Ево нама опет избора

Evo nama opet izbora

8 decembra 2016

antonic slobodan 645

Piše: Slobodan Antonić

U petak, 2. decembra 2016, dva provladina tabloida, ‒ Informer i Alo, ‒ objavili su na naslovnicama, kao glavnu vest, da „Premijer ozbiljno razmišlja da, zajedno sa predsedničkim izborima, na proleće, raspiše i nove parlamentarne izbore“. Sutradan su i provladine Večernje novosti obznanile, takođe na celoj naslovnoj strani, da je „prema našim informacijama (…) Vučić izdao nalog da se SNS priprema za vanredne parlamentarne izbore“.

Opoziciona javnost na ovu vest odbojno je reagovala: „za to nema opravdanja“,  „još jedan čin mrcvarenja“, „idiotizam“… bili su samo neki od negativnih komentara.

Zaista, i ovogodišnji izbori, 24. aprila 2016, raspisani su bez nekog ozbiljnijeg razloga: Vlada nije bila u krizi, parlamentarna većina nije se osula, nikakvo presudno političko pitanje nije bilo na dnevnom redu, pa da je o njemu trebalo i narod da se izjasni, zapadni centri moći nisu bili uskratili podršku Vučićevom kabinetu, a ni opozicija nije toliko bila ojačala da bi uzdrmala temelje Vlade. Naprotiv, bila je slaba i u rasulu. …

Pa ipak, izbori su raspisani, a analitičari su kao jedini racionalan razlog sa stanovišta vlasti navodili da se „istovremenim održavanjem izbora povećavaju šanse naprednjacima da prvi put osvoje većinu i u Skupštini Autonomne pokrajine Vojvodine“, kao i u većini opština, čime bi Vučić „u jednom mahu zaposeo celokupnu vlast u državi“.

I ovoga puta, istovetan racionalan razlog za nove vanredne izbore, naravno za vlast, mogao bi biti „sinergijski efekat“ pojave Vučića na parlamentarnim izborima, da bi se doprinelo da SNS što bolje prođe na predsedničkim i gradskim izborima (u Beogradu).

Tomislav Nikolić, pokazavši puno razumevanje za moguću odluku da se ide na nove skupštinske izbore, kao razloge naveo je „da je parlament postao mesto u kome se teško donose krupne odluke, zato što se koristi za promociju čak i nekih loših ideja“, a i „u vreme tranzicije, kada se krupne promene u društvu dešavaju, bolje je češće proveravati volju građana“.

No, to ipak nisu ozbiljni razlozi da bi se ponovo glasalo. Najviše buke u Skupštini podižu poslanici „Dosta je bilo“, a ta stranka bi, prema svim relevantnim istraživanjima, svakako ponovo ušla u parlament. Takođe, „česta provera volje građana u tranziciji“ nikako ne podrazumeva održavanje izbora baš svake godine.

Mnogo ozbiljniji razlozi su, međutim, moguća Vučićeva predsednička kandidatura, kao i namera da se bar dve opozicione poslaničke liste potope ispod cenzusa. Ako bi Vučić, naime, rešio da se kandiduje za predsednika – „na nagovor i molbe baze“ – mogao bi da kaže da je na prošlim skupštinskim izborima narod birao njega za premijera, te da bi neka nova vlada takođe trebalo da ima sličan legitimitet. „Iz Vučićeve perspektive, ne postoji ništa veličanstvenije nego da on pobedi u prvom krugu predsedničkih izbora, a da SNS osvoji više od 50% glasova na skupštinskim izborima. Potom bi Vučić, slaveći dvostruki trijumf, odredio premijera i izdiktirao mu sastav Vlade, sada sa obnovljenim legitimitetom – i u potpunosti objedinio svu vlast u zemlji“.

Takođe, od četiri opozicione liste koje su, na proteklim izborima, nekako preskočile cenzus i ušle u parlament, samo „Dosta je bilo“, kažu istraživanja, ne treba da se boji novih izbora. Lista „Čeda, Boris, Čanak“, u međuvremenu se raspala, DSS se podelio i dodatno urušio, a DS sa Šutanovcem na čelu dobacuje tek do 5,3% mogućih glasova.

Vučić je na izborima 2016. godine osvojio više glasova nego na izborima 2014. godine (2016: 1.823.147 ili 48,25%; 2014: 1.736.920 ili 48,35%). No, zbog dve nove opozicione liste koje su ušle u Skupštinu, dobio je 27 mandata manje (2014: 158; 2016: 131). Otuda njegova stranka danas nema dovoljno mandata da može sama da obrazuje Vladu.

Ako, dakle, Vučić uspe da potopi bar dve opozicione liste ispod cenzusa, može se vratiti u vreme kada je, s najužim koalicionim partnerima, imao dve trećine Skupštine, i kada je mogao da Ustav menja i oblikuje prema svojim željama. Malo li je?

Naravno da sve navedeno ne znači nužno da će 9. aprila 2017. godine svakako biti opšti izbori; ali sve to ipak je indicija da su oni mogući. Da se podsetimo, prošle izbore, takođe, najavio je Informer, već u avgustu 2015. godine, da bi u narednih nekoliko meseci javnost Srbije, pomoću afera „državni udar“ i „izdajnička opozicija“, bila uspešno uverena da su novi izbori opravdani i nužni.

Stoga, sudeći po dosadašnjem iskustvu, lako se možemo naći, 9. aprila 2017, pred tri glasačka listića – predsedničkim, skupštinskim i gradskim. Kakva će tačno ponuda biti na njima još uvek ne možemo ni približno da pretpostavimo.

Ipak, ono što je važno da razumemo jeste da svaki novi izbori u Srbiji ipak nose rizik za elitističku i atlantističku vlast. Posle „brizlaza“, „trampotresa“, i nakon prošlonedeljnog italijanskog „ciao“ tamošnjim evrobirokratama, ni u Srbiji više nije nemoguće zamisliti sličnu „pobunu naroda“. Različite vlasti u Srbiji već su se opekle preranim istrčavanjem na izbore, a isto bi moglo da se dogodi i aktuelnoj.

Novi izbori uvek su nova šansa. I ukoliko se atlantistička vlast za njih odluči, suverenistička i patriotska Srbija tu šansu svakako bi morala da iskoristi.

(Fond strateške kulture)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *