ЕВО КАКО СУ РУСКИ СПЕЦИЈАЛЦИ ОТЕЛИ АМЕРИЧКИ ТАЈНИ ХЕЛИКОПТЕР У КАМБОЏИ: САД су за ово сазнале тек после 30 година! (ВИДЕО)

EVO KAKO SU RUSKI SPECIJALCI OTELI AMERIČKI TAJNI HELIKOPTER U KAMBODŽI: SAD su za ovo saznale tek posle 30 godina! (VIDEO)

15 maja 2017

Sovjetske specijalne snage oformljene su odmah po okončanju Velikog otadžbinskog rata, a najviše su bile angažovane u tajnim operacijama sprovođenim širom sveta.

U početku, 1949. godine, osnovan je Specnaz GRU, jedinica u sastavu Glavne obaveštajne uprave (GRU) Ministarstva odbrane koja se kasnije razvila u vrlo razuđenu strukturu sačinjenu od brojnih grupa, od kojih je svaka bila obučena za izvršenje specifičnih zadataka.

I SSSR i Rusija imali su jedinice osposobljene za dejstva pod vodom, na Arktiku, u planinskim oblastima, ali i u inostranstvu, gde su ponekad dobijale zadatke koji su uključivali obaranje aktuelne vlasti.

Pošto su sve aktivnosti specijalnih jedinica obavijene velom tajne, možemo da govorimo samo o onim najpoznatijim, o kojima postoje podaci objavljeni u medijima.

Otmica američkog helikoptera u Kambodži

Jedna od najspektakularnijih operacija ruskih specijalaca bila je otmica tada super-tajnog američkog helikoptera „Super kobra“ 1968. godine.

Grupa od devet specijalaca, pripadnika Specnaz GRU, uspela je da se probije u tajnu američku vazduhoplovnu bazu u Kambodži.

U bazi su bili smešteni najnoviji jurišni helikopteri „Super kobra“, opremljeni najmodernijim sistemima za navigaciju i vođenim raketama.

Operacija je trajala samo 30 minuta, što je bilo dovoljno da se jedan od ovih helikoptera otme od Amerikanaca i doveze do Vijetnama, dok su ostali uništeni na zemlji. Tokom akcije ubijeno je ili ranjeno 15 vojnika armije SAD.

Prema ruskim izvorima, Amerikanci su tek posle mnogo godina saznali da su napad izvršile sovjetske specijalne jedinice i to samo zato što su neki pripadnici KGB-a odali ove tajne podatke.

Slamanje Praškog proleća

Prva velika akcija sovjetskih snaga za specijalne namene obavljena je 1968. godine, kada je Moskva odlučila da okonča dešavanja poznata kao Praško proleće i da u Čehoslovačku pošalje vojnike zemalja Varšavskog pakta. Pripadnici jedinice Specnaz GRU dobili su zadatak da zauzmu praški aerodrom.

Tokom noći 21. avgusta 1968. godine posada jednog sovjetskog putničkog aviona zatražila je dozvolu za prinudno sletanje na aerodrom u Pragu, navodno zbog kvara na motoru. Kada je avion sleteo, iz njega su izašli sovjetski komandosi i bez ispaljenog metka zauzeli aerodrom i preuzeli kontrolu leta.

Istovremeno, specijalci koji su u Prag stigli nekoliko dana ranije, uspostavili su kontrolu nad ključnim tačkama u gradu.

Samo nekoliko sati posle zauzimanja aerodroma, sovjetski padobranci su svojim borbenim vozilima opkolili zgradu Centralnog komiteta Komunističke partije Čehoslovačke, gde se upravo održavao hitan sastanak. Celokupno partijsko rukovodstvo je tom prilikom uhapšeno i sprovedeno u Moskvu.

Palata Hafizule Amina u Avganistanu

Svoje najveće uspehe sovjetske jedinice za specijalne namene ostvarile su u Avganistanu, gde su uspešno obavile brojne zadatke u saradnji sa ostalim vojnim formacijama.

Jednu od prvih, ujedno i najtežih operacija izveo je novoformirani „muslimanski bataljon“ GRU, sačinjen od pripadnika naroda centralne Azije, a zadatak mu je bio da pomogne KGB-ovim grupama „Alfa“ i „Zenit“ da osvoje palatu Tadž-bek, rezidenciju avganistanskog predsednika Hafizule Amina, a da njega uhapse.

Ova akcija, poznata i po svom kodnom nazivu „Štorm-333″ (Oluja-333“), do danas je ostala jedna od najpoznatijih operacija sovjetskih i ruskih komandosa.

Neposredno pre operacije izvršene 27. decembra 1979. godine nekoliko vojnika „muslimanskog bataljona“ infiltriralo se među čuvare predsedničke palate. Cilj im je bio da neutrališu obezbeđenje objekta i pomognu pripadnicima jedinica „Alfa“ i „Zenit“ u osvajanju palate.

Operaciju je naizgled bilo nemoguće izvršiti, jer je mali broj sovjetskih specijalaca trebalo da se sukobi sa 1.500 avganistanskih vojnika, uključujući i ličnu Aminovu gardu.

Tokom ovog napada sovjetska strana izgubila je samo šestoricu vojnika.

Revolucija u Letoniji i sabotaža Nuklearke

Iskustvo stečeno u ratu u Avganistanu pokazalo je da SSSR stalno mora da unapređuje sposobnost svojih specijalnih snaga, kako bi se sprečili pokušaji antisovjetskih sabotaža u zemlji i inostranstvu.

Zato su vlasti SSSR-a u okviru KGB-a osnovale grupu „Vimpel“ („Zastavica“), oduvek smatranu elitnom, čak i po strogim standardima koji važe za specijalce.

„Vimpel“ je sproveo čak i jednu simulaciju prevrata čiji je cilj bio „obaranje vlasti“ u tadašnjoj Letonskoj SSR i „neutralizacija lokalnih bezbednosnih službi“, u ovom slučaju letonskog odeljenja KGB-a.

Lokalni KGB bio je svestan planova „Vimpela“, ali nije mogao ništa da učini da ih spreči.

Učesnik ove akcije, čiji je kodni naziv bio „Ćilibar-87″, ruskim medijima je izjavio da je tom prilikom bilo angažovano deset grupa jedinice „Vimpel“, od kojih je svaka izvršavala poseban zadatak i svi oni su na kraju uspešno obavljeni.

Jedna od grupa trebalo je da uhapsi šefa lokalnog odeljenja KGB-a. To su i učinili u njegovom stanu, pošto su odvrnuli sijalice na stepeništu zgrade.

– Isto smo planirali da uradimo i sa načelnikom letonskog KGB-a, ali smo odustali – rekao je jedan od učesnika.

Umesto toga, fotografisali smo ga kroz nišan puške, a zatim smo mu pokazali snimak uz reči: „Pogledaj, bio si na ivici smrti“.

Sudeći po raspoloživim podacima, na listu zaduženja „Vimpela“ tokom vremena je stavljena i zaštita najvažnijih postrojenja. Na primer, pod nadležnost jedinice potpale su nuklearne elektrane i njeni pripadnici želeli su da utvrde slabe tačke ovih objekata.

Tako su 1988. godine specijalci „Vimpela“ uspeli da za samo 42 sekunde uđu u Belojarsku nuklearnu elektranu, dok je samo planiranje operacije trajalo više od mesec dana. Zbog toga što je upad vrlo lako izvršen, izmenjen je sistem zaštite najvažnijih infrastrukturnih sistema.

Nove specijalne jedinice

Najnovije i najtajanstvenije jedinice ruskih komandosa nose jednostavan naziv, Snage za specijalne operacije (SSO). Postoje podaci da su osnovane 2009. godine, a njihove redove popunjavaju iskusni vojnici, nekadašnji pripadnici drugih jedinica.

Prema nekim ruskim medijima, pripadnici SSO učestvovali su u borbama u sirijskom gradu Palmira.

Vimpelovci upali u elektranu za 42 sekunde

Tako su 1988. godine specijalci „Vimpela“ uspeli da za samo 42 sekunde uđu u Belojarsku nuklearnu elektranu, dok je samo planiranje operacije trajalo više od mesec dana. Zbog toga što je upad vrlo lako izvršen, izmenjen je sistem zaštite najvažnijih infrastrukturnih sistema.

(Ruska reč)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. Nemanja Vlahović says:

    Nadam se da ne želite sugerisati da su sve ove akcije specijalista bile pozitivna, pametna, dobra dela, bez obzira na to da su neki njihovi poduhvati bili korisni i potrebni. Današnja Rusija ne krade američke super helikoptere, ili super bilo šta već razvija svoja savremena oružja koja su ili mogu biti bolja od američkih. Ko sledi druge nikad neće biti prvi. "Realsocijaličtičke" tajne službe su uveliko krali naprednu zapadnu tehnologiju a nije to nikom pomoglo. Okupacija Čehoslovačke bila je sramotni čin i predstavljala je neposredno zakucavanje eksera u mrtvački kovčeg Sovjetskog Saveza. Postalo je jasno prava narav Sovjetskog Saveza. I zapadne komunističke stranke su okrenule leđa Sovjetskom Savezu. Bez ove invazije SSSR možda bi i danas postojala, u izmenjenom, demokratizovanom obliku. Trebalo bi da Sovjeti uče od Čehoslovačke ne da unište proces pokušaja stvaranja demokratskog socijalističkog poretka. Avganistanski rat bio je veliki korak prema definitivnom uništenju Sovjetskog Saveza. Sovjeti su naseli na američku klopku i provokaciju i započeli potpuno nepotreban rat koji je bio koban za Sovjetski Savez i omogućio je Amerikancima da stvore tzv. džihadiste, Al-Kaidu, koji i dan danas pod njihovom kontrolom ubijaju. Možda ovi specijalisti su zaista bili najbolji i najspretniji u tadašnje vreme, ali su npr. nemački specijalisti Skorzenyja u Drugom svetskom ratu bili najbolji i najspretniji a (koliko ja znam) time se danas niko ne hvali.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *