nalazi, nije poznato. Moguće je da negde u Siriji ranjen krvari, dok se njegova matična država češlja i ne pomišlja da potegne diplomatsko-konzularne veze da ga izvuče iz ratne zone i zbrine na sigurno. A možda se u vlastitoj režiji vratio na način na koji je i otišao.

Moguće je da državnim organima pak Ikanovićev odlazak u Siriju i nije toliko sporan. Ako su mogle stotine mudžahedina i drugih kriminalaca iz Jemena, Sirije, Avganistana i Saudijske Arabije da ovde početkom devedesetih seku glave i halaču u borbi za Alaha protiv Vlaha, onda nije problem ni da se napravi uzvratna poseta i usput ratuje za Alaha protiv Asada. Pobunjenicima u Siriji vazda treba usijanih glava i internet-džihadlija kao što je Bajro, a poverenje u takve ratnike je veće ako dolaze iz prijateljske Bosne.

Poznato je da je Bajro Ikanović bio deo istorijskog pravosudnog procesa u ovoj zemlji u kojem je prvi put jedna ekstremistička grupa osuđena za terorizam. Kao pomagač u grupi koju je predvodio danski državljanin i još jedna usijana glava Mirsad Bektašević, Ikanović je osuđen na četiri godine zatvora jer je učestvovao u planiranju terorističkih napada na ciljeve u BiH i u Zapadnoj Evropi, sve sa namerom da se ubede Amerikanci da napuste Irak i Avganistan. Imao je, vidljivo je, mladi Ikanović uvek osećaja za „braću“ na Bliskom istoku.

Dakle, Ikanovića četiri godine zatvora nisu opametile. Pitanje je da li bi ga i deset godina prevaspitalo, ali da mu je Sud BiH odrezao toliku kaznu, sasvim sigurno on ne bi bio ranjen u Siriji ovog proleća. Na taj način bi ga njegova država najbolje zaštitila. Na nesreću, godine iza nas su u sudnicama te nazovidržavne pravosudne institucije iznedrile još nekoliko potencijalnih Ikanovića. Da li će tri-četiri godine zatvora koje su dobile neugledne vehabije iz Rustempašićeve grupe biti dovoljne da ih odvrate od ideje da napadaju katoličke crkve po FBiH? Teško! Da li će neko od njih da završi u Siriji ili nekom novom džihadu i da li će tamo imati, po njihovim kriterijumima, više sreće od Ikanovića pa skončati u borbi za veru? Uopšte nije nemoguće. Šta treba da se desi da bezbednosne i pravosudne institucije u ovoj zemlji konačno progledaju i priznaju da problem postoji?

Napad na Ambasadu SAD nije bio dovoljan da se krene u konačni obračun, iako je onom nesrećnom Mevlidu Jašareviću odrezana, za naše uslove, ogromna kazna. Da to nije nikakva preventiva, govori i činjenica da Nusret Imamović nesmetano propoveda po Maoči, a onaj ludak seče genitalije ženi u Dubnici kod Kalesije. Svaki novi dan zatvaranja očiju, takve likove čini jačim. A kad dovoljno ojačaju, Ikanović i njemu slični neće morati da idu u Siriju da se bore za Alaha, jer će džihad imati u vlastitom dvorištu.

(Pressrs.ba – Banja Luka)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u