Ево како се храни народ у Вучићевој напредној Србији: Јагма за бајатим хлебом

Evo kako se hrani narod u Vučićevoj naprednoj Srbiji: Jagma za bajatim hlebom

3 oktobra 2015

srb-hleb_620x0-620x330U gradu na Nišavi sa više od 35.000 nezaposlenih, od kojih mnogi šansu na Birou čekaju godinama ili zarađuju manje od proseka na republičkom nivou, sve je više građana koji umesto jedne sveže, za obrok serviraju dve bajate vekne hleba. Da je potražnja za starim hlebom velika, pokazuje i događaj iz jedne pekare u blizini Tvrđavske pijace u kojoj umalo nije došlo do fizičkog sukoba dve grupe ljudi.

Pekari navode da se cena hleba u Nišu ne razlikuje mnogo od onih u ostalim krajevima zemlje, a i praksa prodaje peciva i hleba po nižoj ceni, zaživela je u većim gradovima. U Nišu se cena vekne svežeg belog hleba od pola kilograma nije menjala godinu dana i košta od 40 do 50 dinara, a hleb od prethodnog dana prodaje se upola te cene.

„Osećam se nemoćno kada uveče odem u pekaru i tražim jučerašnji ili hleb koji je ispečen u zoru, ali, moram, jer kao penzioner sa primanjem od dvadesetak hiljada dinara, hranim petoro ukućana“, jada se Sreten, vremešni Nišlija kome, kako ističe, ponos ne dozvoljava da mu prezime izađe u novinama.

„Ni sin ni snaja ne rade, a imam i unuka. Kupujem samo ono najneophodnije i svakodnevno – četiri vekne bajatog hleba. Kada se stavi u rernu i malo prepeče, ne mari.“

Prema pojedinim istraživanja, Srbi godišnje pojedu u proseku 40 odsto više hleba nego građani zemalja u EU i imaju znatno niži kvalitet ishrane.

„Pravim hleb u prigradskom naselju, a pripadamo lancu niških pekara. Hleb „od juče“ u ovom kraju nije novina, ali mi kolege pričaju da i u centru ljudi čekaju u redovima rano ujutro i kasno uveče. Mnogi pekari imaju stalne mušterije, upisuju se na spisak“, kaže jedan pekar, koji nije želeo da se predstvi „da mu gazda ne zameri“.

U Uniji privatnih pekara u Nišu navode da pomama za bajatim hlebom odslikava kupovnu moć građana i da većina, ne želi javno da prizna da to radi zbog siromaštva. Mnogi se „pozivaju“ na medicinske razloge.

„Ranije su hleb od juče kupovali ljudi iz sela koji su njime uglavnom hranili svinje i pse ili pecaroši koji ga koriste kao mamac za ribolov. Sada je drugačije – kaže Bratislav Vukadinović, predsednik Unije. – Mi smo predlagali akciju u kojoj bi bajat hleb određeno vreme delili siromašnima besplatno, ali se odustalo iz sanitarnih razloga“, kaže Vukadinović.

U jednoj od najvećih kompanija za proizvodnju hleba u Srbiji i Nišu, „Don Don“, potvrđuju da je u Nišu interesovanje za kupovinu bajatog hleba povećano, pa i da su u odnosu na pojedine proizvođače cene približne onima za sveži, što kažu predstavlja fenomen.

„Mi prodajemo bajat hleb i pecivo na kapiji naše kompanije i to po ceni od 20 dinara za kilogram hleba. Kupuju ga građani ali i nakupci, odnosno mali pekari koji bajatu veknu prodaju po višoj ceni“, navodi Milan Todorović, predstavnik kompanije „Don-Don“ u Nišu. Po njegovim rečima ljudi kupuju i pecivo koje zamrzavaju i kasnije serviraju.

Hleb i dalje najviše bacamo

I pored ovakvog socio-ekonomskog stanja, poslednje istraživanje novosadskog Instituta za prehrambene tehnologije pokazuje da Srbi od svih osnovnih namirnica, i dalje najviše bacaju hleb, dok se, kako je rečeno, ostale namirnice zbog besparice daleko bolje i duže čuvaju. Prema tim podacima, Srbija se kada je reč o bacanju hrane nalazi negde u svetskom proseku.

„Socijalna kesa“ – 100 dinara

U Nišu se na pojedinim mestima rano ujutro u prodaji mogu naći upakovane kese, u koje pekari ubacuju hleb i razne vrste peciva od prethodnog dana. Takav „paket“ može se kupiti za 100 dinara. Potražnja je velika, pa mnogi u red stanu i koji sat ranije.

N. Marković / Novosti

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *